Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4559/11 (Zdravstvena ustanova «Dom zdravlja» Velika Kladuša)

Odluka donesena 20. 12. 2011.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4559/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 12. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP-4559/11, rješavajući apelaciju Zdravstvene ustanove «Doma zdravlja» Velika Kladuša, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zdravstvene ustanove «Doma zdravlja» Velika Kladuša podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 23 0 P 003007 11 Rev od 2. augusta 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj 23 0 P 003007 10 Gž od 10. januara 2011. godine i presude Općinskog suda u Velikoj Kladuši, broj 23 0 P 003007 02 P od 13. augusta 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Zdravstvena ustanova «Dom zdravlja» Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, kojeg zastupa Amela Alagić, advokat iz Cazina, podnio je 26. novembra 2011. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 23 0 P 003007 11 Rev od 2. augusta 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 23 0 P 003007 10 Gž od 10. januara 2011. godine i presude Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 23 0 P 003007 02 P od 13. augusta 2010. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj 23 0 P 003007 02 P od 13. augusta 2010. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 23 0 P 003007 10 Gž od 10. januara 2011. godine, obavezan je apelant da M.D. (u daljnjem tekstu: tužiteljica) isplati na ime naknade štete po osnovu pretrpljenih bolova iznos od 3.000,00 KM, po osnovu umanjenja opće životne sposobnosti iznos od 5.000,00 KM, naruženosti iznos od 700,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka na način preciziran izrekom prvostepene presude. Istom presudom apelant je obavezan da tužiteljici isplati iznos od 250,00 KM na ime materijalne štete za tuđu njegu i pomoć na način preciziran izrekom prvostepene presude. Sa viškom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog tužiteljica je odbijena.

3. Apelant je izjavio reviziju protiv dugostepene presude koja je rješenjem Vrhovnog suda, broj 23 0 P 003007 11 Rev od 2. augusta 2011. godine, odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je konstatovao da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude u konkretnom slučaju (8.950,00 KM) ne prelazi cenzus propisan članom 237. stav. 2. ZPP, te je ocijenio da odlučivanje po reviziji apelanta nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu stava 3. istog člana, pa je reviziju odbacio kao nedopuštenu na osnovu člana 247. ZPP.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda, broj 23 0 P 003007 10 Gž od 10. januara 2011. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj 23 0 P 003007 11 Rev od 2. augusta 2011. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.

8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda, broj 23 0 P 003007 10 Gž od 10. januara 2011. godine, budući da iz stanja spisa proizilazi da je apelant 2. marta 2011. godine izjavio reviziju, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Kantonalnog suda apelant morao primiti prije tog datuma. S obzirom da je apelacija podnesena Ustavnom sudu 26. novembra 2011. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Kantonalnog suda kao konačnu odluku u konkretnom slučaju.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4559/11 (Zdravstvena ustanova «Dom… | Sudska praksa | Aktio