Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4551/11 (M. S.)
Odluka donesena 20. 12. 2011.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 237
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o inspekcijama u Federaciji Bosne i Hercegovine · čl. 1
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-4551/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 12. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP-4551/11, rješavajući apelaciju Marka Sliškovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marka Sliškovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 64 0 P 003262 11 Rev od 9. augusta 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu, broj 64 0 P 003262 10 Gž od 15. decembra 2010. godine i presude Općinskog suda u Širokom Brijegu, broj 64 0 P 003262 08 P od 22. septembra 2010.
godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Marko Slišković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Posušja, kojeg zastupa Predrag Mišić, advokat iz Širokog Brijega, podnio je 26. novembra 2011. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 64 0 P 003262 11 Rev od 9. augusta 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 64 0 P 003262 10 Gž od 15. decembra 2010. godine i presude Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 64 0 P 003262 08 P od 22. septembra 2010. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj 64 0 P 003262 08 P od 22. septembra 2010. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 64 0 P 003262 10 Gž od 15. decembra 2010. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da mu Zapadno-hercegovački kanton (u daljnjem tekstu: tuženi) na ime nakande uvećanja dodatka na plaću za period od 1. decembra 2005. godine do 31. oktobra 2008. godine isplati ukupan iznos od 8.001,80 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 1. decembra 2005. godine. Istom presudom određeno je da svaka stranka sama snosi svoje troškove postupka.
3. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 64 0 P 003262 11 Rev od 9. augusta 2011. godine, odbačena je kao nedopuštena revizija koju je apelant izjavio protiv presude Kantonalnog suda, broj 64 0 P 003262 10 Gž od 15. decembra 2010. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je konstatovao da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude (8.001,80 KM) ne prelazi cenzus propisan članom 237. stav. 2. ZPP, te je ocijenio da odlučivanje po reviziji apelanta nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu stava 3. istog člana, pa je reviziju odbacio kao nedopuštenu na osnovu člana 247. ZPP.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da se u konkretnom slučaju trebao primjeniti Zakon o inspekcijama Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 69/05) te ističe da bi mu na taj način pripadalo pravo na uvećenje plaće od 20%, odnosno 30% kada su u pitanju rezultati rada.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.
7. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda, broj 64 0 P 003262 10 Gž od 15. decembra 2010. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj 64 0 P 003262 11 Rev od 9. augusta 2011. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda, broj 64 0 P 003262 10 Gž od 15. decembra 2010. godine, budući da je odluka po reviziji donesena 9. augusta 2011. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Kantonalnog suda apelant morao primiti prije tog datuma. S obzirom da je apelacija podnesena Ustavnom sudu 26. novembra 2011. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Kantonalnog suda kao konačnu odluku u konkretnom slučaju.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović