Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4608/11 (JP «Elektroprivreda BiH» d.d. Sarajevo, P. T. K.)
Odluka donesena 26. 01. 2012.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4608/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 01. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. januara 2012. godine, u predmetu broj AP-4608/11, rješavajući apelaciju JP «Elektroprivrede BiH» d.d. Sarajevo, Podružnice Termoelektrana Kakanj, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija JP «Elektroprivrede BiH» d.d. Sarajevo, Podružnice Termoelektrana Kakanj podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 36 0 P 000216 10 Rev od 11. oktobra 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici, broj 36 0 P 000216 08 Gž od 25.
januara 2010. godine i presude Općinskog suda u Kaknju, broj 36 0 P 000216 07 P od 24. oktobra 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. JP «Elektroprivreda BiH» d.d. Sarajevo, Podružnica Termoelektrana Kakanj (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kaknja, kojeg zastupa v.d. direktor Hasan Čaušević, podnio je 1. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 36 0 P 000216 10 Rev od 11. oktobra 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 36 0 P 000216 08 Gž od 25. januara 2010. godine i presude Općinskog suda u Kaknju (u daljnjem tekstu:Općinski sud), broj 36 0 P 000216 07 P od 24. oktobra 2008. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj 36 0 P 000216 07 P od 24. oktobra 2008. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 36 0 P 000216 08 Gž od 25. januara 2010. godine, obavezan je apelant da A.S. (u daljnjem tekstu: tužiteljica) na ime razlike plaća za period od 1. oktobra 2004. godine do 31. decembra 2007. godine isplati iznos od 6.638,05 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka u iznosu od 2.274,10 KM. Istom presudom tužiteljica je oslobođena od plaćanja takse na tužbu i presudu u iznosu od 409,47 KM i apelant obavezan na naknadu navedenih troškova.
3. Apelant je izjavio reviziju protiv drugostepene presude, koju je Vrhovni sud, rješenjem broj 36 0 P 000216 10 Rev od 11. oktobra 2011. godine, odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine F BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), u kojoj stoji da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Naime, Vrhovni sud je istakao da kako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude u konkretnom slučaju ne prelazi limitirajući vrijednosni kriterij propisan odredbom člana 237. stav 2. ZPP-a, to revizija po tom zakonskom osnovu nije dopuštena. Također, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP-a.
4. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 36 0 P 000216 08 Gž od 25. januara 2010. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 36 0 P 000216 10 Rev od 11. oktobra 2011. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.
8. S obzirom na to da iz stanja spisa proizilazi da je apelantu 29. januara 2010. godine uručena presuda Kantonalnog suda, broj 36 0 P 000216 08 Gž od 25. januara 2010. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 1. decembra 2011. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović