Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4598/11 (N. M.)

Odluka donesena 26. 01. 2012.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4598/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 01. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. januara 2012. godine, u predmetu broj AP 4598/11, rješavajući apelaciju Nafije Malkić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nafije Malkić podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 P 010604 11 Gž od 9. novembra 2011. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Nafija Malkić (u daljnjem tekstu: apelanica) iz Bugojna, koju zastupa Mustafa Jusufbašić, advokat iz Bugojna podnijela je 2. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 46 0 P 010604 11 Gž od 9. novembra 2011. godine.

2. Općinski sud u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je 13. marta 2011. godine donio presudu broj 46 0 P 010604 09 P kojom je naloženo „I.C.P.“ d.o.o. Bugojno i „I.B.S.“d.o.o. Bugojno (u daljnjem tekstu: tuženi) da solidarno apelantici isplate na ime neisplaćenih plaća i to: za mjesec juli, septembar, oktobar, novembar i decembar 2009. godine iznose pobliže precizirane dispozitivom navedene presude, sve sa zakonskom kamatom od dana podnošenja tužbe (16. juli 2009. godine), do isplate, kao i da apelantici nadoknade troškove parničnog postupka. Presudom je tuženim naloženo da apelantici solidarno uplate doprinose PIO/MIO Mostar, kantonalna administrativna služba Travnik, za 2008. godinu i 2009. godinu u iznosima pobliže preciziranim dispozitivom navedene presude.

3. Kantonalni sud je 9. novembra 2011. godine donio presudu broj 46 0 P 010604 11 Gž kojom je preinačio prvostepenu presudu na način da je tuženi „I.C.P.“ d.o.o. Bugojno obavezan da apelantici na ime naknade plaće za vrijeme privremene spriječenosti za rad zbog bolesti (bolovanja) za novembar i decembar 2009. godine isplati iznose pobliže precizirane dispozitivom navedene presude, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 1. januara 2010. godine, pa do isplate. Presudom je obavezan tuženi „I.C.P.“ d.o.o. Bugojno da za apelanticu uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje za 2008. godinu i 2009. godinu. Presudom je odbijen kao neosnovan preostali dio apelanticinog tužbenog zahtjeva za isplatu razlike plaće do traženog iznosa od 2.443,73 KM. Presudom je u cijelosti odbijen kao neosnovan apelanticin tužbeni zahtjev u odnosu na tuženog „I.B.S.“ d.o.o. Bugojno. Presudom je odlučeno da da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

4. Prema navodima iz apelacije proizilazi da je apelantica izjavila reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv presude Kantonalnog suda broj 46 0 P 010604 11 Gž od 9. novembra 2011. godine, a pri tome nije, u skladu sa članom 19. stav

5. Pravila Ustavnog suda, obavjestio Ustavni sud da li je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.

5. Apelantica smatra da joj je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(14) apelacija je preuranjena;

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

9. Član 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi:

«Član 237.

1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.

2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.

3) Izuzetno Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»

10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelantica ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužna na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4598/11 (N. M.) | Sudska praksa | Aktio