Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-936/09 (Z.P.)

Odluka donesena 20. 12. 2011.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-936/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 12. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: : predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP-936/09, rješavajući apelaciju Z.P. , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Z.P. podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-Pžp-08-000224 od 25. decembra 2008. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj 065-3-Pr-07-003176/IV-I od 14. aprila 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Z.P. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Aida Čampara, advokat iz Sarajeva, podnijela je 27. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-Pžp-08-000224 od 25. decembra 2008. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 065-3-Pr-07-003176/IV-I od 14. aprila 2008. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda, broj 065-3-Pr-07-003176/IV-I od 14. aprila 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 009-0-Pžp-08-000224 od 25. decembra 2008. godine, odbačen je kao nedopušten zahtjev apelantice za sudsko odlučivanje po prekršajnom nalogu MUP-a Kantona Sarajevo, III PU PS Novi Grad Sarajevo, broj JSBO 100.330.183. 4 od 10. augusta 2007. godine, zbog prekršaja iz člana 3. stav 1. i 2. tačka 2. Zakona o javnom redu i miru. U obrazloženju prvostepenog rješenja je navedeno, da je uvidom u prekršajni nalog sud utvrdio da je apelantica lično primila prekršajni nalog 10. augusta 2007. godine, te da je prihvatila odgovornost za prekršaj koji joj se stavlja na teret prekršajnim nalogom tako što je potpisala priznanje odgovornosti za prekršaj i odrekla se prava na sudsko odlučivanje. Da bi se mogao voditi prekršajni postupak u skladu sa članom 38. stav 1. tačka 1. Zakona o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 31/06, u daljnjem tekstu: Zakon o prekršajima FBiH) okrivljeni koji primi prekršajni nalog i želi da se o predmetu odluči pred sudom mora zatražiti sudsko odlučivanje tako što će na odgovarajućem mjestu potpisati jednu kopiju prekršajnog naloga i vratiti je sudu, kao što je određeno u prekršajnom nalogu prije proteka roka određenog prekršajnim nalogom. Sud je zaključio da nisu ispunjeni zakonski uslovi za vođenje prekršajnog postupka iz člana 38. stav 1. tačka 1. Zakona o prekršajima FBiH, pa je primjenom člana 44. stav 2. navedenog zakona odbacio zahtjev apelantice. Ujedno je konstatovano da su neosnovani navodi apelantice da je njen potpis falsifikovan od strane ovlaštene službene osobe R.Š. te da apelantica nije potpisala prekršajni nalog.

3. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

6. U konkretnom slučaju apelantica je potpisom na prekršajnom nalogu, broj JSBO 100.330.183. 4 od 10. augusta 2007. godine, prihvatila odgovornost potpisivanjem priznanja odgovornosti za prekršaj i odrekla se prava na sudsku zaštitu. Apelantica u konkretnom slučaju nije postupila u skladu sa članom 38. stav 1. tačka 1. Zakona o prekršajima FBiH, te je njen zahtjev za sudsko odlučivanje po prekršajnom nalogu odbačen kao nedozvoljen rješenjima Općinskog i Kantonalnog suda. Na ovaj način, apelantica se odrekla prava na sudsku zaštitu a samim tim i mogućnosti da dođe do meritorne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-936/09 (Z.P.) | Sudska praksa | Aktio