Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-720/09 (N. M.)

Odluka donesena 20. 12. 2011.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-720/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 12. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: : predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP 720/09, rješavajući apelaciju Nermina Mehića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nermina Mehića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 001744 08 Gž od 24. decembra 2008. godine i Presude Općinskog suda u Travniku broj 51 0 P 001744 07 P od 15. maja 2008. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Nermin Mehić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Travnika, kojeg zastupa Miro Blaž, advokat iz Viteza, podnio je 7. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 P 001744 08 Gž od 24. decembra 2008. godine i Presude Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 P 001744 07 P od 15. maja 2008. godine.

2. Presudom zbog propuštanja Općinskog suda broj 051-0-P-07.000 079 od 5. septembra 2007. godine obavezan je «Drvoess» d.o.o. Turbe (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu isplati iznos od 3.900,00 KM zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznose, sve preciznije u izreci presude, kao i da apelantu na ime doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje uplati iznos od 1.750,00 KM Federalnom zavodu za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: Federalni zavodi PIO) za period od 1. januara 2005. godine do 1. marta 2006. godine kao i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 364,00 KM. U obrazloženju je navedeno da tuženi nije dostavio pismeni odgovor na tužbu u roku predviđenom odredbom člana 70. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), a da iz podnesenih dokaza uz tužbu proističe da tužbeni zahtjev nije očigledno neosnovan, te budući da je apelant predložio donošenje presude zbog propuštanja, odlučeno je kao u izreci, u skladu sa odredbom člana 182. ZPP-a.

3. Nakon što je Općinski sud prihvatio prijedlog tuženog za povrat u pređašnje stanje, te nakon provedenog postupka po tužbi apelanta Općinski sud je donio Presudu broj 51 0 P 001744 07 P od 15. maja 2008. godine koja je u cijelosti potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 51 0 P 001744 08 Gž od 24. decembra 2008. godine kojom je u stavu 1. izreke tuženi obavezan da apelantu na ime neisplaćenih plaća za period od 1. oktobra 2005. godine do 1. marta 2006. godine isplati ukupan iznosi od 1.750,00KM, te na ime naknade za topli obrok za period od 1. januara 2005. godine do 1. marta 2005. godine isplati ukupan iznosi 1.400,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe pa do isplate. Stavom 2. izreke presude tuženi je obavezan da za apelanta uplati iznos od 1.729,14 KM Federalnom zavodu PIO na ime doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za period od 1. januara 2005. godine do 1. marta 2005. godine, dok je stavom 3. izreke odbijen tužbeni zahtjev apelanta u preostalom dijelu preko dosuđenog.

4. Iz navoda apelacije proizlazi da je apelant protiv Presude Kantonalnog suda broj 51 0 P 001744 08 Gž od 24. decembra 2008. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud).

5. Apelant nije, u skladu sa odredbom člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavijestio Ustavni sud da je postupak pred Vrhovnim sudom okončan.

6. Apelant se žali da je osporenim presudama redovnih sudova povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;

8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

9. Član 237. ZPP-a glasi: «Član 237.

1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.

2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.

3) Izuzetno Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»

10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen odredbom člana 237. stav 3. ZPP, prema kojoj Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a), ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

11. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović