Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2922/10 («Muratagić» d.o.o.)
Odluka donesena 26. 01. 2012.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2922/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 01. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. januara 2012. godine, u predmetu broj AP-2922/10, rješavajući apelaciju «Muratagić» d.o.o., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Muratagić» d.o.o.
podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 65 0 Ps 013358 09 Rev od 25. maja 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65 0 Ps 013358 07 Pž od 27. januara 2009. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu, broj Ps-88/02-B od 10. novembra 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. «Muratagić» d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) sa sjedištem u Sarajevu, kojeg zastupa Fadil Abaz, advokat iz Sarajeva, podnio je 12. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 65 0 Ps 013358 09 Rev od 25. maja 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 65 0 Ps 013358 07 Pž od 27. januara 2009. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Ps-88/02-B od 10. novembra 2006. godine. Apelant je dopunio apelaciju 9. decembra 2011. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj Ps-88/02-B od 10. novembra 2006. godine, obavezan je «Sidro» d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu isplati iznos od 10.000,00 KM na ime naknade štete na način preciziran izrekom prvostepene presude.
3. Dopunskim rješenjem Općinskog suda, broj Ps-88/02-B od 23. januara 2007. godine, tuženi je obavezan apelantu naknaditi troškove postupka na način preciziran izrekom dopunskog rješenja.
4. Presudom Kantonalnog suda, broj 65 0 Ps 013358 07 Pž od 27. januara 2009.
godine, preinačene su prvostepena presuda i dopunsko rješenje na način da je apelant u cjelosti odbijen sa tužbenim zahtjevom. Ujedno je apelant obavezan da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.478,20 KM.
5. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 65 0 Ps 013358 09 Rev od 25. maja 2010. godine, odbačena je kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv drugostepene presude. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. ZPP-a, u kojoj stoji da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Naime, Vrhovni sud je istakao da kako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude u konkretnom slučaju (10.000,00 KM) ne prelazi limitirajući vrijednosni kriterij propisan odredbom člana 237. stav 2. ZPP-a, to revizija po tom zakonskom osnovu nije dopuštena. Također, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP-a.
6. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekid rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda, broj 65 0 Ps 013358 07 Pž od 27. januara 2009. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 Ps 013358 09 Rev od 25. maja 2010. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.
10. S obzirom na to da je apelantu 18. februara 2009. godine uručena presuda Kantonalnog suda, broj 65 0 Ps 013358 07 Pž od 27. januara 2009. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 12. jula 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović