Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1021/09 („Fabrika“ d.o.o. Sarajevo)

Odluka donesena 20. 12. 2011.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1021/09

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 12. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1021/09, rješavajući apelaciju „Fabrike“ d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 20. decembra 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija “Fabrike” d.o.o. Sarajevo.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na apelanticino pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji se trenutno vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu pod brojem 09 65 Ps 024837 03 PS.

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da bez daljnjeg odgađanja nastavi i okonča postupak u predmetu broj 09 65 Ps 024837 03 Ps.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantici „Fabrici“ d.o.o.

Sarajevo, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.200,00 KM na ime kompenzacije zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „Fabrika“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Amila Eterović, advokat iz Sarajeva, podnijela je 3. aprila 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja konačne odluke po tužbi od 30. januara 2003. godine u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Sarajevu i Kantonalnim sudom u Sarajevu.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 15. jula 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 28. jula 2009. godine, a Kantonalni sud 28. augusta 2009. godine, pa, zatim, 24. oktobra 2011. godine. Na zahtjev Ustavnog suda, Općinski sud je dostavio kompletan sudski spis 11. novembra 2011. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantici 6. oktobra 2009. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelantica je tužbom od 30. januara 2003. godine pred Općinskim sudom pokrenula postupak protiv „Famos - Holdinga“ d.d. Sarajevo - Hrasnica (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate duga u iznosu od 70.000,00 KM. Apelantica je u tužbi navela da je u izvršnom postupku i po osnovu sudske nagodbe dobila određene stvari koje su ostale u dvorištu tuženog (jer je u krugu dvorišta tuženog izvršen popis stvari - robe, mašina i ostalog što je pripalo apelantici) zbog nemogućnosti transporta, ali da je prilikom preuzimanja predmetnih pokretnih stvari iz dvorišta tuženog konstatirano da nedostaju dvije mašine koje su u zapisniku izvršnog organa bile evidentirane pod brojem 11 i 17, pa je apelantica na ime vrijednosti tih mašina potraživala od tuženog ukupan iznos od 70.000,00 KM.

7. Općinski sud je 17. februara 2003. godine donio Rješenje broj PS-20/03-II kojim se proglasio nenadležnim i ustupio predmet Kantonalnom sudu kao stvarno nadležnom. Općinski sud je 14. marta 2003. godine dostavio spis broj Ps-20/03 na rješavanje Kantonalnom sudu.

8. Kantonalni sud je apelanticinu tužbu u predmetu koji je dobio broj Ps-136/03 7. aprila 2003. godine dostavio tuženom na odgovor.

9. Kantonalni sud je održao ročište 28. augusta 2003. godine kojem je prisustvovala apelantica i kojem nije prisustvovao uredno obaviješteni tuženi. Kantonalni sud je donio Presudu broj Ps 136/03 od 28. augusta 2003. godine zbog izostanka.

10. Tuženi je 10. septembra 2003. godine podnio prijedlog za povrat u pređašnje stanje zbog propuštanja ročišta. Kantonalni sud je zakazao ročište za 18. decembar 2003. godine povodom prijedloga tuženog za povrat u pređašnje stanje, ali ga je opozvao 5. decembra 2003. godine u skladu sa članom 18. u vezi sa čl. 11. i 12. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima. U dopisu je navedeno da će novi poziv stranke dobiti od nadležnog Općinskog suda.

11. Općinski sud je zakazao ročište u predmetu koji je dobio broj PS-128/03 po prijedlogu za povrat u pređašnje stanje za 1. mart 2004. godine, koje je opozvao i zakazao novo za 26. mart 2004. godine koje je održano. Općinski sud je donio rješenje kojim se usvaja prijedlog za povrat u pređašnje stanje, pa se Presuda broj Ps-136/03 od 28. augusta 2003. godine ukida i parnica vraća u stanje u kojem je bila prije donošenja presude. Zbog povrata u pređašnje stanje, spis je po naredbi suda zaveden pod novim brojem Ps. 1048/04.

12. Općinski sud je zakazao i održao pripremno ročište 17. maja 2004. godine i zakazao ročište za glavnu raspravu za 18. oktobar 2004. godine, koje je održano, i nastavak ročišta zakazan za 15. mart 2005. godine. Općinski sud je zatražio pripajanje dvaju spisa (parničnog i krivičnog) za nastavak glavnog ročišta.

13. Ročište zakazano za 15. mart 2005. godine Općinski sud nije održao, jer mu nije dostavljen spis broj Ps.248/03. Novo ročište je zakazano i održano 9. juna 2005. godine. Sud je utvrdio da je ročište za glavnu raspravu okončano i predmet spreman za presuđenje, te su stranke obaviještene da će presuda biti donijeta 28. juna 2005. godine.

14. Općinski sud je donio Presudu broj PS-1048/04 od 28. juna 2005. godine kojom je obavezao tuženog da apelantici isplati iznos od 70.000,00 KM za zakonskom zateznom kamatom od 9. novembra 2001. godine, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka.

15. Tuženi je protiv prvostepene presude izjavio žalbu 18. jula 2005. godine, koja je dostavljena apelantici na odgovor 27. jula 2005. godine.

16. Apelantica je urgirala rješavanje predmeta 24. marta i 25. septembra 2006. godine.

17. Kantonalni sud je donio Rješenje broj Pž-454/05 od 10. oktobra 2006. godine kojim je žalbu uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje. Spis je vraćen prvostepenom sudu 15. novembra 2006. godine.

18. Općinski sud je u predmetu broj Ps-1048/04 (novi broj predmeta 09 65 Ps 024837 03 Ps) zakazao i održao pripremno ročište 10. aprila 2007. godine i zakazao glavnu raspravu za 20. septembar 2007. godine. Ročištu za glavnu raspravu nije pristupio uredno pozvani svjedok, pa je sud donio rješenje da se svjedok kažnjava sa 200,00 KM, te ga je ponovo pozvao na ročište zakazano za 27. decembar 2007. godine, koje, također, nije održano zbog nedolaska svjedoka. Novo ročište je zakazano za 16. april 2008. godine, ali nije održano zbog nedolaska svjedoka (na čijem svjedočenju je insistirao tuženi), pa je novo ročište zakazano za 9. oktobar 2008. godine uz nalog tuženom da preduzme sve radnje radi dolaska svjedoka na ročište. Ročište zakazano za 9. oktobar je održano i okončano i stranke su obaviještene da će presuda biti donijeta 24. oktobra 2008. godine.

19. Općinski sud je donio Presudu broj 09 65 Ps 024837 03 Ps od 24. oktobra 2008. godine, kojom je odbio apelanticin tužbeni zahtjev i naložio apelantici da tuženom plati troškove postupka.

20. Protiv presude Općinskog suda apelantica je izjavila žalbu 24. novembra 2008. godine koja je dostavljena na odgovor tuženom 29. decembra 2008. godine. Tuženi je dostavio odgovor na žalbu 20. januara 2009. godine. Općinski sud je dostavio spis Kantonalnom sudu 16. aprila 2009. godine na rješavanje po žalbi.

21. Kantonalni sud je 23. septembra 2011. godine donio Rješenje broj 65 0 Ps 024837 09 Pz, kojim je žalbu uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Spis je vraćen Općinskom sudu 31. oktobra 2011. godine.

IV.Apelacija

a) Navodi iz zahtjeva

22. Apelantica se žali da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica navodi da je podnijela tužbu radi isplate duga prije više od šest godina (u momentu podnošenja apelacije), te smatra da su Općinski sud i Kantonalni sud svojim nepostupanjem povrijedili njeno pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku, kao i da su joj, s obzirom da vrijednost spora iznosi 70.000,00 KM, zbog nepostupanja po njenoj tužbi redovni sudovi nanijeli znatnu materijalnu štetu. Apelantica traži kompenzaciju u iznosu od 2.000,00 KM, kao i da Ustavni sud naredi hitno rješavanje predmeta.

b) Odgovor na apelaciju

23. Kantonalni sud je u odgovoru naveo da se predmeti rješavaju dinamikom koja je uvjetovana brojem predmeta i sudija, te, po mišljenju Kantonalnog suda, nije došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

24. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da se ne može tvrditi da je došlo do povrede prava na koje se apelantica poziva jer su sve radnje (pogotovo one koje je preduzeo Općinski sud) blagovremeno provedene.

V.Relevantni propisi

25. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 75. stav 4.

Pripremno ročište održat će se u pravilu najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.

Član 94. stav 2.

Glavna rasprava će se u pravilu održati najkasnije u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta.

Član 115. stav 2.

(2) Ročište za glavnu raspravu ne može se odgoditi ili odložiti duže od 30 dana, osim u slučaju iz člana 129. ovog zakona.

Član 129.

(1) Ako se zbog izuzetnih okolnosti neki dokaz ne može izvesti u rokovima predviđenim ovim zakonom, sud rješenjem može odrediti duži rok za izvođenje dokaza.

(2) Kad određeni rok protekne, rasprava će se sprovesti bez obzira na to što određeni dokaz nije izveden.

Član 215.

(1) Po prijemu odgovora na žalbu ili po proteku roka za odgovor na žalbu, prvostepeni sud će žalbu i odgovor na žalbu, ako je podnijet, sa svim spisima dostaviti drugostepenom sudu najkasnije u roku od osam dana.

Član 217. st. 3. i 4.

(3) Drugostepeni sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

VI.Dopustivost

26. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

27. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

28. Također, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

29. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da se apelantica u momentu podnošenja apelacije žali da, nakon više od šest godina od podnošenja tužbe, nije dobila konačnu odluku, te da je u toku postupak pred Kantonalnim sudom na rješavanju po žalbi. Ustavni sud primjećuje da je u međuvremenu donijeta odluka po žalbi, ali postupak još uvijek nije okončan. Dakle, uzimajući u obzir činjenicu da redovni sudovi po apelanticinoj tužbi od 30. januara 2003. godine još uvijek nisu donijeli odluku, te odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

31. Apelantica se žali zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom po apelanticinoj tužbi od 30. januara 2003. godine radi naknade štete, čime joj je povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje u razumnom roku

32. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

33. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Relevantni principi

34. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

35. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

36. U tom kontekstu Ustavni sud, također, podsjeća, podržavajući praksu Evropskog suda, da član 6. stav 1. Evropske konvencije državama ugovornicama nameće dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

b) Period koji se uzima u obzir

37. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut tužbom radi naknade štete 30. januara 2003. godine, a prema spisu predmeta koji je dostavljen Ustavnom sudu, postupak još uvijek nije okončan i predmet je opet na rješavanju pred Općinskim sudom, tj. ponovo na početku. Dakle, postupak povodom apelanticine tužbe traje osam godina i 11 mjeseci, te još uvijek nije okončan i u vrijeme odlučivanja o apelaciji se nalazi na rješavanju pred prvostepenim sudom.

c) Analiza postupka

38. Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak u kojem je apelantica tražila naknadu štete/duga od tuženog za stvari koje je dobila u postupku izvršenja pravomoćne presude, koje su ostale u dvorištu tuženog i kojih više nema, s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja pokreće, ne može smatrati naročito složenim.

39. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je apelantica pokrenula postupak tužbom pred Općinskim sudom 30. januara 2003. godine, ali da je Općinski sud predmet proslijedio na nadležno rješavanje Kantonalnom sudu, koji je, prema tada važećim propisima (Zakonu o parničnom postupku i Zakonu o sudovima), rješavao o privrednim sporovima čija vrijednost prelazi iznos od 30.000,00 KM, koji je donio presudu (zbog izostanka). Međutim, budući da je tuženi podnio prijedlog za povrat u pređašnje stanje, predmet je, zbog izmjene odredaba o nadležnosti u skladu sa odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima, nakon godinu dana vraćen na postupanje Općinskom sudu. Nakon toga, Općinski sud je u roku od tri mjeseca donio rješenje kojim je dozvolio povrat u pređašnje stanje, a zatim u periodu od godinu dana i tri mjeseca donio presudu. Kantonalni sud je odlučio po žalbi tuženog protiv prvostepene odluke u roku od godinu dana i četiri mjeseca na način da je žalbu uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio na ponovno odlučivanje prvostepenom sudu. U ponovnom postupku Općinski sud je donio novu presudu nakon godinu i jedanaest mjeseci, koju je Kantonalni sud nakon dvije godine i 10 mjeseci (računajući od podnošenja žalbe) ukinuo i predmet opet vratio na ponovno odlučivanje prvostepenom sudu. Ustavni sud primjećuje da je od podnošenja tužbe (30. januar 2003. godine) Općinski sud donosio procesna rješenja, zakazivao i održavao ročišta i dva puta odlučio o meritumu predmeta (zbog čega je postupak u dva navrata trajao pred prvostepenim sudom ukupno tri godine i sedam mjeseci), kao i da je Kantonalni sud u dva navrata, rješavajući o podnesenim žalbama (u roku od jedne godine i tri mjeseca, odnosno dvije godine i 10 mjeseci, računajući od dana podnošenja žalbe), ukidao prvostepenu presudu i predmet vraćao na ponovno odlučivanje.

40. Međutim, Ustavni sud primjećuje da su oba suda postupala izvan rokova određenih Zakonom o parničnom postupku, odnosno da, u cjelini gledano, redovni sudovi nisu iskazali primjerenu ažurnost, zbog čega postupak povodom tužbe radi naknade štete – duga traje u ovom momentu osam godina i jedanest mjeseci i praktično se, bez obzira na ovako dugo trajanje, nalazi u početnoj fazi, jer je vraćen na ponovno suđenje Općinskom sudu koji tek treba da zakaže pripremno ročište. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju naveo da je postupao „blagovremeno“, te da nema povrede prava na koja ukazuje apelantica, a Kantonalni sud je naveo da je postupao dinamikom koja je uvjetovana brojem predmeta i sudijama i da nije došlo do povrede prava koja apelantica navodi. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud ponovo podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Također, Ustavni sud ponavlja stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovode do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da se razlozi koje su redovni sudovi naveli kao opravdanje za dužinu postupka, koji je trajao osam godina i 11 mjeseci, u konkretnom slučaju ne mogu smatrati relevantnim. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da su ukupnoj dužini trajanja postupka jednako doprinijeli Općinski sud i Kantonalni sud svojim postupanjem, odnosno nepostupanjem i vraćanjem predmeta na ponovno suđenje nižestepenom sudu.

41. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelantica nije doprinijela dužini postupka u konkretnom slučaju, uočavajući da je apelantica svojim intervencijama pokušavala da se predmet što hitnije riješi.

42. Ocjenjujući sve navedeno, Ustavni sud smatra da ukupna dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

d) Pitanje naknade nematerijalne štete/kompenzacija

43. Apelantica je zatražila da joj se naknadi šteta zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

44. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da se postupak povodom apelantičine tužbe od 30. januara 2003. godine ne smatra hitnim, te da do donošenja odluke Ustavnog suda traje osam godina i 11 mjeseci, apelantici se određuje kompenzacija u visini od 1.200,00 KM. Ovaj iznos apelantici je dužna da isplati Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. VIII.Zaključak

45. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su za ukupnu dužinu postupka po tužbi radi naknade štete/duga, koji traje više od osam godina i 11 mjeseci i još uvijek nije završen, odnosno ponovo se nalazi na početku zbog stalnog vraćanja od višeg ka nižem sudu, odlučujuće doprinijeli Općinski sud i Kantonalni sud, koji nisu ponudili razloge koji mogu opravdati ovako dugo trajanje postupka, a Ustavni sud nije utvrdio bilo kakav apelanticin doprinos.

46. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

47. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-1021/09 („Fabrika“ d.o.o. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio