Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4160/10 (Zajednica etažnih vlasnika zgrade, Zmaj Jove Jovanovića br. 1, Bijeljina)

Odluka donesena 26. 01. 2012.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4160/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 01. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. januara 2012. godine, u predmetu broj AP-4160/10, rješavajući apelaciju Zajednice etažnih vlasnika zgrade, Zmaj Jove Jovanovića br. 1, Bijeljina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja

1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zajednice etažnih vlasnika zgrade, Zmaj Jove Jovanovića br. 1, Bijeljina, podnesena protiv presude Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0 U 001365 10 U od 13. jula 2010. godine i rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka broj 21.05/475-139/09 od 14. aprila 2010. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Zajednica etažnih vlasnika zgrade, Zmaj Jove Jovanovića br. 1, Bijeljina (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Bogdan Radetić, predsjednik skupštine Zajednice etažnih vlasnika, podnio je 22. septembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 12 0 U 001365 10 U od 13. jula 2010. godine i rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 21.05/475-139/09 od 14. aprila 2010. godine. Apelant je 16. maja 2011. godine dostavio Ustavnom sudu prijedlog za donošenje privremene mjere kojom će Ustavni sud zabraniti raspolaganje sa zelenom površinom ispred zgrade do donošenja odluke Ustavnog suda o predmetu apelacije.

2. Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područna jedinica Bijeljina (u daljnjem tekstu: Područna jedinica Bijeljina) broj 011-475-24/05 od 15. jula 2009. godine, u postupku utvrđivanja površine zemljišta koja je potrebna za redovnu upotrebu zgrade, utvrđeno je da površina zemljišta potrebnog za redovnu upotrebu zgrade iznosi 546 m2, da od toga površina zemljišta pod zgradom koja je sagrađena na zemljištu bliže označenom u navedenom rješenju iznosi 198 m2 površine, te da površina zemljišta oko objekta iznosi 348 m2.

3. Nezadovoljan rješenjem Područne jedinice Bijeljina, apelant je podnio žalbu Upravi, koja je rješenjem broj 21.05/475-139/09 od 14. aprila 2010. godine apelantovu žalbu odbila kao neosnovanu.

4. Apelant je protiv rješenja Uprave broj 04-475-30/06 od 16. marta 2006. godine podnio tužbu Okružnom sudu. Okružni sud je presudom broj 012-0-U-06-00045 od 13. jula 2007. godine apelantovu tužbu uvažio i poništio rješenje Uprave broj 04-475-30/06 od 16. marta 2006. godine.

5. U obrazloženju presude je navedeno da je rješenje Područne jedinice Bijeljina broj 011-475-

24/05 od 15. jula 2009. godine doneseno na temelju shvatanja izraženog u presudi Okružnog suda broj 012-0-U-06-000045 od 13. jula 2007. godine, te da je, odlučujući o žalbi, i Uprava slijedila to isto pravno mišljenje, pa je žalbu odbila kao neosnovana uz obrazloženje da je u navedenoj presudi Okružnog suda već odlučeno i da se radi o presuđenoj stvari.

6. Okružni sud je dalje naveo da je tokom postupka utvrdio da su Uprava i Područna jedinica Bijeljina pogrešno shvatili suštinu i sadržaj presude Okružnog suda od 13. jula 2007. Prije svega u navedenoj presudi je bilo utvrđeno da je mišljenje Odjeljenja za urbanizam koje se odnosilo na utvrđenu površinu za redovnu upotrebu zgrade bilo nepotpuno jer je dato bez parametara koji bi poslužili kao osnov za davanje takvog mišljenja pri čemu je u presudi posebno naglašeno da je u tom mišljenju zanemarena činjenica da na području gdje se nalazi predmetni stambeni objekat postoji regulacioni plan, pa je bilo potrebno u skladu s tim planom dati mišljenje i utvrditi potrebnu površinu. Pored svega, u navedenoj presudi su utvrđene i određene povrede pravila postupka koje su uticale na zakonitost osporenog akta pa je iz svih tih razloga u tom slučaju tužba uvažena a osporeni akt poništen.

7. Okružni sud je naveo da je, u skladu s navedenim, potrebno da se u ponovnom postupku potpuno i pravilno utvrde svi elementi neophodni za utvrđivanje odgovarajuće površine zemljišta potrebne za redovnu upotrebu predmetne stambeno poslovne zgrade, pri čemu će se obavezno voditi računa da se ne naruši postojeći urbanistički i prostorni plan, te da se u tom smislu i obrazlože razlozi za utvrđivanje odgovarajuće površine zemljišta potrebne za redovnu upotrebu zgrade.

8. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3. e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 6. i 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tesktu: Europska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»

10. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

11. U konkretnom slučaju presudom Okružnog suda broj 12 0 U 001365 10 U od 13. jula 2010. godine je uvažena apelantova tužba, osporeno rješenje Uprave je poništeno i predmet vraćen na ponovni postupak, u kojemu će se potpuno i pravilno utvrditi svi elementi neophodni za utvrđivanje odgovarajuće površine zemljišta potrebne za redovnu upotrebu predmetne stambeno poslovne zgrade. Iz navedenog proizlazi da je postupak o predmetu apelacije u toku pred organima uprave, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4160/10 (Zajednica etažnih vlasnika… | Sudska praksa | Aktio