Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3617/11 (AD „Metal-emajl“ Bosanski Brod)
Odluka donesena 20. 12. 2011.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3617/11
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
20. 12. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Seada Palavrić i Valerija Galić, na sjednici održanoj 20. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP 3617/11, rješavajući zahtjev AD „Metal-emajl“ Bosanski Brod, za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev AD „Metal-emajl“ Bosanski Brod, za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. AD „Metal-emajl“ Bosanski Brod (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Miroslav Ristić, advokat iz Doboja, podnio je 9. septembra 2011. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 84 0 Ip 013892 11 Pž od 7. jula 2011. godine i rješenja Osnovnog suda u Derventi (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 84 0 Ip 013892 07 Ip od 21. decembra 2007. godine. Apelant je također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud „obustavio dalji postupak izvršenja do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji“.
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 13 84 Zzp 003870 06 Zzp od 12. jula 2006. godine, prihvaćen je sporazum zaključen između „Adriano Corsi“ S.P.A. Via Sovenza 20, 34070 San Floriano Dell Collio Gorizia Italia (u daljem tekstu; tražilac izvršenja) i apelanta o obezbjeđenju novčanog potraživanja tražioca izvršenja prema apelantu u iznosu od 500.000,00 EURA, po osnovu Ugovora o poslovnoj i finansijskoj saradnji od 11. jula 2006. godine i to uknjižbom založnog prava u korist tražioca izvrđenja na apelantovim nekretninama upisanim u zemljišnoknjižni uložak broj 34 k.o. Brod sa dijelom1/1, sa prijedlogom da se izvršenje sprovede popisom, procjenom i prodajom predmetnih nekretnina i namirenjem tražioca izvršenja iz iznosa dobijenog od prodaje. Na osnovu pravosnažnog i izvršnog rješenja Osnovnog suda broj 13 84 Zzp 003870 06 Zzp od 12. jula 2006. godine, tražilac izvršenja je podnio prijedlog za izvršenje na nekretninama apelanta radi naplate navedenog novčanog potraživanja.
3. Rješenjem Osnovnog suda broj 84 0 Ip 013892 07 Ip od 22. oktobra 2007. godine, određeno je izvršenje prema apelantu na način, u obimu i visini kako je opisano u tom rješenju.
4. Rješenjem Osnovnog suda broj 84 0 Ip 013892 07 Ip od 21. decembra 2007. godine odbijen je kao neosnovan apelantov prigovor koji je izjavio na rješenje o izvršenju od 22. oktobra 2007. godine, te je predmetno rješenje u cijelosti održano na snazi. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je uvidom u spis nesporno utvrđeno da je rješenje o izvršenju doneseno na osnovu izvršne isprave, a u skladu sa odredbama člana 23. stav 1. Zakona o izvršnom postupku kojim je propisano da je izvršna isprava izvršna odluka sudova i izvršno sudsko poravnanje. Osnovni sud je nadalje ocijenio da je neosnovan apelantov prigovor u kojem predlaže obustavu postupka izvršenja zbog mogućnosti kompromisnog rješenja naplate potraživanja jer po mišljenju suda navedena okolnost nije razlog koja bi sprječavala predloženo izvršenje. Nadalje, imajući u vidu da apelant nije naveo niti jedan razlog iz člana 47. Zakona o izvršnom postupku, koji bi sprečavao predloženo izvršenje, Osnovni sud je u skladu sa članom 49. stav 2. Zakona o izvršnom postupku apelantov prigovor odbio kao neosnovan.
5. Odlučujuči o apelantovoj žalbi koju je izjavio protiv rješenje broj 84 0 Ip 013892 07 Ip od 21. decembra 2007. godine, Okružni sud je donio rješenje broj 84 0 Ip 013892 11 Pž od 5. jula 2011. godine kojim je žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja Okružni su je naveo da je Osnovni sud pravilno postupio kada je ocijenio da nije osnovan apelantov prigovor, jer i po mišljenju Okružnog suda apelant u prigovoru nije naveo niti jedan razlog za izjavljivanje prigovora iz člana 47. stav 1. tačka 1. do 10. Zakona o izvršnom postupku, te se po mišljenju Okružnog suda, apelantovi žalbeni navodi neosnovani, jer nemaju uporišta u sadržini spisa predmeta. Pored navedenog, Okružni sud je istakao da je prvostepeni sud rješenjem od 11. februara 2008. godine prekinuo predmetni izvršni postupak jer je nad apelantom otvoren stečajni postupak, sa napomenom da tražilac izvršenja svoje potraživanje može ostvariti u stečajnom postupku, tako što će isto prijaviti u stečajnu masu u skladu sa članom 110. Zakona o stečajnom postupku. Budući da apelant u svom prigovoru nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost prvostepenog rješenja od 21. decembra 2007. godine, Okružni sud je primjenom člana 235. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, a u vezi sa članom 21. stav 1. Zakona o izvršnom postupku, apelantovu žalbu odbio kao nesnovanu, a prvostepeno rješenje potvrdio kao pravilno i na zakonu zasnovano.
6. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje ovih prava apelant vidi u pogrešnoj primjeni materijalnog prava, jer smatra da izvršna isprava na osnovu koje je dozvoljeno izvršenje –rješenje Osnovnog suda broj 13 84 Zzp 003870 06 Zzp od 12. jula 2006. godine, nije podobna za izvršenje u smislu odredbe člana 27. stav 1. Zakona o izvršnom postupku. S tim u vezi apelant smatra da u navedenom rješenju nije određen obim i vrijeme ispunjenja. Također, apelant je istakao da se u konkretnom slučaju izvršenje traži na osnovu računa koji su navedeni u prijedlogu za izvršenje, te da su sudovi donijeli osporena rješenja iako tražilac izvršenja nije dostavio sudu valjan dokaz o svojini izvršenika na nekretnini koja je predmet izvršnog postupka.
7. Zahtjev za donošenje privremene mjere apelant nije posebno obrazložio osim što je naveo da je nad apelantom otvoren stečajni postupak, te je „radi zaštite stečajne mase i prava ostalih stečajnih povjerilaca u pogledu pravičnog namirenja potraživanja“, predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru „kojom bi se obustavio dalji postupak izvršenja do donošenja konačne odluke o apelaciji“.
8. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
9. Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim presudama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
10. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine sve objavljenje na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant traži da Ustavni sud privremenom mjerom spriječi izvršenje rješenja od 12. jula 2006. godine, kojim je odobren sporazum tražioca izvršenja i apelanta od 11. jula 2006. godine radi naplate novčanog potraživanja, a koje rješenje je postalo pravomoćno danom donošenja budući da su se stranke u vanparničnom postupku odrekle prava na žalbu. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant nije, osim navoda o kršenju prava na koja se poziva, naveo bilo kakve razloge koji bi mogli voditi Ustavni sud odluci da je zahtjev za privremenu mjeru osnovan, osim što je izrazio bojazan da njegova imovina u toku predmetnog izvršnog postupka može biti otuđena na koji način bi se ugrozila prava ostalih stečajnih povjerilaca u pogledu pravičnog namirenja svojih potraživanja. Međutim, ovi navodi nisu dovoljni da Ustavni sud dovedu do zaključka da bi donošenje privremene mjere u konkretnom slučaju spriječilo neku nenadoknadivu štetu ili da bi bilo u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, a posebno imajući u vidu da iz dokumentacije spisa proizlazi da je rješenjem Osnovnog suda od 11. februara 2008. godine prekinut postupak izvršenja u predmetnoj pravnoj stvari jer je nad apelantom otvoren stečajni postupak, sa napomenom da tražilac izvršenja svoje potraživanje može ostvariti u stečajnom postupku, a u skladu sa odredbama člana 110. Zakona o stečajnom postupku. Zbog toga Ustavni sud smatra da je zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović