Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-477/09 (G. K.)
Odluka donesena 20. 12. 2011.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Bračna stečevina
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-477/09
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 12. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 477/09, rješavajući apelaciju Gordane Kuprešak, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 20. decembra 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Gordane Kuprešak.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji se vodi kod Osnovnog suda Banja Luka broj 71 0 P 048687 03 P.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu broj 71 0 P 048687 03 P, shodno članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantkinji Gordani Kuprešak, u skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Gordana Kuprešak (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Jakupovaca, opština Laktaši, podnijela je 16. februara 2009. godinu apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka kod Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) koji se vodi po tužbi apelantkinje u predmetu broj 71 0 P 048687 03 P-raniji broj P-I-268/03.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 20. maja 2009. godine i 3. oktobra 2011. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 13. oktobra 2011. godine.
4. Ustavni sud je 24. oktobra 2011. godine od Osnovnog suda zatražio dostavu sudskog spisa broj 71 0 P 048687 03 P.
5. Osnovni sud je 8. novembra 2011. godine dostavio traženi sudski spis.
6. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantkinji 28. novembra 2011. godine.
III.Činjenično stanje
7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
8. Apelantkinja je 7. jula 2003. godine Osnovnom sudu podnijela tužbu radi utvrđenja zajedničke bračne imovine koju je stekla u braku sa S.K. kao tuženim (u daljnjem tekstu: tuženi). Predmet je zaveden pod službenim brojem P-I-268/03.
9. Osnovni sud je prvo ročište održao 11. marta 2004. godine u prisustvu stranaka, te je s ciljem da se obezbijede dokazi, određeno da se obavi uviđaj na licu mjesta za 2. april 2004. godine u prisustvu stranaka i građevinskog vještaka.
10. Tuženi je 1. aprila 2004. godine Osnovnom sudu dostavio izjašnjenje na podnijetu tužbu, koja mu je dostavljena 11. marta 2004. godine. Apelantkinji je 5. aprila 2004. godine dostavljeno navedeno izjašnjenje tuženog.
11. Uviđaj zakazan za 2. april 2004. godine nije obavljen zbog odsustva uređujućeg sudije, te je odgođen za 20. april 2004. godine. Međutim, s ciljem da se nesmetano obavi uviđaj i uz asistenciju nadležnog MUP-a, po prijedlogu apelantkinje uviđaj je odgođen za 17. maj 2004. godine.
12. Nakon obavljenog uviđaja, Osnovni sud je tuženom 16. juna 2004. godine dostavio nalaz i mišljenje vještaka.
13. Kako Osnovni sud u konkretnom predmetu nije dalje poduzimao radnje, apelantkinja je 19. novembra 2004. godine Osnovnom sudu podnijela urgenciju da se nastavi rad i zakaže pripremno ročište.
14. Također, apelantkinja je pismenim urgencijama predsjedniku Osnovnog suda 7. marta i 19. aprila 2005. godine urgirala da se dalje procesuira predmet, naglašavajući da je u konkretnom slučaju izložena opasnosti od tuženog protiv kojeg se u predmetu Osnovnog suda broj R 12/05 vodi postupak o upućivanju na obavezno psihijatrijsko liječenje u nadležnu zdravstvenu ustanovu. Apelantkinja je 21. septembra 2005. godine dostavila i prijedlog da se odredi mjera obezbjeđenja privremenom mjerom u skladu s čl. 268. i 272. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), s ciljem da se tuženom zabrani da otuđi nekretnine. Također je i Ombudsmen Republike Srpske za zaštitu ljudskih prava, podneskom broj 3119-2157/05 od 31. decembra 2005. godine, zatražio je od Osnovnog suda da dostavi pismeni izvještaj o radu u konkretnom predmetu. Osnovni sud je, postupajući po navedenom traženju podneskom od 17. januara 2006. godine dostavio obavještenje da je u predmetu zakazano ročište za 22. februar 2006. godine.
15. Osnovni sud je ročište, zakazano za 22. februar 2006. godine, zbog odsustva sudije, odgodio za 3. april 2006. godine, koje je održano u prisustvu stranaka. Po prijedlogu stranaka Osnovni sud je održao još pet ročišta (ročište 25. aprila i 8. juna 2006. godine, nastavak ročišta za glavnu raspravu 31. avgusta, 31. oktobra i 12. decembra 2006. godine).
16. Apelantkinja je ponovo Osnovnom sudu urgirala da nastavi dalji rad i okonča rad u predmetu, pismenim podnescima od 11. februara 2007. godine, zatim 18. aprila, 4. septembra i 25. novembra 2008. godine, kao i 29. maja 2009. godine. Također je i Centar za socijalni rad Opštine Laktaši, podneskom broj 020-533-20/05 od 10. decembra 2007. godine dostavljenim Osnovnom sudu, urgirao da se nastavi rad u predmetu.
17. Nakon navedenih urgencija, Osnovni sud je 11. novembra 2009. godine u konkretnom predmetu odredio drugog sudiju, te je predmet evidentiran pod brojem 71 0 P 048687 03 P.
18. Dalje, 30. decembra 2009. godine je održano pripremno ročište, te je zakazano obavljanje uviđaja za 15. mart 2010. godine. Uviđaj određen za navedeni termin nije obavljen, zbog toga što je vještak bio spriječen da prisustvuje uviđaju. Nakon toga, Osnovni sud je 13. aprila 2010. godine održao ročište na licu mjesta, zatim je 27. aprila 2010. godine održano ročište za glavnu raspravu koje je nastavljeno 8. jula, 17. septembra, 17. novembra i 20. decembra 2010. godine.
19. Osnovni sud je na ročištu održanom 20. decembra 2010. godine obaviješten da je tuženi preminuo. Imajući u vidu da je nastupila smrt tuženog, Osnovni sud je apelantkinji naložio da precizira zakonske nasljednike iza tuženog, te je zakazano ročište za 4. februar 2011. godine. Navedeno ročište je odgođeno za 4. mart 2011. godine, jer je utvrđeno da je u toku ostavinski postupak iza tuženog-preminulog. Međutim, ročište zakazano za navedeni termin nije održano zbog toga što su nasljednici tuženog obavijestili Osnovni sud da je njihov punomoćnik spriječen da prisustvuje ročištu.
20. Osnovni sud je, nakon održanog ročišta za glavnu raspravu od 27. juna 2011. godine na kojem su prisustvovali kako apelantkinja tako i četiri nasljednika tuženog, Rješenjem broj 71 0 P 048687 03 P od 4. jula 2011. godine, u smislu člana 379. ZPP-a, odredio prekid postupka, naglašavajući da će se postupak nastaviti nakon okončanja ostavinskog postupka iza tuženog.
21. Dalje, podneskom punomoćnika nasljednika tuženog od 6. oktobra 2011. godine Osnovnom sudu je predložen nastavak konkretnog parničnog postupka u skladu s čl. 381. stav 2. ZPP-a.
22. Prema stanju dokaza u spisima, Osnovni sud dalje nije postupao u konkretnom predmetu.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
23. Apelantkinja smatra da joj je zbog dužine trajanja postupka po tužbi pred Osnovnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantkinja je navela hronologiju događanja u konkretnom predmetu, te istakla da i nakon šest godina, tj. do dana podnošenja apelacije, nije okončan predmet, iako je stupio na pravnu snagu novi ZPP, te je održano nekoliko rasprava. Dalje, apelantkinja je navela da je zadnje ročište za glavnu raspravu održano 8. juna 2006. godine i nikada nije nastavljeno, zbog odlaska uređujućeg sudije na porodiljsko bolovanje, te je i pored strpljivog čekanja morala nekoliko puta urgirati da se radi u predmetu, ali je to ostalo bez ikakvih reakcija nadležnog suda. Apelantkinja smatra da joj je «na ovaj način zbog neaktivnosti Osnovnog suda kroz relativno duži vremenski period uskraćeno pravo na pravično i fer suđenje u razumnom roku zagarantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije».
24. Apelantkinja je predložila da Ustavni sud usvoji podnesenu apelaciju i naloži Osnovnom sudu da u razumnom roku procesuira konkretan predmet, a Republiku Srpsku obaveže da joj na ime naknade štete isplati iznos od 3.000,00 KM, te naknadi troškove apelacije u iznosu od 1.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
25. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je parnični postupak prekinuo na osnovu člana 379. ZPP-a radi rješavanja prethodnog pitanja. Dalje je navedeno da je u toku postupka tuženi preminuo, a iza sebe ostavio testament kojim je raspolagao cjelokupnom imovinom u korist apelantkinje. Osnovni sud je obrazložio da je odredio prekid postupka do okončanja postupka u kojem bi se utvrdilo da li je testament pravno valjan ili nije.
V. Relevantni propisi
26. U Zakonu o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 58/03 i 85/03) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 11.
Prvostepeni postupak će se, po pravilu, sastojati od dva ročišta-jednog pripremnog ročišta i jednog ročišta za glavnu raspravu.
Član 62.
Sud odmah nakon prijema tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.
Te pripreme obuhvataju prethodno ispitivanje tužbe, dostavu tužbe na obavezni odgovor, održavanje pripremnog ročišta i zakazivanje glavne rasprave.
Član 379. stav 1. tačka 1.
Osim slučajeva posebno predviđenih u ovom zakonu, prekid postupka sud će odrediti:
1)ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju, Član 381. stav 2.
Ako je sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u članu 379. stav 1. točka 1. i stav 2. ovog zakona, postupak će se nastaviti kad se pravosnažno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim organom, ili kad sud nađe da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.
VI. Dopustivost
27. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
28. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
29. U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
30. U konkretnom slučaju apelantkinja se obratila Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku po njenoj tužbi pred Osnovnim sudom koji je, u vrijeme trajanja postupka pred Ustavnim sudom, prekinut Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 P 048687 03 P od 4. jula 2011. godine, ali koji se po prijedlogu nasljednika tuženog za nastavak postupka još uvijek vodi pred Osnovnim sudom. Dakle, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
31. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
32. Apelantkinja smatra da je povrijeđeno njeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje
33. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.(...) Suđenje u razumnom roku
a) Relevantni principi
34. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima koji su uspostavljeni sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
b) Period koji se uzima u obzir
35. Iz dokumentacije je vidljivo da je apelantkinja Osnovnom sudu podnijela tužbu 7. jula 2003. godine, te da je konkretan postupak, zbog nastupanja smrti tuženog i rješavanja prethodnog pitanja vezanog za testament tuženog, prekinut rješenjem Osnovnog suda 4. jula 2011. godine. Iako su nasljednici tuženog, u skladu s odredbama ZPP 6. oktobra 2011. godine predložili nastavak postupka, konkretan predmet još uvijek nije okončan. Dakle, postupak traje više od osam godina.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
36. U konkretnom slučaju se radi o tužbi radi utvrđivanja zajedničke bračne imovine koju je apelantkinja stekla u braku s tuženim. Ustavni sud smatra da se predmetni postupak, s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je trebalo razmotriti, ne može se smatrati osobito složenim predmetom.
37. U vezi s apelantkinjinim doprinosom, Ustavni sud nalazi da je ona u osam navrata tražila od Osnovnog suda da postupa u predmetu, kao i od institucija Ombudsmena Republike Srpske i Centra za socijalni rad Opštine Laktaši kod kojih je apelantkinja urgirala da postupa Osnovni sud, čime je pokušavala da utiče na okončanje postupka. S tim u vezi, a imajući u vidu da je na svakom ročištu i uviđaju uvijek prisustvovala, Ustavni sud smatra da nema apelantkinjinog doprinosa dužini trajanja predmetnog postupka.
38. U odnosu na doprinos Osnovnog suda, Ustavni sud uočava da je Osnovni sud apelantkinjinu tužbu dostavio na odgovor tuženom tek nakon osam mjeseci od dana kada je zaprimljena tužba. Dalje, nakon što je obavljen uviđaj na licu mjesta i tuženom 16. juna 2004. godine dostavljen nalaz i mišljenje vještaka, Osnovni sud nije u periodu od jednu godinu i osam mjeseci poduzimao nikakve procesne radnje.
39. Nakon navedenog zastoja, Osnovni sud je u toku 2006. godine održao šest ročišta u prisustvu stranaka, nakon čega je ponovo nastupio potpuni zastoj u radu u periodu od dvije godine i jedanaest mjeseci.
40. Nadalje, Osnovni sud je u toku 2010. godini održao jedno ročište koje je nastavljano u još četiri termina, a nakon što je obaviješten da je u toku postupka nastupila smrt tuženog, Osnovni sud je u 2011. godini nakon što je odložio jedno ročište radi neodazivanja punomoćnika nasljednikovih apelanta na drugom ročištu donio rješenje o prekidu postupka, kojeg nije nastavio u smislu odredaba ZPP po prijedlogu nasljednika tuženog. Osnovni sud se u odgovoru na apelaciju uopšte nije očitovao o apelantkinjinim navodima, tj. nije ponudio ništa na osnovu čega bi se moglo zaključiti da postoji opravdanje za ovako dugo trajanje postupka po apelantkinjinoj tužbi. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da nema nikakvog opravdanja za činjenicu da Osnovni sud nije donio niti jednu odluku o meritumu tužbenog zahtjeva, nakon više od osam godina u konkretnom predmetu koji nije složen, pogotovo što nema doprinosa i samim tim ni odgovornosti apelantkinje, te kada taj sud nije ni naveo razloge za ovakvo postupanje.
41. U skladu s navedenim, a uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Naknada nematerijalne štete
42. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
43. Apelantkinja je tražila naknadu nematerijalne štete u ukupnom iznosu od 3.000,00 KM zbog nedonošenja odluke po tužbi radi utvrđivanja zajedničke bračne imovine nakon razvoda braka. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300 KM. Imajući u vidu da je postupak po tužbi trajao duže od osam godina, apelantkinji se određuje naknada od 1.200,00 KM. Ovaj iznos apelantkinji je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
44. U odnosu na apelantkinjin zahtjev za naknadu troškova sastava apelacije, Ustavni sud naglašava da Pravilima Ustavnog suda nije propisana tražena vrsta naknade.
VIII. Zaključak
45. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je postupak po apelantkinjinoj tužbi za koji je Ustavni sud konstatirao da nije složen pred Osnovnim sudom traje više od osam godina, i još uvijek nije okončan, zbog čega Ustavni sud smatra da je dužina predmetnog parničnog postupka a priori nerazumna i mogla bi se opravdati samo u izuzetnim okolnostima, koje u konkretnom slučaju Osnovni sud nije ponudio, niti ih je Ustavni sud našao..
46. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
47. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović