Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-856/09 (D.D.)

Odluka donesena 20. 12. 2011.

Povreda
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Propisano zakonom
  • Kamata
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-856/09

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 12. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj AP 856/09, rješavajući apelaciju D.D., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2., članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac na sjednici održanoj 20. prosinca 2011. godine donio

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija D.D.

Utvrđuje se povreda članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 I 010261 08 Gz od 19. veljače 2009. godine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Mostaru, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu s člankom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu s člankom 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. D.D. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Udružena odvjetnička pisarnica Grgić & Co. iz Ljubuškog, podnio je 20. ožujka 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 53 0 I 010261 08 Gz od 19. veljače 2009. godine i Rješenja Općinskog suda u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 53 0 I 010261 05 I od 11. travnja 2008. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu članka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda, Kantonalnog suda i Sarajevo Osiguranja d.d. Sarajevo – Filijala Čapljina (u daljnjem tekstu: izvršenik) kao učesnika u postupku, zatraženo je 1. srpnja 2009. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 7. srpnja 2009. godine, a Općinski sud 11. kolovoza 2009. godine.

4. Na osnovu članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 30. listopada 2009. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Prema stanju spisa pravomoćnom Presudom Općinskog suda u Ljubuškom, broj Mal: 760/04 od 22. studenoga 2004. godine, izvršenik je obavezan da na ime glavnog duga apelantu isplati iznos od 862,69 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 7. kolovoza 1991. godine pa do konačne isplate, te da mu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 1.413,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 22. studenoga 2004. godine.

7. Apelant je u veljači 2005. godine pokrenuo izvršni postupak pred Općinskim sudom, koji je Rješenjem o izvršenju broj I:29/05 od 31. svibnja 2005. godine dozvolio predložena ovrha na novčanim sredstvima izvršenika.

8. Odlučujući o prigovoru izvršenika podnesenom protiv rješenja o izvršenju, Općinski sud je Rješenjem broj 53 0 I 010261 05 I od 11. travnja 2008. godine prigovor usvojio tako da je obustavio postupak izvršenja i rješenje o izvršenju stavio van snage u dijelu koji se odnosio na zatezne kamate na glavno potraživanje u iznosu od 862,29 KM za razdoblje od 18. rujna 1991. godine do 23. studenoga 1995. godine. U obrazloženju je navedeno da je odredbom članka 2. Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja («Službene novine Federacije BiH» br. 56/04, 68/04 i 29/05; u daljnjem tekstu: Zakon o visini stope zatezne kamate) propisano da se zatezna kamata neće obračunavati za razdoblje ratnog stanja od 18. rujna 1991. godine do 23. studenoga 1995. godine, te za neizmirena dugovanja nastala za razdoblje od 1. prosinca 1989. godine do 8. prosinca 2001. godine na temelju naknade štete iz osnova obaveznog osiguranja. U obrazloženju je istaknuto da navedeni zakon ima retroaktivno djelovanje, te da se ima primijeniti i u predmetnom slučaju, a istaknuto je i to da su propisi o kamatama prinudne prirode i da se moraju primjenjivati. U prilog navedenom Općinski sud se pozvao na praksu Kantonalnog suda izraženu u odlukama broj Gž.38/06 od 21. lipnja 2006. godine i Gž.37/06 od 2. ožujka 2006. godine.

9. Apelant je protiv prvostupanjskog rješenja iz točke 8. ove odluke podnio žalbu Kantonalnom sudu koji je Rješenjem broj 53 0 I 010261 08 Gz od 19. veljače 2009. godine žalbu odbio i osporeno rješenje potvrdio. Prema ocjeni Kantonalnog suda prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da Zakon o visini zatezne kamate koji je stupio na snagu 19. svibnja 2005. godine ima retroaktivno djelovanje, te da se taj propis treba primijeniti i u ovom ovršnom postupku. U obrazloženju je istaknuto da pravilnost prvostupanjske odluke nije dovedena u pitanje ni navodima žalbe da je Ustavni sud Odlukom broj U 50/01 od 30. siječnja 2004. godine proglasio neustavnim članak 37. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju imovine i osoba koji je bio iste sadržine kao i odredbe Zakona o visini stope zatezne kamate.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelant u apelaciji nije posebno obrazlagao razloge zbog kojih smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), kao i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju već se, umjesto obrazloženja, pozvao na praksu Ustavnog suda. U apelaciji je istaknuto da je Ustavni sud u nekoliko svojih odluka u gotovo identičnom činjeničnom i pravnom pitanju utvrdio povredu prava na imovinu. U navodima apelacije je istaknuto da se u predmetnom slučaju radi o gotovo identičnoj činjeničnoj, procesnoj i pravnoj situaciji kao u tim odlukama Ustavnog suda, te da iz tog razloga apelant smatra da bi svako dodatno obrazloženje bilo suvišno.

b) Odgovor na apelaciju

11. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju ponovio stajalište iz obrazloženja osporenog rješenja i na kraju zaključio da odlukom tog suda apelantu nisu ugrožena prava zagarantirana Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom, posebno ona prava na koja se apelant poziva u apelaciji.

12. Kantonalni sud je naveo da osporenim rješenjem nije došlo do povrede prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Europske konvencije na koja se apelant poziva u apelaciji, i da taj sud u cijelosti ostaje kod navoda istaknutih u obrazloženju osporenog rješenja.

V.Relevantni propisi

13. Zakon o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja („Službene novine Federacije BiH“ br. 56/04, 68/04 i 29/05) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 1.

Ovim zakonom propisuje se način obračuna zateznih kamata po neizmirenim dugovanjima na osnovu ugovora iz dužničko-povjeriteljskih odnosa i dugovanja nastalih na osnovu naknade štete iz osnove obaveznih osiguranja u razdoblju od 1.12.1989. godine do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o visini stope zatezne kamate („Službene novine Federacije BiH“ broj 51/01).

Članak 2.

Na iznos duga iz članka 1. ovog zakona, nastalog na osnovu dužničko-povjeriteljskih odnosa na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, plaća se zatezna kamata po stopi od 12% godišnje.

Zatezna kamata iz stavaka 1. ovog članka neće se obračunavati za razdoblje ratnog stanja od 18.9.1991. godine do 23.11.1995. godine.

Članak 3.

Obračun zateznih kamata iz članka 1. ovog zakona vrši se primjenom metoda prostog kamatnog računa za godišnje razdoblje, a konformnog kamatnog računa za ispodgodišnje razdoblje.

Obračun zatezne kamate po pravosnažnim sudskim rješenjima vrše komercijalne banke kod kojih dužnik ima otvorene transakcijske račune, uz naplatu provizije.

Članak 4.

Postupci za utvrđivanje visine zatezne kamate iz članka 1. ovog zakona koji nisu okončani do dana stupanja na snagu ovog zakona ili su okončani a nisu izvršeni, okončat će se prema odredbama ovog zakona i kamatnoj stopi od 12% godišnje.

14. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju imovine i lica Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 6/98) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 37.

Na iznos naknade štete (glavnica), određene izvršnim ispravama (sudske presude i sudska poravnanja) i vansudska poravnanja iz osiguranja ne obračunavaju se kamate za cijeli razdoblje rata, odnosno neposredne ratne opasnosti u Bosni i Hercegovini. VI.Dopustivost

15. U skladu s člankom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu s člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 53 0 I 010261 08 Gz od 19. veljače 2009. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 25. veljače 2009. godine a apelacija je podnesena 20. ožujka 2009. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

18. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

19. Apelant pobija rješenja redovnih sudova donesenih u izvršnom postupku tvrdeći da je tim rješenjima povrijeđeno, između ostalog, njegovo pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj uz Europsku konvenciju Ustava Bosne i Hercegovine.

20. Članak II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje:

k) Pravo na imovinu.

Članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju glasi:

Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

Ustavni sud ukazuje na to da je u više svojih odluka, između ostalih AP 407/08 od 28. travnja 2010. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) već odlučivao o istom činjeničnom i pravnom pitanju koje se postavlja i u ovoj apelaciji. Ustavni sud naglašava da je u citiranoj odluci apelant pokrenuo pitanje kršenja prava na imovinu zbog odluke suda da obustavi postupak ovrhe u dijelu isplate zakonske zatezne kamate za razdoblje rata, u smislu odredbe članka 2. stavak 2. Zakona o visini stope zatezne kamate. U kontekstu navedenog Ustavni sud opaža da je u Odluci broj 407/08, točka 21, Ustavni sud naveo: Ustavni sud napominje da je u svojoj Odluci broj U 50/01 od 30. siječnja 2004. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) zaključio da članak 37. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju imovine i lica Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o izmjenama) nije u suglasnosti s člankom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u svezi s člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Dalje, Ustavni sud je u svojoj Odluci broj AP 1311/06 od 31. siječnja 2009. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), između ostalog, utvrdio da je otpisivanje zakonske zatezne kamate apelantu za razdoblje rata na osnovu članka 2. Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja, neustavno, jer iako je donesen novi Zakon o visini stope zatezne kamate, zadržano je isto pravno stanje kakvo je bilo u vrijeme važenja članka 37. Zakona o izmjenama, a tu činjenicu je Ustavni sud konstatirao u Rješenju o neprovođenju Odluke broj U 50/01. Imajući u vidu navedeno, odnosno zaključke i obrazloženja iz citiranih odluka, Ustavni sud ocjenjuje da su apelantovi navodi osnovani, odnosno zaključuje da je usvajanjem prigovora izvršenika kojim se obustavlja ovrha zakonskih zateznih kamata u ratnom razdoblju na osnovu članka 2. Zakona o visini stope zatezne kamate povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Naime, sud je u izvršnom postupku primijenio zakonsku odredbu za koju je konstatirano da je njenim donošenjem zadržano isto pravno stanje kakvo je bilo u vrijeme važenja članka 37. Zakona o izmjenama za koji je utvrđeno da nije u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom.

21. S obzirom na to da se i u predmetnom slučaju apelacija odnosi na isto činjenično i pravno pitanje kao što je to bio slučaj u Odluci broj AP 407/08, Ustavni sud se u kontekstu povrede apelantovog prava na imovinu poziva na obrazloženje i razloge date u Odluci broj AP 407/08, budući da se ti razlozi, mutatis mutandis, mogu primijeniti i na ovu odluku.

22. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Ostali navodi

23. S obzirom na zaključak u vezi sa kršenjem prava iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, Ustavni sud smatra da nije neophodno ispitati navode apelacije u vezi s povredom prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

VIII. Zaključak

24. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Povreda navedenog prava se ogleda u tome što je sud u ovršnom postupku obustavio ovrhu u dijelu isplate zakonskih zateznih kamata za razdoblje rata, temeljem zakonske odredbe za koju je utvrđeno da je njenim donošenjem zadržano isto pravno stanje kao u vrijeme važenja odredbe za koju je ranijom odlukom Ustavnog suda utvrđeno da nije u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom.

25. Na osnovu članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

26. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-856/09 (D.D.) | Sudska praksa | Aktio