Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1561/09 (H.A.,)

Odluka donesena 26. 01. 2012.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1561/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 01. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. januara 2012. godine, u predmetu broj AP-1561/09, rješavajući apelaciju H.A., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija H.A., podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 006855 08 Gž od 25. februara 2009. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. H.A., (u daljnjem tekstu: apelant) iz Travnika, podnio je 20. maja 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu. Kantonalni sud) broj 51 0 P 006855 08 Gž od 25. februara 2009. godine.

2. Općinski sud u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) donio je presudu broj 51 0 P 006855 08 P od 27. oktobra 2008. godine kojom je poništio rješenje JKP „Bašbunar“ Travnik (daljnjem tekstu: tuženi) broj 05 -1- NO-1622/08 od 28. januara 2008. godine, kojim je odbijen kao neosnovan prigovor apelanta izjavljen protiv odluke tuženog o izboru i imenovanju Kemala Baltića za direktora tuženog. Istom presudom Općinski sud je poništio odluku tuženog broj 05 -1- NO-2583/07 od 22. novembra 2007. godine o izboru i imenovanju Kemala Baltića za direktora tuženog. Općinski sud je obavezao tuženog da apelantu naknadi troškove parničnog postupka.

3. Općinski sud je naveo da je u toku dokaznog postupka izvršio uvid u Konkurs tuženog objavljen 18. aprila 2008. godine u „Dnevnom avazu“, uvid u obavijest o izboru i imenovanju direktora tuženog od 22. novembra 2007. godine, rješenje tuženog kojim je odbijen prigovor apelanta od 21. januara 2008. godine, uvid u odluku tuženog o izboru direktora od 22. novembra 2007. godine, zapisnik nadzornog odbora od 26. juna 2007. godine, zapisnik Komisije od 17. oktobra 2007. godine, Poslovnik o radu Komisije za izbor direktora od 7. septembra 2007. godine, Pravilnik o unutrašnjoj sistematizaciji radnih mjesta tuženog i Statut tuženog, te saslušao apelant u svojstvu parnične stranke.

4. Nakon provedenog dokaznog postupka Općinski sud nije prihvatio prigovor apelanta da izabrani kandidat ne ispunjava potrebni uslov u vezi sa radnim iskustvom (5 godina radnog iskustva na rukovodnom mjestu). Međutim, Općinski sud je zaključio (a što je i apelant potencirao tokom postupka) da se prijava izabranog kandidata nije mogla uzeti u razmatranje jer izabrani kandidat ne ispunjava uslove u pogledu stručne spreme koja je potrebna za ovo radno mjesto. S tim u vezi, Općinski sud je naveo da se tražila visoka stručna sprema pravnog, ekonomskog ili tehničkog smjera, a da je izabrani kandidat diplomirani inženjer šumarstva, dakle ne ispunja uslove. Osim toga, Općinski sud je zaključio da tuženi nije mogao naknadno (nakon prijema dokumentacije) od kandidata tražiti potvrdu u vezi sa radnim stažom. Prema mišljenju Općinskog suda ova činjenica upućuje da se i prilikom izbora članova Komisije za izbor nije vodilo računa o kriterijima koje trebaju da ispunjavaju članovi komisije, a na šta je s pravom ukazivao apelant. Prema mišljenju Općinskog suda sve navedeno je dovelo do nepravilnosti u postupanju komisije, te do povrede člana 10.,11. i 12. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima u Federaciji Bosne i Hercegovine(“Službene novine Federacije BiH”, broj 34/03) .

5. Rješavajući po žalbi tuženog Kantonalni sud je donio presudu broj 51 0 P 006855 08 Gž od 25. februara 2009. godine kojom je preinačio prvostepenu presudu i presudio na način da je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta da se poništi rješenje tuženog broj 05 -1- NO-1622/08 od 28. januara 2008. godine (kojim je odbijen kao neosnovan prigovor apelanta izjavljen protiv odluke tuženog o izboru i imenovanju Kemala Baltića za direktora tuženog) i da se poništi odluka tuženog broj 05 -1- NO-2583/07 od 22. novembra 2007. godine o izboru i imenovanju Kemala Baltića za direktora tuženog. Apelant je obavezan da tuženom naknadi troškove parničnog postupka.

6. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud izveo dokazni postupak i utvrdio činjenično stanje u skladu sa relevantnim odredbama ZPP. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je među parničnim strankama sporno da li je izabrani kandidat Kemal Baltić ispunjavao uslove iz raspisanog konkursa (da li zvanje diplomiranog inžinjera šumarstva spada u tehnička zanimanja), te da li se izbor direktora tuženog trebao vršiti u skladu sa odredbama Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Federacije BiH, kao i ostali uslovi iz konkursa (blagovremenost i kompletnost prijave ).

7. Kantonalni sud je dalje naveo da je sporno da li je zakonit izbor Kemala Ba1tića za direktora tuženog, odnosno da li je osnovan ili ne tužbeni zahtjev tužitelja. Navedeno je da je radi razjašnjenja naprijed navedene sporne činjenice, prvostepeni sud na osnovu izvedenih dokaza zaključio da izabrani kandidat Kemal Baltić ne ispunjava uslove iz raspisanog konkursa, da se postupak izbora direktora tuženog treba obaviti u skladu sa Zakonom o ministarskim,vladinim i drugim imenovanjima u Federaciji BiH, te da tuženi u skladu sa članom 10. tačka 6. navedenog zakona nije mogao od kandidata tražiti dodatnu dokumentaciju.

8. Kantonalni sud je naveo da nije pravilan stav prvostepenog suda da se u izboru direktora (menadžmenta) javnih preduzeća (kao što je tuženi), primjenjuje Zakon o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima u Federaciji BiH. Prema mišljenju Kantonalnog suda iz člana 7. Zakona o javnim preduzećima u Federaciji BiH (“Službene novine Federacije BiH”, broj 8/05) proizilazi da se naprijed navedeni Zakon o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima u Federaciji BiH primjenjuje prilikom imenovanja nadzornog odbora, a ne i drugih organa javnog preduzeća koji su definisani članom 5. Zakona o javnim preduzećima u Federaciji BiH. Kada je riječ o upravi (menadžmentu), tj. direktoru preduzeća, članom 12. navedenog Zakona o javnim preduzećima je regulisano da se uprava bira i razrješava u skladu sa postupkom utvrđenim u Statutu javnog preduzeća. U tom smislu Nadzorni odbor tuženog imenovao je i svoje radno tijelo da provede proceduru po raspisanom konkursu do konačnog prijedloga kandidata za izbor direktora tuženog. U toku tog postupka navedeno radno tijelo- Komisija, utvrdila je da izabrani kandidat Kemal Baltić podnio kompletnu dokumentaciju traženu raspisanim konkursom, s tim što je zatraženo od istog da dostavi još i potvrdu o radnom stažu. Navedeni organ je zaključio da izabrani kandidat u cijelosti ispunjava uslove iz raspisanog konkursa.

9. Nadalje, po mišljenju Kantonalnog suda nije prvostepeni sud je pogrešno zaključio da izabrani kandidat ne ispunjava uslove iz raspisanog Konkursa, u vezi sa potrebnom stručnom spremom. Ovo iz razloga što iz samog člana 6. stav 1. alineja 1. Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženika od 27. februara 2007. godine, proizilazi da se za direktora, između ostalog može imenovati lice koje ima visoku stručnu spremu ili višu stručnu spremu pravnog, ekonomskog ili tehničkog smjera. Prema mišljenju Kantonalnog suda iz navedene odredbe jasno proizilazi da tuženi nije tačno odredio koji su to fakulteti na kojima se stiču navedena zanimanja, već ih je odredio samo po smjerovima i to pravnom, ekonomskom ili tehničkom. Prema mišljenju Kantonalnog suda pravilno tuženi u svojoj žalbi ukazuje da inženjeri šumarstva spadaju u isti rod zanimanja kao i zanimanje inženjeri mašinstva kakvo ima apelant, u smislu Standardne kvalifikacije zanimanja u Federaciji BiH. Kantonalni sud je detaljno objasnio pojam inženjera. te naveo da tuženi u svojim normativnom aktima (Statut i Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji) nije pobliže odredio iz koje oblasti nauke treba biti tehnički smjer potreban za obavljanje poslova direktora, pa su organi tuženoga odredbe svojih normativnih akata tumačili tako da i zanimanje dipl. ing. šumarstva spada u traženi tehnički smjer zanimanja. Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pogrešno cijenio izvedene dokaze, te pogrešno utvrdio činjenično stanje u pogledu ispunjavanja uslova po raspisanom konkursu za izabranog kandidata na mjesto direktora tuženog, te samim tim pogrešno primijenio materijalno pravo i to Zakon o javnim preduzećima u Federaciji BiH, Zakon o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima u Federaciji BiH, te normativne akte tuženika (Statut i Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta).

10. Iz svih navedenih razloga, drugostepeni sud je na osnovu člana 229. stav 1. tačka 2. ZPP žalbu tuženog uvažio i presudu prvostepenog suda preinačio na način da je odbio tužbeni zahtjev apelanta.

11. Apelant navodi da je osporenom presudom Kantonalnog suda povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je Kantonalni sud „nije bavio činjenicama već pretpostavkama“, kao i da je pogrešno naveo da nije treba,o primijeniti Zakon o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima u Federaciji BiH. Apelant navodi da je nadzorni odbor tuženog na svojoj sjednici 29. avgusta 2007. godine Zaključkom odlučio da se konkurs provede u skladu sa Zakonom o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima u Federaciji BiH, zbog čega je formirana Komisija za odabir kandidata, koja je propisala Pravilnik o radu komisije za izbor kandidata za direktora tuženog. Apelant navodi da Komisija nije provela postupak u skladu sa Pravilnikom, kao i da članovi komisije nisu imali stručna znanja, što je Kantonalni sud trebao cijeniti, a nije cijenio. Nadalje, apelant se žali da je Kantonalni sud pogrešno cijenio ili nije cijenio nikako okolnosti u vezi sa radnim stažom izabranog kandidata, naknadnim dostavljanjem dokumentacije te kvalifikacije jer izabrani kandidat spada u poljoprivredne a ne tehničke nauke. Apelant je naveo da osporena presude nije utemeljena na činjenicama i da je ugrozila apelantovo pravo na rad i pravo na natjecanje pod jednakim uslovima sa drugim kandidatima u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima i međunarodnim standardima.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

13. Ustavni sud podsjeća na opšte pravilo za primjenu garancija ustavnog prava na pravično suđenje koje zahtijeva da postoji spor oko prava i obaveza i da oni budu građanske prirode.

14. U konkretnom slučaju radi se o žalbi apelanta na navodne povrede prava u vezi sa njegovim pravom na pravično suđenje u postupku izbora direktora javnog preduzeća. Međutim, garancije koje su u tom smislu sadržane u Zakonu o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima u Federaciji BiHi Zakonu o javnim preduzećima u Federaciji BiH tiču se prava i obaveza da se postupak objave konkursa za određeno radno mjesto, provedu zakonito i transparentno, a s druge strane i pravo svakog lica da konkuriše na određeno radno mjesto. Sama činjenica da neko lice ispunjava formalne uslove konkursa ne znači i da će to lice biti i izabrano. S druge strane, to također znači da će u konkretnom slučaju javno preduzeće koje je je provelo konkurs za izbor morati dokazati da je taj izbor bio zakonit.

15. U vezi s prednjim Praksa Evropskog suda za ljudska prava stoji na izričitom stanovištu da pravo da neko konkuriše na određeno radno mjesto odnosno obaveza ustanove da izabere takvog kandidata, ne spada u domen «građanskih prava» zaštićenih Evropskom konvencijom. Tako u presudi Carl-Ludwig and Lorenz Habsburg-Lothringen protiv Austrije navedeno je da «Komisija smatra da onemogućavanje kandidovanja u Kancelariju Federalnog predsjednika ne smatra se građanskim pravom zaštićenim članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Iz toga slijedi da je apelacija inkompatibilana ratione materiae sa odredbama Evropske konvencije u smislu člana 27. stav 2. Evropske konvencije». (vidi odluku Evropske komisije za ljudska prava, Carl-Ludwig and Lorenz Habsburg-Lothringen protiv Austrije od 14. decembra 1989, Odluke i Izvještaji broj 64, strana 210, stav 7). U ovom kontekstu je relevantan i korespondirajući stav koji je zauzeo Ustavni sud u odlukama AP-3036/06 od 17. novembra 2008. godine i AP-3385/06 od 15. januara 2009. godine (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti dostupne na web stranici Ustavnog suda www.ccbh.ba). .

16. U kontekstu navedenog Ustavni sud napominje da je temeljni cilj odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije garantiranje pravičnog postupka, kojim se između ostalog utvrđuju građanska prava i obaveze pojedinca. Ustavni sud smatra „da izbor na funkciju“ ne ulazi u okvir uobičajenih radnih sporova koji uživaju garancije prava na pravično suđenje te zaključuje da se u predmetnom postupku izbora na funkciju direktora koji je rezultirao osporenom odlukom nisu utvrđivala apelantova građanska prava i obaveze. S obzirom da, dakle, prava na čiju se povredu apelant žali ne potpadaju pod „građanska prava i obaveze“ u okviru zaštite člana 6. Evropske konvencije, Ustavni sud, podržavajući svoju praksu u sličnim predmetima, zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

17. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1561/09 (H.A.,) | Sudska praksa | Aktio