Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1065/09 (A. Ć. iz Tešnja, A. Ć. iz Tešnja, M. K. iz Tešnja, M. H. iz Teslića, R. S. iz Tešnja, M. A. iz Tešnja, F. D. iz Tešnja, S. D. iz Tešnja, M. B. iz Tešnja i N. B. iz Tešnja)
Odluka donesena 20. 12. 2011.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Prekid postupka
- Prava iz radnog odnosa
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1065/09
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 12. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1065/09, rješavajući apelaciju Alije Ćemana i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 20. decembra 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Alije Ćemana, Adila Ćemana, Mesuda Klepića, Muhidina Hrnjića, Rasima Smajića, Mirsada Alagića, Fadila Davarovića, Safeta Davarovića, Mirsada Bošnjaka i Nedžada Bedaka podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-P-07-005375 i Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-000768.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Alija Ćeman iz Tešnja, Adil Ćeman iz Tešnja, Mesud Klepić iz Tešnja, Muhidin Hrnjić iz Teslića, Rasim Smajić iz Tešnja, Mirsad Alagić iz Tešnja, Fadil Davarović iz Tešnja, Safet Davarović iz Tešnja, Mirsad Bošnjak iz Tešnja i Nedžad Bedak iz Tešnja (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Edhem Mehinović, advokat iz Tešnja, podnijeli su 7. aprila 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji su pokrenuli tužbom pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-P-07-005375 radi isplate novčanih potraživanja iz radnog odnosa i u postupku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-08-000768.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog i Kantonalnog suda zatraženo je 2. jula 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 9. jula 2009. godine, a Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 21. augusta 2009. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantima 26. augusta 2009. godine.
5. Ustavni sud je 22. septembra 2011. godine od Općinskog suda zatražio na uvid predmetni spis broj 065-0-P-07-005375, koji je Općinski sud dostavio 25. oktobra 2011. godine.
III. Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
7. Apelanti su 22. decembra 2005. godine tužbom pred Općinskim sudom pokrenuli parnični postupak protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva odbrane Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate novčanih potraživanja iz radnog odnosa.
8. Rješenjem Općinskog suda broj Pr-5196/05 B-XXVI od 25. jula 2006. godine postupak u predmetnoj pravnoj stvari je prekinut, te je navedeno da će se postupak nastaviti zbog razloga navedenih u članu 381. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). U obrazloženju rješenja sud je istakao da je prekinuo postupak u konkretnoj pravnoj stvari s obzirom na to da je u toku proces reforme odbrane u BiH od 1. januara 2006. godine, kada je došlo do gašenja entitetskih ministarstava odbrane, čime je prestalo i zakonsko ovlaštenje Federalnog ministarstva odbrane, kao i njegovih službenika za zastupanje u parnicama u kojima je stranka prijašnje Federalno ministarstvo odbrane, te da su se, shodno tome, stekli uvjeti za prekid postupka u konkretnoj pravnoj stvari, u smislu odredaba člana 378. stav 1. tačka 3. ZPP.
9. Općinski sud je 14. maja 2007. godine od tuženog zatražio odgovor na tužbu, u smislu člana 70. stav 1. ZPP.
10. Općinski sud je ročište zakazano za 25. septembar 2007. godine održao u odsutnosti uredno obaviještenog tuženog, na kojem je usvojio prijedlog apelanata za izvođenje dokaza uvidom u potvrde tuženog.
11. Općinski sud je 8. novembra 2007. godine održao glavnu raspravu u odsutnosti uredno obaviještenog tuženog, te je, nakon izvedenih dokaza, raspravu zaključio i 10. decembra 2007. godine donio Presudu broj 065-0-P-07-005375, kojom je obavezao tuženog da apelantima isplati dospjela novčana potraživanja iz radnog odnosa (plaće i regres) sa zakonskim zateznim kamatama uz naknadu troškova parničnog postupka.
12. Tuženi je 24. decembra 2007. godine izjavio žalbu Kantonalnom sudu protiv Presude Općinskog suda broj 065-0-P-07-005375 od 10. decembra 2007. godine zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
13. Općinski sud je 28. decembra 2007. godine žalbu tuženog dostavio na odgovor apelantima, koji su odgovor sudu dostavili 31. decembra 2007. godine, nakon čega je Općinski sud 4. februara 2008. godine kompletan spis dostavio Kantonalnom sudu na nadležno postupanje.
14. Kantonalni sud je Presudom broj 009-0-Gž-08-000768 od 11. juna 2009. godine žalbu tuženog odbio kao neosnovanu i prvostepenu presudu potvrdio.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelanti se žale zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim i Kantonalnim sudom i smatraju da im je postupanjem sudova povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navode da su sudovi, u skladu sa odredbama ZPP, dužni u parnicama iz radnih odnosa da obrate osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. Dalje, navode da je Općinski sud, nakon što su pokrenuli radni spor 22. decembra 2005. godine, prvostepenu presudu donio 10. decembra 2007. godine, odnosno u roku od jedne godine i jedanaest mjeseci. Također, ističu da je prvostepena presuda pravična i da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je usvojio njihov tužbeni zahtjev. Apelanti se, također, žale da je od podnošenja žalbe tuženog Kantonalnom sudu i dostavljanja njihovog odgovora na žalbu prošlo više od godinu dana, a da Kantonalni sud nije donio odluku o njoj.
b) Odgovor na apelaciju
16. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je istakao da nije u mogućnosti da se izjasni na navode apelacije, jer se predmetni spis 065-0-P-07-005375, u kojem je donesena prvostepena odluka, nalazi na Kantonalnom sudu od 4. februara 2008. godine, na postupku po izjavljenoj žalbi.
17. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da postupanjem ovog suda nisu povrijeđena prava apelanata propisana odredbama člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, jer je postupak u konkretnom predmetu proveden u skladu sa odredbama ZPP. Također, Kantonalni sud je istakao da je zaprimio kompletan spis 4. februara 2008. godine, a da je drugostepenu presudu donio 11. juna 2009. godine, te s obzirom na veliki broj predmeta u radu ovog suda, smatra da odluka o ovom predmetu nije donijeta ranije zbog objektivnih razloga.
V. Relevantni propisi
18. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 378.
Postupak se prekida:
1)kad stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost, a nema punomoćnika u toj parnici;
2)kad zakonski zastupnik stranke umre ili prestane njegovo ovlaštenje za zastupanje, a stranka nema punomoćnika u toj parnici;
3)kad stranka koja je pravna osoba prestane postojati, odnosno kad nadležni organ pravomoćno odluči o zabrani rada;
(...).
Član 381.
(1)Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 378. tač. 1. do 4. ovog zakona nastaviće se kad nasljednik ili staralac ostavštine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravnik ili pravni sljedbenici pravne osobe preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.
(...).
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati pažnju na hitno rješavanje radnih sporova.
VI. Dopustivost
19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
21. U vrijeme podnošenja apelacije Ustavnom sudu postupak je bio u toku pred Kantonalnim sudom, koji je u toku trajanja apelacionog postupka okončan Presudom broj 009-0- Gž-08-000768 od 11. juna 2009. godine.
22. Prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na ovu odredbu, Ustavni sud smatra da je apelacija bila dopustiva i u vrijeme kada je podnesena iako je postupak pravosnažno okončan nakon podnošenja apelacije presudom Kantonalnog suda. Prema tome, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
24. Apelanti se žale da im je u parničnom postupku koji su pokrenuli tužbom radi isplate neisplaćenih novčanih potraživanja iz radnog odnosa - plaća i regresa, u postupku pred Općinskim i Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. [...] Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku.
a) Relevantni principi
25. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
26. Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).
b) Period koji se uzima u obzir
27. Apelanti su 22. decembra 2005. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu radi isplate dospjelih neisplaćenih novčanih potraživanja iz radnog odnosa, naknada na ime plaće i regresa za godišnji odmor. U vrijeme odlučivanja o apelaciji postupak po izjavljenoj žalbi tuženog protiv prvostepene presude je okončan pred Kantonalnim sudom Presudom broj 009-0-Gž-08-000768 od 11. juna 2009. godine. Apelanti se žale na povredu prava na pravično suđenje u odnosu na razuman rok u postupku pred Općinskim i Kantonalnim sudom, te će Ustavni sud uzeti u obzir period od tri godine i šest mjeseci, koliko je predmetni postupak ukupno trajao.
c) Analiza trajanja postupka
28. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku u kojem su sudovi trebali utvrditi osnovanost tužbenog zahtjeva apelanata radi isplate neisplaćenih novčanih potraživanja, odnosno naknada na ime plaća i regresa za godišnji odmor. U tom postupku prvostepeni sud, u okviru dokaznog postupka, donio je odluku na osnovu uvida u relevantne materijalne dokaze. Ustavni sud smatra da se predmetni postupak prema svojoj suštini ne može smatrati složenim.
29. U pogledu postupanja strana u postupku, Ustavni sud uočava da je Općinski sud, iako prvih sedam mjeseci nije postupao po tužbi, donošenjem rješenja o prekidu postupka od 25. jula 2006. godine opravdao svoje nepostupanje od samog podnošenja tužbe, pa do nastavka postupka 14. maja 2007. godine, jer su od 1. januara 2006. godine postojale procesne smetnje za postupanje po tužbi apelanata zato što je u toku bila reforma odbrane BiH. Dakle, Ustavni sud smatra da Općinski sud u periodu od godinu i po iz opravdanih razloga nije postupao po tužbi. Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud efektivno počeo postupati po tužbi 14. maja 2007. godine, tj. dostavom tužbe tuženom na odgovor, i nakon održana dva ročišta (25. septembra 2007. godine i 8. novembra 2007. godine), prvostepenu presudu donio 10. decembra 2007. godine, tj. u periodu od sedam mjeseci. Ustavni sud smatra da je Općinski sud navedenim postupanjem očigledno vodio računa o interesima apelanata i nastojao stvoriti zakonske pretpostavke za odlučivanje o tužbenom zahtjevu apelanata. Shodno tome, Ustavni sud smatra da se period od sedam mjeseci u kom su, nakon što tuženi nije dostavio odgovor na tužbu, u roku od dva mjeseca održani pripremno ročište i glavna rasprava, što je bila obaveza suda prema relevantnim odredbama ZPP, može smatrati razumnim za donošenje prvostepene odluke, imajući u vidu da sve navedeno ukazuje da u predmetnom postupku nije bilo nepotrebnog odugovlačenja postupka od Općinskog suda. U odnosu na postupanje apelanata, Ustavni sud zapaža da iz spisa predmeta nije vidljivo da su apelanti, kao tužioci, predlagali sudu da u slučaju da tuženi ne dostavi osdgovor na tužbu prema članu 182. ZPP, donese presudu zbog propuštanja, te su propustom da to učine uzrokovali nastavak postupka pred prvostepenim sudom i pored činjenice da tuženi nije dostavio odgovor na tužbu. Time su u izvjesnoj, ali neznatnoj mjeri i apelanti doprinijeli dužini postupka. Ustavni sud, također, zapaža da je Kantonalnom sudu spis dostavljen 4. februara 2008. godine, a da je Kantonalni sud donio odluku o žalbi 11. juna 2009. godine, kojom je potvrdio presudu prvostepenog suda. Dakle, Kantonalni sud je odlučio o žalbi u roku od jedne godine i četiri mjeseca i taj period odlučivanja, po mišljenju Ustavnog suda, ne može se smatrati nerazumno dugim imajući u vidu konkretan slučaj.
30. Prema tome, s obzirom na to da je postupak u ovom predmetu pred Općinskim i Kantonalnim sudom trajao ukupno tri godine i šest mjeseci, ali da jednu godinu i šest mjeseci od podnošenja tužbe Općinski sud opravdano nije postupao po tužbi, odnosno da je postupak bio prekinut, te da je nakon prestanka procesne smetnje predmetni postupak nastavljen i na dvije instance ukupno trajao jednu godinu i jedanaest mjeseci, pri čemu redovni sudovi nisu nepotrebno odugovlačili predmetni postupak, Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno pravo apelanata na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u postupku pred Općinskim i Kantonalnim sudom koji je bio opravdano prekinut jednu godinu i šest mjeseci od podnošenja tužbe, budući da je u nastavku predmetni postupak na dvije sudske instance trajao ukupno jednu godinu i 11 mjeseci, pri čemu redovni sudovi nisu nepotrebno odugovlačili postupak.
32. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović