Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4505/11 («Ale-Tram» d.o.o. Fojnica)

Odluka donesena 26. 01. 2012.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4505/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 01. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. januara 2012. godine, u predmetu broj AP-4505/11, rješavajući apelaciju «Ale-Tram» d.o.o. Fojnica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Ale-Tram» d.o.o.

Fojnica podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 3 U 003083 11 Uvp od 27. septembra 2011. godine, presude Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 3 U 003083 10 U od 2. juna 2011.

godine, rješenja Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine, broj 01/4-UP7II-1097/10 od 22. septembra 2010.

godine, rješenja Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine, Regionalnog centra Sarajevo, Odsjek za poreze, broj 04/5/IV-17-UP-244-2/10 od 3. juna 2010. godine i rješenja Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine, Grupa za reviziju i kontrolu, broj 04/5-2/IV-17-UP-244/10 od 9. aprila 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. «Ale-Tram» d.o.o. Fojnica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Fojnice, kojeg zastupa Adil Lozo advokat iz Travnika, podnio je 22. novembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj S1 3 U 003083 11 Uvp od 27. septembra 2011. godine, presude Suda BiH, broj S1 3 U 003083 10 U od 2. juna 2011. godine, rješenja Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Uprava), broj 01/4-UP7II-1097/10 od 22. septembra 2010. godine, rješenja Regionalnog centra Sarajevo, Odsjek za poreze (u daljnjem tekstu: Regionalni centar), broj 04/5/IV-17-UP-244-2/10 od 3. juna 2010. godine i rješenja Grupe za reviziju i kontrolu, broj 04/5-2/IV-17-UP-244/10 od 9. aprila 2010. godine.

2. Rješenjem Grupe za reviziju i kontrolu, broj 04/5-2/IV-17-UP-244/10 od 9. aprila 2010. godine, koje je potvrđeno rješenjem Regionalnog centra, broj 04/5/IV-17-UP-244-2/10 od 3. juna 2010. godine, apelantu je utvrđen razrez indirektnih poreza-poreza na dodanu vrijednost za poreski period od 1. februra 2007. godine do 31. januara 2010. godine, u iznosu pobliže označenom u dispozitivu prvostepenog rješenja, te mu je naložena uplata utvrđene obaveze do 15. maja 2010. godine pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Rješenjem Uprave, broj 01/4-UP7II-1097/10 od 22. septembra 2010. godine, odbijena je žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Regionalnog centra, broj 04/5/IV-17-UP-244-2/10 od 3. juna 2010. godine.

4. Presudom Suda BiH, broj S1 3 U 003083 10 U od 2. juna 2011. godine, odbijena je tužba apelanta podnesena protiv rješenja Uprave, broj 01/4-UP7II-1097/10 od 22. septembra 2010. godine. U obrazloženju presude je navedeno da je prvostepeni organ pravilno postupio kada je izvršio obračun poreza na dodanu vrijednost skladu sa članom 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 9/05 i 35/05) u vezi sa odredbama Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07, 35/08 i 65/10). Dalje se navodi da je Uprava pravilno postupila kada je žalbu apelanta izjavljenu protiv rješenja Regionalnog centra odbila kao neosnovanu, te da je za svoju odluku dala adekvatno obrazloženje koje je prihvatio i Sud BiH. Sud BiH je na kraju zaključio da je osporeno rješenje Uprave pravilno i zakonito, utemeljeno na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava.

5. Presudom Suda BiH, broj S1 3 U 003083 11 Uvp od 27. septembra 2011. godine, odbijen je kao neosnovan, zahtjev apelanta za preispitivanje presude Suda BiH, broj S1 3 U 003083 10 U od 2. juna 2011. godine.

6. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog i javnog zakonodavstva, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelant obavezan da uplati porez, ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4505/11 («Ale-Tram» d.o.o. Fojnica) | Sudska praksa | Aktio