Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2650/10 (E. H., B. K., J. S., H. K., H. B. i drugi)

Odluka donesena 26. 01. 2012.

  • Izmijenjene pravne okolnosti
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2650/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 01. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. januara 2012. godine, u predmetu broj AP-2650/10, rješavajući apelaciju Eldina Halilbegovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 8. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su, zbog nemogućnosti naplate potraživanja po osnovu stare devizne štednje, podnijeli Eldin Halilbegović, Bećir Kalender, Jusuf Softić, Hasiba Kovačević, Halim Brajlović, Velika Đurković, Ljerka Subašić, Melća Bašić, Petar Samardžić, Desanka Joksimović, Filip Šimić, Avdija Žiga, Osman Čolaković, Đemila Zolota, Mirsad Hujdur i Ruža Jurić, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.

OBRAZLOŽENJE

1. Eldin Halilbegović, Bećir Kalender, Jusuf Softić, Hasiba Kovačević, Halim Brajlović, Velika Đurković, Ljerka Subašić, Melća Bašić, Petar Samardžić, Desanka Joksimović, Filip Šimić, Avdija Žiga, Osman Čolaković, Đemila Zolota, Mirsad Hujdur i Ruža Jurić (u daljnjem tekstu: apelanti), podnijeli su u periodu od 1. jula 2010. godine do 21.aprila 2011. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nemogućnosti naplate potraživanja po osnovu stare devizne štednje.

2. S obzirom da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti, koje se tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2650/10. Spojene su sljedeće apelacije: AP-2650/10, AP-4583/10, AP-4709/10, AP- 140/11, AP-1023/11, AP-1120/11, AP-1179/11, AP-1198/11, AP-1231/11, AP-1273/11, AP-

1274/11, AP-1355/11, AP-1422/11, AP-1423/11, AP-1638/11 i AP-1832/11.

3. Apelanti smatraju da su, zbog nemogućnosti naplate njihovih potraživanja po osnovu stare devizne štednje, povrijeđena njihova prava iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelanti su naveli da je prema odredbi člana 18. stav 1. Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje bila obaveza javne vlasti u službenom glasilu i dvjema dnevnim novinama objaviti da je izvršena verifikacija potraživanja po osnovu stare devizne štednje, što do dana podnošenja apelacija nije učinjeno. Dalje, apelanti su naveli da im je prema relevantnim odredbama navedenog Zakona dio potraživanja trebao biti isplaćen u gotovini, a da je za ostatak potraživanja trebala biti izdati obveznica sa naznakom dospjeća naplate glavnice i kamate, uz obaveznu naznaku da se za kašnjenja primjenjuje zatezna zakonska kamata. Konačno, apelanti su naveli da Bosna i Hercegovina nije postupila po presudi Europskog suda za ljudska prava Suljagić i drugi protiv Bosne i Hercegovine i izvršila izmjene i dopune Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje, pa smatraju da i dalje postoji pravna nesigurnost u pogledu naplate njihovih potraživanja, a time i kršenja njihovog prava na imovinu.

4. Ustavni sud je, iz odgovora na apelacije Ministarstva Financija FBiH koji je Ustavnom sudu dostavljen 23. septembra 2011. godine i Federalnog pravobranilaštva koji je Ustavnom sudu dostavljen 19. septembra 2011. godine, utvrdio da je u Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine broj 72/10 i dnevnim novinama Oslobođenje od 1. novembra 2010. godine objavljen djelimični Pregled pojedinačno izdatih potvrda o izvršenoj verifikaciji potraživanja po osnovu računa stare devizne štednje. Dalje, u odgovorima je navedeno i da je apelantima isplaćen iznos od 1000 KM na račune u bankama kod koje apelanti imaju otvorene račune. Također je navedeno da su za ostatak potraživanja po osnovu stare devizne štednje, po Odluci o trećoj emisiji obveznica Federacije Bosne i Hercegovine po osnovu verificiranih računa stare devizne štednje koju je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine donijela na sjednici održanoj 31. marta 2011. godine, izdate obveznice koje su upisane u informacioni sistem Registra vrijednosnih papira u Federaciji Bosne i Hercegovine.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 8. ako su izmijenjene pravne okolnosti;»

6. Vezano za navode apelanata da je propustom Bosne i Hercegovine da postupi po presudi Suljagić i drugi protiv Bosne i Hercegovine i omogući naplatu potraživanja po osnovu stare devizne štednje povrijeđeno njihovo pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje na to da je o ovom pitanju već odlučivao u predmetu broj AP 467/08 od 21. decembra 2010. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 467/08 od 21. decembra 2010. godine, do objavljivanja u „Službenom glasniku“ dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ccbh.ba ).

7. Dalje, Ustavni sud ukazuje na najnoviju praksu Europskog suda (vidi Europski sud, odluka Josip Zadrić protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 18804/04 od 16. novembra 2010. godine), u kojoj je Europski sud na osnovu nalaza Komiteta ministara Vijeća Europe zaključio da su preduzete mjere koje je Europski sud naložio u navedenoj presudi Suljagić i drugi, pa je slučaj prema mišljenju Europskog suda riješen.

8. S obzirom da se predmetne apelacije odnose na isto ili slično činjenično stanje kao ono u odluci Ustavnog suda broj AP 467/08 od 21. decembra 2010. godine, te da iz odgovora na na predmetne apelacije koje su Ustavnom sudu dostavili Ministarstvo finansija FBiH i Federalno Pravobranilaštvo, suprotno navodima apelacija, proizlazi da su vlasti preduzele sve neophodne mjere i iznašle mehanizme da postupe u skladu s presudom Suljagić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, Ustavni sud smatra da se zaključci iz navedene odluke u cijelosti odnose i na ovu odluku pa je u skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2650/10 (E. H., B. K., J. S., H. K., H. B… | Sudska praksa | Aktio