Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1158/10 (M.J.)

Odluka donesena 20. 12. 2011.

  • Privremena mjera - usvojena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1158/10

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

20. 12. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović i potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP-1158/10, rješavajući zahtjev M.J. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Usvaja se zahtjev M.J. za donošenje privremene mjere.

Odlaže se nastavak izvršenja kazne zatvora izrečene presudom Suda Bosne i Hercegovine broj X-KŽ-06/282 od 27. augusta 2009. godine.

Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o apelaciji, ili dok Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, odnosno u Vijeću od pet sudija, ne odluči drugačije.

OBRAZLOŽENJE

1. M.J. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ribnika, koga zastupa Nikica Gržić, advokat iz Sarajeva, podnio je 2. aprila 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju, a 28. aprila, 17. maja, 29. juna, 16. augusta i 31. augusta 2010. godine dopune apelacije protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj X-KŽ-06/282 od 27. augusta 2009. godine i presude broj X-K-06/282 od 24. juna 2008. godine.

2. Apelant je, također, uz apelaciju i dopune apelacije podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje izrečene kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji. Ustavni sud je Odlukom o privremenoj mjeri broj AP-1158/10 od 14. septembra 2010. godine odbio kao neosnovan zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere.

3. Apelant je 4. oktobra 2011. godine, 14. i 21. novembra 2011. godine podnio novi zahtjev za donošenje privremene mjere kojom je zatražio da Ustavni sud odloži izvršenje kazne zatvora po osnovu pravomoćne presude zbog pogoršanog zdravstvenog stanja apelanta i člana njegove porodice.

4. Presudom Suda BiH broj X-K-06/282 od 24. juna 2008. godine, apelant je oglašen krivim za krivično djelo šumske krađe iz člana 424. stav 2. Krivičnog zakonika Republike Srpske i krivično djelo davanja dara i drugih oblika koristi iz člana 218. stav 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, pa je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Istovremeno, navedenom presudom apelantu je izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 KM.

5. Odlučujući o izjavljenim žalbama stranaka u postupku, Sud BiH je donio presudu broj X-KŽ-06/282 od 27. augusta 2009. godine, kojom je žalbu apelanta odbio kao neosnovanu, a žalbu Tužilaštva BiH djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio u dijelu odluke o kazni. Navedenom presudom apelant je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, dok je prvostepena presuda potvrđena u dijelu odluke o novčanoj kazni.

6. Rješenjem Suda BiH broj X-K-06/282 od 30. jula 2010. godine odbijena je kao neosnovana molba apelanta za odgodu izdržavanja kazne zatvora izrečene presudom Suda BiH broj X-KŽ-06/282 od 27. augusta 2008. godine. Navedenim rješenjem apelantu je naloženo da se 20. augusta 2010. godine javi na izdržavanje kazne zatvora u Kazneno popravni zavod (KPZ) Banjaluka. Apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u ostavljenom roku izjavio žalbu protiv tog rješenja.

7. Apelant je stupio na izdržavanje kazne zatvora u KPZ Banjaluka 12. oktobra 2010. godine. Nakon stupanja na izdržavanje kazne zbog pogoršanog zdravstvenog stanja Sud BiH je rješenjima broj X-K-06/282 od 12. novembra 2010. godine i 3. februara 2011. godine prihvatio apelantovu molbu za prekid izdržavanja kazne u vremenskom periodu od 3 mjeseca. Nakon donošenja navedenih rješenja, s obzirom na pogoršano zdravstveno stanje, apelantu je rješenjem Suda BiH broj X-K-06/282 od 10. juna 2011. godine produžen prekid izdržavanja kazne u vremenskom trajanju od 5 mjeseci, s tim da je obvezan da se 12. novembra 2011. godine javi u KPZ Banjaluka radi nastavka izdržavanja kazne.

8. U obrazloženju rješenja od 10. juna 2011. godine Sud BiH je naveo da je članom 161. st. 1. i 2. Zakona Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera (u daljnjem tekstu: ZIKS BiH) propisano da se zatvoreniku može dozvoliti prekid izdržavanja kazne zatvora, a da se odredbe čl. 131, 132, 133. i 135. navedenog zakona (koje se odnose na odgađanje izvršenja kazne) shodno primjenjuju i u slučaju prekida izdržavanja kazne. Član 131. ZIKS BiH propisuje okolnosti pod kojima sud može dozvoliti odgađanje izvršenja kazne zatvora. Između ostalog stavom 1. tačka 1. navedenog člana ZIKS BiH propisano je da se osuđenom licu može odgoditi izvršenje kazne zatvora ako je osuđeno lice obolilo od teže akutne bolesti. Sud BiH je dalje naveo da je, imajući u vidu ranija utvrđenja Suda iznesena u rješenjima od 12. novembra 2010. godine i 3. februara 2011. godine, kao i medicinsku dokumentaciju dostavljenu uz predmetnu molbu, Nalaz i mišljenje sudskog vještaka prim. dr. Ibrahima Gavrankapetanovića od 8. juna 2011. godine, zaključio da je zdravstveno stanje apelanta izuzetno teško. Dalje je naveo da iz nalaza i mišljenja Kliničkog centra Banjaluka je vidljivo koji napori se poduzimaju da bi se apelantovo zdravstveno stanje držalo pod kontrolom, kako od strane ljekara, tako i od samog apelanta. Sud BiH je naročito imao u vidu mišljenje pomenutog sudskog vještaka, koji opisujući stanje i prirodu bolesti apelanta, je naveo da i u normalnim životnim okolnostima može doći do smrtnog ishoda, a da izloženost stresu, kao rezultat boravka u zatvoru, samo pogoršava stanje i može završiti smrtnim ishodom. Iz navedenih razloga, cijeneći prijedlog apelanta, te posebno nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Sud BiH je utvrdio da su se u cijelosti ispunile zakonske pretpostavke za prekid izdržavanja kazne zatvora iz člana 131. stav 1. tačka 1. ZIKS BiH. Budući da je članom 132. stav 9. ZIKS BiH izričito propisano da ukupno odgađanje po svim osnovama može trajati najduže 12 mjeseci, uzimajući u obzir ranije prekide, Sud BiH je utvrdio da maksimalan rok za koliko se mogao produžiti prekid izdržavanja je pet mjeseci.

9. U apelaciji, apelant tvrdi da je u krivičnopravnom postupku u kome su donesene osporene presude došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i prava na privatni život zagarantiranog članom II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 8. Evropske konvencije. Osim toga, apelant zahtijeva donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naredio odlaganje izvršenja kazne zatvora prema pravosnažnoj presudi. U prilog svom zahtjevu, apelant je istakao da bi njegovim odlaskom na izdržavanje kazne zatvora bilo otežano izdržavanje njegove šesteročlane porodice. Dalje je istakao da je njegovoj majci, o kojoj se on brine potrebna tuđa njega i pomoć. Apelant je naveo da je on vlasnik preduzeća DIP «Jurišić Co» D.O.O. Ribnik, koje posluje u složenim uslovima ekonomske recesije, već je kreditno zaduženo, tako da bi apelantov odlazak na izdržavanje kazne zatvora dalje pogoršalo rad preduzeća i ugrozilo egzistenciju i apelanta i 50-ak radnika koje zapošljava.

10. U odnosu na zahtjev za privremenu mjeru apelant je istakao da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka iz oblasti interne medicine je vidljivo da je apelant zbog bolesti koje su naznačene u nalazu i mišljenju u opasnosti smrtnog ishoda i na slobodi je, a boravak u zatvoru prema nalazu vještaka i obrazloženju iz rješenja Suda BiH bi ubrzao smrtni ishod apelanta.

11. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

12. Ustavni sud podsjeća da je član 77. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni, na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, odnosno uz apelaciju, da bi mogle nastati neotklonjive štetne posljedice.

13. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

14. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

15. Ustavni sud primjećuje da je apelant učinio izvjesnim nalazom Kliničkog centra Banjaluka od 27. maja 2011. godine da je njegovo zdravstveno stanje ozbiljno pogoršano, a u kome je između ostalog navedeno da apelant ima nestabilnu anginu pectoris, malignu arterijsku hipertenziju, s povremenim akutnim popuštanjem srca, uz naglašenu električnu nestabilnost miokarda, preležani moždani udar, uz slabost desne ruke i noge, te staru tuberkulozu pluća. U nalazu sudskog vještaka je navedeno da obzirom na prirodu bolesti, posebno na pogoršanje njegovog srčanog stanja u smislu poremećaja ritma koji mogu dovesti do smrtnog ishoda i u normalnim uslovima života, a obzirom na psihofizičku izloženost stresu koju iziskuje izdržavanje kazne zatvora, apelantov boravak u zatvoru bi mogao završiti smrtnim ishodom. Ustavni sud posebno ima u vidu činjenicu da je Sud BiH, u skladu sa svojim nadležnostima, već donosio odluke o prekidu i produženju prekida izdržavanja kazne zatvora apelantu. U ovim okolnostima, Ustavni sud smatra da bi izvršenjem presude Suda BiH broj X -KŽ-06/282 od 27. augusta 2009. godine, prije donošenja odluke o apelaciji, mogle nastati neotklonjive štetne posljedice za apelanta, što je dovoljan razlog za donošenje privremene mjere u intersu stranke i vođenja postupka.

16. Imajući u vidu odredbe člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da usvoji zahtjev za donošenje privremene mjere.

17. U smislu člana 77. stav 6. Pravila Ustavnog suda, odluka o privremenoj mjeri proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke o apelaciji.

18. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

19. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1158/10 (M.J.) | Sudska praksa | Aktio