Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3026/10 (I. M.)

Odluka donesena 26. 01. 2012.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3026/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 01. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. januara 2012. godine, u predmetu broj AP-3026/10, rješavajući apelaciju Ivice Mihaljevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ivice Mihaljevića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 63 0 P 000980 09 Rev od 13. aprila 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu, broj 63 0 P 000980 09 Gž od 24. februara 2009. godine i presude Općinskog suda u Ljubuškom, broj 63 0 P 000980 07 P od 24. novembra 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Ivica Mihaljević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Ivan Herceg, advokat iz Ljubuškog, podnio je 15. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 63 0 P 000980 09 Rev od 13. aprila 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 63 0 P 000980 09 Gž od 24. februara 2009. godine i presude Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 63 0 P 000980 07 P od 24. novembra 2008. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj 63 0 P 000980 07 P od 24. novembra 2008. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 63 0 P 000980 09 Gž od 24. februara 2009. godine, obavezana je Hrvatska pošta d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantu isplati na ime neisplaćenog dijela plaće za period od 1. oktobra 2004. godine do 30. septembra 2005. godine iznos od 2.701,18 KM, te izvrši uplatu mjesečnih doprinosa i poreza za navedeni period u iznosu od 1.863,02 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka na način preciziran izrekom prvostepene presude. Apelant je odbijen sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva.

3. Vrhovni sud je rješenjem, broj 63 0 P 000980 09 Rev od 13. aprila 2010. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta izjavljenu protiv drugostepene presude. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. ZPP-a, u kojoj stoji da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Naime, Vrhovni sud je istakao da kako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude u konkretnom slučaju (7.959,74 KM) ne prelazi limitirajući vrijednosni kriterij propisan odredbom člana 237. stav 2. ZPP-a, to revizija po tom zakonskom osnovu nije dopuštena. Također, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP-a.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, kao i pravo da ne bude diskriminiran iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Također, apelant se pozvao i na član 1. Protokola broj 12 Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda, broj 63 0 P 000980 09 Gž od 24. februara 2009. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj 63 0 P 000980 09 Rev od 13. aprila 2010. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.

8. S obzirom na to da je apelantu 27. februara 2009. godine uručena presuda Kantonalnog suda, broj 63 0 P 000980 09 Gž od 24. februara 2009. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 15. jula 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U vezi sa traženjem apelanta da Ustavni sud obaveže tuženu da mu naknadi troškove podnesene apelacije, Ustavni sud ukazuje da prema Pravilima Ustavnog suda ne postoji mogućnost obavezivanja bilo koga da snosi troškove postupka, te da ti troškovi padaju isključivo na teret apelanta.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3026/10 (I. M.) | Sudska praksa | Aktio