Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4604/11 (S. P.)

Odluka donesena 26. 01. 2012.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4604/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 01. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 26. januara 2012. godine, u predmetu broj AP-4604/11, rješavajući apelaciju Slobodana Perića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slobodana Perića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 72 0 P 004274 11 Rev od 28. septembra 2011. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci, broj 72 0 P 004274 10 Gž od 24. februara 2011.

godine i presude Osnovnog suda u Gradišci, broj 72 0 P 004274 08 P od 6. maja 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Slobodan Perić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, podnio je 1. decembra 2011. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 72 0 P 004274 11 Rev od 28. septembra 2011. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 72 0 P 004274 10 Gž od 24. februara 2011. godine i presude Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 72 0 P 004274 08 P od 6. maja 2010. godine. Apelant je također podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje osporene presude Okružnog suda do okončanja postupka pred Ustavnim sudom.

2. Presudom Osnovnog suda, broj 72 0 P 004274 08 P od 6. maja 2010. godine, D.K. (u daljnjem tekstu: tuženi) je obavezan da apelantu isplati iznos od 1.964,00 KM na ime troškova zastupanja sa zakonskom zateznom kamatom od 18. decembra 2007. godine do isplate, kao i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 480,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 30 dana. Sa viškom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog apelant je odbijen.

3. Presudom Okružnog suda, broj 72 0 P 004274 10 Gž od 24. februara 2011. godine, usvojena je žalba tuženog te je prvostepena presuda preinačena u dosuđujućem dijelu, na način da je tužbeni zahtjev apelanta u cjelosti odbijen. Apelant je obavezan tuženom naknaditi troškove postupka u iznosu od 2.810,00 KM u roku od 30 dana od dana donošenja presude.

4. Apelant je izjavio reviziju na drugostepenu presudu koja je rješenjem Vrhovnog suda, broj 72 0 P 004274 11 Rev od 28. septembra 2011. godine, odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju je navedeno da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, a da je stavom 3. istog člana propisano da, izuzetno, Vrhovni sud može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocjeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Budući da vrijednost pobijanog dijela osporene presude iznosi 1.964,00 KM, to prema ocjeni Vrhovnog suda nije ispunjen uslov dopuštenosti revizije, u smislu odredbe člana 237. stav 2. ZPP-a. Vrhovni sud je na kraju zaključio da odlučivanje o reviziji apelanta nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema uslova za primjenu odredbe člana 237. stav 3. ZPP-a.

5. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnh sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant također traži i naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.500,00 KM.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav

1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelant je protiv presude Okružnog suda, broj 72 0 P 004274 10 Gž od 24. februara 2011. godine izjavio reviziju, ali je revizija, rješenjem Vrhovnog suda, broj 72 0 P 004274 11 Rev od 28. septembra 2011. godine, odbačena kao nedozvoljena iz razloga navedenih u tačci 4. ove odluke. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda, broj 72 0 P 004274 10 Gž od 24. februara 2011. godine.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena osporena presuda Okružnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 28. septembra 2011. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Okružnog suda apelant morao primiti prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 1. decembra 2011. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.

10. U odnosu na apelantov zahtjev za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva, zbog proteka roka za podnošenje apelacije, to apelantu ne pripada pravo na kompenzaciju.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4604/11 (S. P.) | Sudska praksa | Aktio