Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-83/09 (Ž. V.)

Odluka donesena 20. 12. 2011.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Nematerijalna šteta
  • Naknada štete
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-83/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 12. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP 83/09, rješavajući apelaciju Živka Vukmana, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Živka Vukmana podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Gž-

08-001818 od 30. oktobra 2008. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Živko Vukman (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vlatkovića, Općina Kneževo, kojeg zastupa Igor Sjerikov, advokat iz Banje Luke, podnio je 10. januara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-08-001818 od 30. oktobra 2008. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-838/00 od 18. jula 2008. godine usvojen je apelantov tužbeni zahtjev podnesen radi naknade štete protiv «Sarajevo-osiguranja» d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi), te je tuženi obavezan da apelantu na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljeni strah isplati iznos od 3.000,00 KM, pretrpljene fizičke bolove iznos od 4.000,00 KM, te za umanjenje opće životne aktivnosti iznos od 6.000,00 KM, odnosno da apelantu isplati ukupan iznos od 13.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 18. jula 2008. godine kao dana presuđenja pa do isplate. Tuženi je, također, obavezan apelantu na ime troškova postupka naknaditi iznos od 3.512,79 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 18. jula 2008. godine kao dana presuđenja pa do isplate. Konačno, navedenom presudom odbijen je dio apelantovog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete preko dosuđenog iznosa (do iznosa od 24.000,00 KM) i naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa, kao i dio zahtjeva kojim je tražio da se tuženi obaveže da mu isplati zakonsku zateznu kamatu za period od 10. marta 1992. godine do 18. jula 2008. godine.

3. U obrazloženju presude Osnovni sud je naveo da je o kamati odlučeno na osnovu odredbe člana 277. Zakona o obligacionim odnosima («Službeni list SFRJ» br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89 i «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 17/93 i 3/96; u daljnjem tekstu: ZOO), kojom je u stavu 1. propisano da dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj saveznim zakonom, pa je kamata apelantu dosuđena «od dana presuđenja na potraživanje naknade štete i na troškove postupka obzirom da je tada utvrđena visina štete kao i visina troškova od kada tuženi pada u docnju u izvršenju svoje obaveze». Osnovni je sud, dalje, naveo da je o troškovima postupka odlučio na osnovu čl. 386, 387. i 396. stav 1. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07; u daljnjem tekstu: ZPP).

4. Nezadovoljan odlukom Osnovnog suda, apelant je podnio žalbu Okružnom sudu u kojoj je tražio da se odbijajući dio presude Osnovnog suda preinači na način da se u cijelosti udovolji apelantovom tužbenom zahtjevu, te da se tuženi obaveže da snosi daljnje troškove postupka koji se sastoje od troškova za sastav žalbe uvećanih za 17% na ime PDV-a. Dalje, apelant je u žalbi naveo da su svi vidovi štete prenisko odmjereni, te da je pogrešna odluka prvostepenog suda o vremenu od kada teče zakonska kamata, jer, smatra apelant, zakonska kamata treba da teče od dana nastanka štetnog događaja, a ne od dana presuđenja.

5. Presudom Okružnog suda broj 011-0-Gž-08-001818 od 30. oktobra 2008. godine djelimično je uvažena apelantova žalba, te je prvostepena presuda preinačena u dijelu u kojemu je odlučeno o naknadi nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, pa je povećan iznos koji tuženi treba isplatiti apelantu na način da je po tom osnovu apelantu dosuđen iznos od 8.000,00 KM (umjesto iznosa od 6.000,00 dosuđenog prvostepenom presudom), odnosno da mu je u konačnici po svim vidovima nematerijalne štete dosuđen ukupan iznos od 15.000,00 KM. Istom presudom preinačen je i dio prvostepene presude u kojemu je odlučeno o troškovima postupka pa je povećan iznos koji tuženi treba platiti apelantu na ime troškova parničnog postupka na način da mu je dosuđen iznos od 4.435,94 KM umjesto iznosa od 3.512,79 KM koji mu je bio dosuđen prvostepenom presudom.

6. U obrazloženju presude Okružni sud je, vezano za apelantove žalbene navode o tome kako je prvostepeni sud pogriješio prilikom određivanja vremena od kada teče zatezna kamata, ukazao da je prvostepeni sud donio pravilnu odluku kada je na dosuđene iznose naknade nematerijalne štete, pozivajući se na odredbu člana 277. ZOO-a, dosudio zateznu kamatu od dana presuđenja jer je tada odmjerena visina naknade i tada je tuženi pao u docnju. Okružni sud je, dalje, s obzirom na to da je preinačio odluku prvostepenog suda, u skladu sa odredbom člana 397. stav 2. ZPP, preinačio i odluku o troškovima postupka, te je apelantu, s obzirom na to da je djelimično uspio sa žalbom, povećao i troškove parničnog postupka.

7. Apelant smatra da su mu osporenim presudama, u dijelu u kojem je odlučeno o početku roka od kojeg počinje teći zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade na ime nematerijalne štete, povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je ukazao na odredbu člana 186. ZOO-a kojom je propisano da se obaveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. S obzirom na navedenu odredbu, apelant je istakao da je šteta nastala 13. januara 1991. godine i da su sudovi trebali obavezati tuženog da apelantu plati zakonsku zateznu kamatu od dana nastanka štete, a ne od 18. jula 1998. godine kao dana presuđenja.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-

Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

10. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu, koji se zasnivaju isključivo na tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je, eventualno, došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

11. Ustavni sud zapaža da su sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, te dali razloge zašto zakonske zatezne kamate apelantu pripadaju od dana presuđenja, zaključivši da je tada odmjerena visina naknade nematerijalne štete i da je, u smislu odredbe člana 277. ZOO-a, tuženi tada pao u docnju, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud, također, ukazuje da apelant u apelaciji ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje ili prava na imovinu, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ničega što ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije a koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-83/09 (Ž. V.) | Sudska praksa | Aktio