Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4595/11 (M. K.)

Odluka donesena 26. 01. 2012.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4595/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 01. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. januara 2012. godine, u predmetu broj AP 4595/11, rješavajući apelaciju Mesuda Karadže, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mesuda Karadže podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 P 010608 11 Gž od 7. oktobra 2011. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Mesud Karadža (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bugojna, kojeg zastupa Mustafa Jusufbašić, advokat iz Bugojna podnio je 2. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 46 0 P 010608 11 Gž od 7. oktobra 2011. godine.

2. Općinski sud u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je 13. marta 2011. godine donio presudu broj 46 0 P 010608 09 P kojom je naloženo „I.C.P.“ d.o.o. Bugojno i „I.B.S.“d.o.o. Bugojno (u daljnjem tekstu: tuženi) da solidarno apelantu isplate na ime neisplaćenih plaća i to: za mjesec juni, juli, septembar, oktobar, novembar i decembar 2009. godine iznose pobliže precizirane dispozitivom navedene presude, sve sa zakonskom kamatom od dana podnošenja tužbe (16. juli 2009. godine), do isplate, kao i da apelantu nadoknade troškove parničnog postupka. Presudom je tuženim naloženo da apelantu solidarno uplate doprinose PIO/MIO Mostar, kantonalna administrativna služba Travnik, za 2008. godinu i 2009. godinu u iznosima pobliže preciziranim dispozitivom navedene presude. Presudom je odbijen kao neosnovan dio apelantovog tužbenog zahtjeva kojim je tražio da se tuženim naloži da mu solidarno isplate na ime regresa za 2008. godinu iznos od 412,00 KM.

3. Kantonalni sud je 7. oktobra 2011. godine donio presudu broj 46 0 P 010608 11 Gž kojom je preinačio prvostepenu presudu na način da je tuženi „I.C.P.“ d.o.o. Bugojno obavezan da apelantu na ime dijela neisplaćenih plaća za mjesec septembar, oktobar, novembar i decembar 2009. godine isplati iznos pobliže preciziran dispozitivom navedene presude, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 16. jula 2009. godine, kao dana podnošenja tužbe pa do isplate, te da apelantu uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje za 2008. godinu i 2009. godinu, kao i da naknadi troškove parničnog postupka počev od 13. marta 2011. godine kao dana presuđenja pa do isplate, sve sa zakonskim zateznim kamatama i u iznosima pobliže preciziranim dispozitivom navedene presude. Presudom je odbijen apleantov tužbeni zahtjev kojim je tražio isplatu neisplaćenih plaća u 2009. godini i to za mjesece juni, juli, oktobar i decembar, u iznosima pobliže preciziranim dispozitivom navedene presude. Presudom je u cijelosti odbijen kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev u odnosu na tuženog „I.B.S.“ d.o.o. Bugojno.

4. Prema navodima iz apelacije proizilazi da je apelant izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv presude Kantonalnog suda broj 46 0 P 010608 11 Gž od 7. oktobra 2011. godine, a pri tome nije, u skladu sa članom 19. stav

5. Pravila Ustavnog suda, obavjestio Ustavni sud da li je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.

5. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(14) apelacija je preuranjena;

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

9. Član 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi:

«Član 237.

1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.

2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.

3) Izuzetno Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»

10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4595/11 (M. K.) | Sudska praksa | Aktio