Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1929/09 (D. Đ.)

Odluka donesena 26. 01. 2012.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1929/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 01. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 26. januara 2012. godine, u predmetu broj AP-1929/09, rješavajući apelaciju Dragutina Đurašinovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6, i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragutina Đurašinovića podnesena protiv protiv Presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 043 750 09 Gž od 30. aprila 2009. godine i Presude Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 043750 04 od 3. februara 2009. godine, jer se radi o pitanju o kome je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragutin Đurašinović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Novog Grada, podnio je 18. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banja Luci ( u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 043 750 09 Gž od 30. aprila 2009. godine i Presude Osnovnog suda u Banja Luci ( u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 043750 04 od 3. februara 2009. godine.

2. Odlukom Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Visoki predstavnik) broj 32812 od 30. juna 2004. godine, apelant je smijenjen sa funkcije direktora ''Telekomunikacija'' Republike Srpske AD Banja Luka (u daljnjem tekstu: poslodavac), te sa ostalih javnih i stranačkih funkcija i zabranjeno mu je obavljanje svih službenih, izbornih ili imenovanih javnih funkcija kao i kandidovanje na izborima, te obavljanje funkcija u okviru političkih stranaka. Navedenom odlukom apelantu su prestala i sva prava na naknade, privilegije ili status iz navedenih funkcija. Također, apelantu je naređeno da odmah napusti svoju kancelariju i zabranjen mu je pristup u istu. Na osnovu navedene odluke Visokog predstavnika, poslodavac je donio rješenje broj 1-01-

5571/04 od 15. jula 2004. godine kojim je apelantu prestao radni odnos i rješenje broj 1-01-5571-2/04 od 27. augusta 2004. godine, kojim je žalba apelanta na prethodno doneseno rješenje odbijena kao neosnovana.

3. Presudom Osnovnog suda, broj 71 0 P 043750 04 P od 3. februara 2009. godine, a koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj 71 0 P 043750 09 Gž od 30. aprila 2009. godine, odbijen je u cjelosti tužbeni zahtjev apelanta, kojim je tražio da se ponište kao nezakonita rješenja poslodavca, te apelant vrati na rad i rasporedi na poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, kao i da se poslodavac obaveže da apelantu naknadi na ime plaća novčani iznos od 2.487,96 KM mjesečno, za period od 1. jula 2004. godine do dana donošenja presude i izvrši uplatu naknade za doprinose za navedeni period te naknadi troškove postupka. U obrazloženju presude sud je naveo da je ocjenom provedenih dokaza utvrdio da je apelantu radni odnos prestao Odlukom Visokog predstavnika broj 32812 od 30. juna 2004. godine. Sud je naveo da je odluka donesena na osnovu ovlaštenja iz člana 5. Aneksa 10. Dejtonskog sporazuma, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Dejtonskog sporazuma o implementaciji civilnog dijela te konstatovao da u skladu sa ovim ovlaštenjima Visokog predstavnika u smislu člana 9. Okvirnog mirovnog sporazuma za BiH poslodavac kao ni sud nisu mogli raspravljati o valjanosti odluke Visokog predstavnika, već je poslodavac Odluku morao primijeniti. Stoga je sud naveo da je odluka poslodavca deklaratornog karaktera jer samo konstatira činjenicu prestanka radnog odnosa, budući da poslodavac kao ni sud nisu ovlašteni preispitivati odluku Visokog predstavnika već su je dužni provesti.

4. Presudom Vrhovnog suda je Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 71 0 P 043750 09 Rev od 9. jula 2010. godine (koja je donesenom nakon podnošenja ove apelacije) odbijena je kao neosnovana revizija apelanta izjavljena protiv presude Okružnog suda.

5. Odlukom o dopustivosti AP 3511/10 od 13. oktobra 2010. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba), Ustavni sud je odbacio kao nedopuštenu apelaciju istog apelanta podnesenu protiv presude Vrhovnog suda broj 71 0 P 043750 09 Rev od 9. jula 2010. godine te presuda Okružnog suda broj 71 0 P 043750 09 Gž od 30. aprila 2009. godine i Osnovnog suda, broj 71 0 P 043750 04 P od 3. februara 2009. godine, koje apelant osporava ovom apelacijom, zbog toga što je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine s obzirom da su osporene odluke donesene isključivo na temelju odluke Visokog predstavnika, u odnosu na koje je Evropski sud zaključio da Bosna i Hercegovina nema odgovornost.

6. Apelant je naveo da je osporenim presudama Okružnog i Osnovnog suda povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evroske konvencije i čl. 6. i 7. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tač. 6. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 6. radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;»

8. Ustavni sud zapaža da je apelant ovom apelacijom osporio presude Okružnog i Osnovnog suda te da u apelaciji nije naveo da je protiv presude Okružnog suda izjavio reviziju o kojoj u vrijeme podnošenja ove apelacije Vrhovni sud nije bio donio odluku. Međutim Ustavni sud je, uvidom u vlastitu evidenciju utvrdio da je apelant nakon podnošenja ove apelacije 13. augusta 2010. godine podnio i apelaciju evidentiranu pod brojem AP 3511/10 kojom je osporio kako presude koje osporava ovom apelacijom tako i u međuvremenu donesenu presudu Vrhovnog suda broj 71 0 P 043750 09 Rev od 9. jula 2010. godine. Budući da je svojom odlukom AP 3511/10 od 13. oktobra 2010. godine već odlučio o apelaciji ovog apelanta te da su predmet ocjene u tom postupku bile i odluke koje apelant osporava ovom apelacijom Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1929/09 (D. Đ.) | Sudska praksa | Aktio