Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4619/11 (M. Č. iz Prozora, M. B. iz Mostara, D. D. iz Mostara, H. I. iz Stoca, S. B. iz Jablanice)
Odluka donesena 26. 01. 2012.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4619/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 01. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. januara 2012. godine, u predmetu broj AP 4619/11, rješavajući apelaciju Mustafe Čolaka i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mustafe Čolaka, Mevludina Bajramovića, Derviša Džihe, Harisa Idriza, Samira Burića, Harisa Hindića, Almira Čilića, Enida Hodžića, Ejuba Potura, Elvira Marića, Rifeta Bošnjakovića, Zijada Žuškića, Ševke Krehića, Himze Čajića, Elvedina Hodžića, Elvedina Jamakovića, Hasana Trbonje, Ramiza Begovića, Keme Halilovića, Alije Pendića, Envera Šarića, Fadila Nurkića, Hajrudina Mustafića, Dževada Pobrića, Adema Mustafića, Armina Džulančića, Zijada Marića, Zulfe Mujića, Salke Mujića, Ramiza Hodžića, Mehmeda Bišića, Dževada Šafre, Azrena Krhana, Mirsada Merdana, Safeta Zekića, Osmana Pajevića, Zijada Šatora i Edina Jazvina podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09-0-Rs-048239 09 Rsz od 30. septembra 2011.
godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 048239 05 P od 14. aprila 2009. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Mustafa Čolak iz Prozora, Mevludin Bajramović iz Mostara, Derviš Džiho iz Mostara, Haris Idriz iz Stoca, Samir Burić iz Jablanice, Haris Hindić iz Jablanice, Almir Čilić iz Jablanice, Enid Hodžić iz Jablanice, Ejub Potur iz Jablanice, Elvir Marić iz Mostara, Rifet Bošnjaković iz Zavidovića, Zijad Žuškić iz Mostara, Ševko Krehić iz Mostara, Himzo Čajić iz Hadžića, Elvedin Hodžić iz Hadžića, Elvedin Jamaković iz Mostara, Hasan Trbonja iz Čapljine, Ramiz Begović iz Jablanice, Kemo Halilović iz Konjica, Alija Pendić iz Mostara, Enver Šarić iz Stoca, Fadil Nurkić iz Mostara, Hajrudin Mustafić iz Mostara, Dževad Pobrić iz Mostara, Adem Mustafić iz Konjica, Armin Džulančić iz Mostara, Zijad Marić iz Mostara, Zulfo Mujić iz Mostara, Salko Mujić iz Mostara, Ramiz Hodžić iz Mostara, Mehmed Bišić iz Konjica, Dževad Šafro iz Stoca, Azren Krhan iz Mostara, Mirsad Merdan iz Čapljine, Safet Zekić iz Mostara, Osman Pajević iz Mostara, Zijad Šator iz Čapljine i Edin Jazvin iz Mostara (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica podnijeli su 5. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09-0-Rs-048239 09 Rsz od 30. septembra 2011. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 048239 05 P od 14. aprila 2009. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 048239 05 P od 14. aprila 2009. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 09-0-Rs-048239 09 Rsz od 30. septembra 2011. godine odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se Federacija Bosne i Hercegovine, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tuženi) obaveže da im na ime neisplaćene naknade razlike za topli obrok u periodu od 1. februara 2003. godine do 1. maja 2005. godine isplati ukupan iznos od 123.794,60 KM sve sa zakonskim zateznim kamatama počev od 1. maja 2005. godine pa do isplate, kao i da im nadoknadi troškove postupka.
3. Prema navodima iz apelacije proizilazi da su apelanti izjavili reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv presude Kantonalnog suda broj 09-0-Rs-048239 09 Rsz od 30. septembra 2011. godine, a pri tome nisu, u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavjestili Ustavni sud da li je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.
4. Apelanti smatraju da im je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena;
6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
7. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
8. Član 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi:
«Član 237.
1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.
2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
3) Izuzetno Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
9. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelaciju u kojoj su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović