Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-957/09 (V.B. i I.B.)
Odluka donesena 20. 12. 2011.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Građanski postupak
- Povrat stana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-957/09
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 12. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 957/09, rješavajući apelaciju V.B. i I.B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednika Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 20. decembra 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija V.B. i I.B..
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda broj 70 0 P 001050 10 Rev od 25. oktobra 2011.
godine.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantima V.B. i I.B., u skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 900,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu s članom 74. stav
5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke,.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. V.B. i I.B. (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Beograda, koje zastupa Amila Eterović, advokat iz Sarajeva, podnijele su 30. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke o njihovoj žalbi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu. Kantonalni sud), izjavljenoj protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-3290/05.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 23. augusta 2009. i 30. septembra 2011. godine da dostave odgovor na apelaciju. Od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) zatraženo je 25. oktobra 2011. godine da dostavi odgovor na apelaciju i kompletan spis.
3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciji i spis 14. novembra 2011. godine. Općinski sud je u dopisu od 11. oktobra 2011. godine naveo da ne može udovoljiti zahtjevu Ustavnog suda jer se spis nalazi pred Vrhovnim sudom na rješavanju. Kantonalni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelanticama 22. novembra 2011. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelantica i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelantice su pred Općinskim sudom 20. septembra 2005. godine podnijele tužbu protiv Jasmina Avdića (u daljnjem tekstu: tuženi) radi predaje u posjed i iseljenja, koja je zavedena pod brojem P-3290/05. Apelantice su u tužbi navele da su vlasnice stana u Sarajevu, a da tuženi nakon smrti svoje majke, koja je bila nosilac stanarskog prava, stan koristi bez pravnog osnova i odbija da iz njega iseli i preda ga apelanticama.
7. Sud je dostavio tužbu na odgovor tuženom 23. septembra 2005. godine, a tuženi je dostavio odgovor na tužbu 9. novembra 2005. godine.
8. Općinski sud je zakazao i održao pripremno ročište 9. februara 2006. godine, te zakazao i održao nastavak pripremnog ročišta 20. marta 2006. godine.
9. Ročište za glavnu raspravu je održano i zaključeno 22. maja 2006. godine.
10. Općinski sud je donio Presudu P-3290/05 od 22. maja 2006. godine kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev apelantica kojim su tražile da im tuženi preda u posjed stan i jednu potkrovnu sobu u Sarajevu, slobodne od ljudi i stvari, uz naknadu troškova postupka. Općinski sud je obavezao apelantice da tuženom naknade troškove postupka u iznosu od 1.956,50 KM.
11. Apelantice su izjavile žalbu protiv prvostepene presude 7. jula 2006. godine, a tuženi je dostavio odgovor na žalbu 5. oktobra 2006. godine. Spis je dostavljen Kantonalnom sudu 16. oktobra 2006. godine. Apelantice su pred Kantonalnim sudom urgirale da se donese odluka 7. novembra 2006. godine. Apelantice su dostavile Kantonalnom sudu dopunu žalbe 6. marta 2008. godine.
12. Kantonalni sud je donio Presudu 009-0-Gž-06-002532 od 5. marta 2010. godine, kojom je žalbu odbio kao neosnovanu i prvostepenu presudu potvrdio.
13. Protiv drugostepene presude apelantice su izjavile reviziju 11. maja 2010. godine. Tuženi je dostavio odgovor na reviziju 1. jula 2010. godine.
14. Vrhovni sud je donio Presudu broj 70 0 P 001050 10 Rev od 25. oktobra 2011. godine kojom je reviziju odbio.
IV.Apelacija
a) Navodi iz zahtjeva
15. Apelantice se žale da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prav ai osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantice su se žalile (u momentu podnošenja apelacije) da postupak po tužbi zbog smetanja posjeda traje četiri godine i da Kantonalni sud nije donio odluku o žalbi, zbog čega je izvjesno da se postupak neće okončati u „razumnom roku“. Apelantice su tražile da Ustavni sud naredi Kantonalnom sudu da hitno okonča predmet (gdje se u momentu podnošenja apelacije nalazio spis), te da im se naknadi štetu u iznosu od 2.000 KM.
b) Odgovor na apelaciju
16. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da je donio presudu 25. oktobra 2011. godine po reviziji koja mu je dostavljena na rješavanje 1. oktobra 2010. godine, te da nije došlo do povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku.
V.Relevantni propisi
17. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 217. st. 1, 3. i 4.
Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave. Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
VI.Dopustivost
18. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
20. Također, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
21. S tim u vezi, Ustani sud primjećuje da su se apelantice u momentu podnošenja apelacije žalile da četiri godine nakon podnošenja tužbe nemaju konačnu odluku i da je predmet na rješavanju žalbe pred Kantonalnim sudom. Za vrijeme trajanja postupka pred Ustavnim sudom Kantonalni sud je donio odluku o žalbi, a Vrhovni sud odluku o reviziji kojom je postupak okončan. Međutim, imajući u vidu da su se apelantice žalile na nemogućnost da dobiju konačnu odluku u dugom vremenskom periodu, kao i odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
22. Apelantice se žali zbog nedonošenja konačne odluke o njihovoj tužbi, tvrdeći da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje u razumnom roku
23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Relevantni principi
25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije garantira svakome pravo na konačnu odluku u razumnom roku u postupku utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Na Bosni i Hercegovini je da svoj pravni sistem organizira tako da njeni sudovi mogu ispuniti ovaj zahtjev (vidi Evropski sud za ljudska prava, Rugliese (II) protiv Italije, presuda od 24. maja 1991. godine, serija A, broj 206-A, str. 10. i 11, stav 19). Ustavni sud naglašava da svako nepotrebno odugovlačenje praktično lišava pojedinca njegovih prava čime se dovode u pitanje efikasnost pravnog sistema i pravna sigurnost pojedinaca.
26. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima koji su uspostavljeni praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
b) Period koji se uzima u obzir
27. Predmetni postupak pokrenut je 20. septembra 2005. godine, a prema dokumentaciji dostavljenoj Ustavnom sudu okončan je 25. oktobra 2011. godine. Dakle, cjelokupan postupak povodom tužbe apelantica trajao je šest godina i mjesec dana.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
28. U konkretnom slučaju, predmet se tiče predaje u posjed stana i iseljenja. Kada je u pitanju postupak radi predaje posjeda i iseljenja i kada se ima u vidu postavljeni tužbeni zahtjeva apelantica i sudski spis, Ustavni sud smatra da se ne može zaključiti da se radi o naročito složenom predmetu.
29. Dalje, Ustavni sud zapaža da je nakon podnošenja tužbe prvostepeni sud relativno brzo odlučio o tužbenom zahtjevu apelantica i donio odluku u roku od devet mjeseci, i u roku od četiri mjeseca proslijedio predmet Kantonalnom sudu radi rješavanja žalbe. Spis je dostavljen drugostepenom sudu 16. oktobra 2006. godine, a Kantonalni sud je donio odluku o žalbi 5. marta 2010. godine, dakle nakon tri godine i četiri mjeseca. Sedam mjeseci nakon donošenja drugostepene odluke predmet je dostavljen Vrhovnom sudu, koji je donio odluku o reviziji u roku od jedne godine i 25 dana od dana kada mu je revizija dostavljena.
30. Ustavni sud zapaža da je postupak najduže trajao pred Kantonalnim sudom koji je trebao riješiti žalbu protiv prvostepene presude. Kantonalni sud nije dao nikakve razloge zbog čega je postupak po žalbi trajao tri godine i četiri mjeseca. U vezi s tim, Ustavni sud smatra nužnim da ukaže na stav Evropskog suda prema kojem su «države dužne da organiziraju svoje pravne sisteme tako da sudovima omoguće da poštuju zahtjeve člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i zahtjev koji se odnosi na raspravu u razumnom roku» (vidi Evropski sud, Zimmerman i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine). Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju, s obzirom na stanje spisa, očigledno ne postoje okolnosti koje bi moglo opravdati trajanje postupka po žalbi pred Kantonalnim sudom u periodu od tri godine i četiri mjeseca. Pri tome, Ustavni sud napominje da je prvostepeni sud relativno brzo riješio predmet, kao i Vrhovni sud koji je odlučio o reviziji, ali Ustavni sud smatra da ne postoje razlozi koji bi opravdali ukupnu dužinu postupka od šest godina i jedan mjesec, kojoj je najviše doprinio Kantonalni sud kojem je, kako je navedeno, trebalo tri godine četiri mjeseca da riješi žalbu.
31. Ustavni sud, s druge strane, nije mogao utvrditi da su apelantice na bilo koji način doprinijele dužini postupaka.
32. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da sveukupna dužina predmetnih postupaka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
33. Apelantice su zatražile od Ustavnog suda da obaveže Federaciju Bosne i Hercegovine da joj na ime nematerijalne štete isplati iznos od 2.000 KM.
34. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, na apelanticin zahtjev, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
35. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelantica za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelanticama bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelanticama treba isplatiti na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji je okončan Presudom Vrhovnog suda broj 70 0 P 001050 10 Rev od 25. oktobra 2011. godine iznos od 900,00 KM. Navedeni iznos apelanticama je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je predmetni postupak, koji se po mišljenju Ustavnog suda ne može smatrati naročito složenim, trajao šest godina i jedan mjesec.
37. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović