Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3227/11 (Z. T.)

Odluka donesena 26. 01. 2012.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3227/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 01. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. januara 2012. godine, u predmetu broj AP 3227/11, rješavajući apelaciju Zdenka Tibolda, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zdenka Tibolda, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 003022 10 Gž2 od 10. decembra 2010. godine, presude Općinskog suda u Travniku broj 51 0 P 003022 09 P2 od 15. januara 2010. godine i rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 003022 08 Gž od 19. februara 2009. godine, jer se radi o pitanju o kome je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Zdenko Tibold (u daljnjem tekstu: apelant) iz Viteza, podnio je 12. augusta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 P 003022 10 Gž2 od 10. decembra 2010. godine, presude Općinskog suda u Travniku ( u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 P 003022 09 P2 od 15. januara 2010. godine i rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 003022 08 Gž od 19. februara 2009. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio da Uni Credit Zagrebačka banka d.d. Mostar vrati apelanta na radno mjesto glavnog blagajnika u poslovnicu Vitez.

2. Presudom Općinskog suda broj 51 0 P 003022 07 P od 23. juna 2008. godine Uni Credit Zagrebačka banka d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: tužena) je obavezana da apelantu na ime pretrpljenih duševnih bolova isplati iznos od 10.000,00 KM dok je u preostalom dijelu do traženih 50.000,00 KM apelantov zahtjev odbijen. Istom presudom tužena je obavezana da apelantu uspostavi raniji radno pravni status tako da apelanta vrati na posao na radno mjesto glavnog blagajnika uz obavezu da mu isplati razliku plaće u iznosu od 820,12 KM kao i da uplati obaveze na ime penzijskog iinvalidskog osiguranja u iznosu od 204,16 KM. U pogledu troškova postupka odlučeno je da svaka stranka snosi svoj dio troškova.

3. Protiv presude Općinskog suda tužena je uložila žalbu Kantonalnom sudu. Rješenjem Kantonalnog suda broj 51 0 P 003022 08 Gž od 19. februara 2009. godine žalba je uvažena, prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Općinski sud je u ponovnom postupku donio presudu broj 51 0 P 003022 09 P2 od 15. januara 2010. godine kojom je u cjelosti odbijen tužbeni zahtjev apelanta preciziran u stavu 1. izreke presude. Stavom 2. izreke iste presude apelant je obavezan da tuženoj na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 5.075,00 KM. Protiv presude Općinskog suda broj 51 0 P 003022 09 P2 od 15. januara 2010. godine apelant je podnio žalbu Kantonalnom sudu.

5. Protiv navedene presude Općinskog suda apelant je Ustavnom sudu podnio apelaciju 27. jula 2010. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 3221/10. Ustavni sud je donio Odluku o dopustivosti broj AP 3221/10 od 13. oktobra 2010. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Navedenom odlukom Ustavni sud je apelantovu apelaciju podnesenu protiv presude Općinskog suda broj 51 0 P 003022 09 P2 od 15. januara 2010. godine i rješenja Kantonalnog suda broj 51 0 P 003022 08 Gž od 19. februara 2009. godine odbacio zbog toga što je preuranjena budući da je u vrijeme donošenja odluke postupak povodom apelantove žalbe pred Kantonalnim sudom još bio u toku.

6. Nakon toga je Kantonalni sud presudom broj 51 0 P 003022 10 Gž2 od 10. decembra 2010. godine odbio apelantovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog suda.

7. Protiv navedene presude Kantonalnog suda i presude Općinskog suda broj 51 0 P 003022 09 P2 od 15. januara 2010. godine apelant je Ustavnom sudu podnio apelaciju 16. marta 2011. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 1288/11. Ustavni sud je donio Odluku o dopustivosti broj AP 1288/11 od 21. jula 2011. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Navedenom odlukom Ustavni sud je apelantovu apelaciju podnesenu protiv presude Kantonalnog suda broj 51 0 P 003022 10 Gž2 od 10. decembra 2010. godine i presude Općinskog suda broj 51 0 P 003022 09 P2 od 15. januara 2010. godine odbacio zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu na osnovu člana 16. stav 4 tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Ustavni sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude veća od predviđenog cenzusa od 10.000,00 KM do kojeg se revizija u načelu ne može razmatrati odnosno, da je u skladu sa odredbama ZPP-a dopuštena revizija protiv drugostepene presude. S obzirom da je apelant propustio izjaviti reviziju prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, Ustavni sud je zaključio da apelant nije došao do konačne odluke, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, protiv koje bi mogao izjaviti apelaciju u odnosu na prava na koja se poziva, te je apelaciju odbacio kao nedozvoljenu.

8. Apelant smatra da je u predmetnom postupku došlo do povrede njegovih prava iz člana II/3.a), b), c), d), e), f), g) i k) i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Navedena prava odgovaraju pravima iz čl. 2., 3., 4., 5., 6., 8., 9., 13., 14. i 17. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) te pravima iz člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da je žalba tužene izjavljena protiv presude Općinskog suda broj 51 0 P 003022 07 P od 23. juna 2008. godine neblagovremena, te slijedom toga smatra da je navedena presuda postala pravomoćna. Apelant ističe da redovni sudovi «ne samo da su ponovo sudili, nezakonito ponovo vještačili već vještačenu stvar, nego na osnovu nezakonitog vještačenja te na osnovu mišljenja vještaka koje nitko nije tražio-poništili presudu, donijeli odluku o pravomoćnosti te podnijeli ovršni zahtjev». Apelant je tražio od Ustavnog suda da «ukine, poništi ili odbaci kao nezakonite i protivustavne» osporene odluke, kao i odluke Općinskog suda iz 2011. godine koje nije dostavio uz apelaciju, te potvrdi zakonitom i pravomoćnom presudu Općinskog suda 51 0 P 003022 07 P od 23. juna 2008. godine.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(6) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;

10. Ustavni sud zapaža da je apelant u apelaciji tražio da Ustavni sud potvrdi zakonitom i pravomoćnom presudu Općinskog suda broj 51 0 P 003022 07 P od 23. juna 2008. godine. Ustavni sud ističe da je rješenjem Kantonalnog suda broj 51 0 P 003022 08 Gž od 19. februara 2009. godine ukinuta navedena presuda Općinskog suda i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje, te da predmet okončan presudom Općinskog suda broj 51 0 P 003022 09 P2 od 15. januara 2010. godine koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 51 0 P 003022 10 Gž2 od 10. decembra 2010. godine. Dakle, osporenim odlukama je presuda Općinskog suda broj 51 0 P 003022 07 P od 23. juna 2008. godine ukinuta i tužbeni zahtjev apelanta u cjelosti odbijen. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je već utvrdio u svojoj odluci broj AP 1288/11 od 21. jula 2011. godine da je u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude veća od predviđenog cenzusa od 10.000,00 KM, do kojeg se revizija u načelu ne može razmatrati, odnosno, da je u skladu sa odredbama ZPP-a dopuštena revizija protiv drugostepene presude, a da je, prema stanju u spisu, apelant propustio prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu da izjavi reviziju protiv pobijane presude Kantonalnog suda., pa da tako iscrpi sve po zakonu moguće djelotvorne pravne lijekove i dođe do konačne odluke u smislu člana 16 stav 1. Pravila Ustavnog suda. Ustavni sud smatra da se i ova apelacija odnosi na ista pitanja na koja se odnosila i ranija apelacija o kojoj je donesena konačna i obavezujuća odluka Ustavnog suda broj AP 1288/11 od 21. jula 2011. godine, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima eventualnog osnova za ponovno odlučivanje.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3227/11 (Z. T.) | Sudska praksa | Aktio