Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4637/11 (I.G.)

Odluka donesena 26. 01. 2012.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4637/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 01. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. januara 2012. godine, u predmetu broj AP-4637/11, rješavajući apelaciju I.G., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija I.G. podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj 07 0 U 005625 11 U od 27.

septembra 2011. godine, rješenja Federalnog ministarstva rada i socijalne politike Sarajevo, broj 06-35/4-1123/09-AAA od 9. maja 2011. godine i rješenja Centra za socijalni rad Čitluk, broj 1633/06-R od 12. novembra 2009. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. I.G. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čitluka, kojeg zastupaju Sanja Iličić-Lukenda i Gorjana Šajin, advokati iz Čitluka, podnio je 2. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 07 0 U 005625 11 U od 27. septembra 2011. godine, rješenja Federalnog ministarstva rada i socijalne politike Sarajevo (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo), broj 06-35/4-1123/09-AAA od 9. maja 2011. godine i rješenja Centra za socijalni rad Čitluk (u daljnjem tekstu: Centar), broj 1633/06-R od 12. novembra 2009. godine.

2. Rješenjem Federalnog ministarstva, broj 05-35/4-2904/08 od 19. septembra 2008. godine, apelantu je priznato pravo na ličnu invalidninu I grupe i dodatak za njegu i pomoć od strane drugog lica u ukupnom iznosu od 255,60 KM.

3. Rješenjem Centra, broj 1633/06-R od 12. novembra 2009. godine, apelantu je prestalo pravo na ličnu invalidninu I grupe, dodatak za njegu i pomoć od strane drugog lica utvrđeno rješenjem Federalnog ministarstva, broj 05-35/4-2904/08 od 19. septembra 2008. godine, zbog prestanka postojanja zakonskih uslova za dalje korištenje prava primjenom odredbe člana 20. i 21. Zakona o osnovana socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom (u daljnjem tekstu: Zakon).

4. Rješenjem Federalnog ministarstva, broj 06-35/4-1123/09-AAA od 9. maja 2011. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Centra, broj 1633/06-R od 12. novembra 2009. godine, budući da je kod apelanta utvrđeno oštećenje organizma u visini od 60%, odnosno ispod zakonom utvrđenog minimuma.

5. Presudom Kantonalnog suda, broj 07 0 U 005625 11 U od 27. septembra 2011. godine, odbijena je kao neosnovana tužba apelanta podnesena protiv rješenja Federalnog ministarstva, broj 06-35/4-1123/09-AAA od 9. maja 2011. godine. Istom presudom odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta da se oslobodi plaćanja sudske takse.

6. Protiv navedene presude Kantonalnog suda, apelant je 31. oktobra 2011. godine, podnio zahtjev za vanredno preispitivanje Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), a da pri tome nije u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda obavijestio Ustavni sud da je postupak po podnesenom zahtjevu okončan.

7. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je posebno naveo da: «se izmjena Zakona, odnosno član 18.b, kojom je propisano da pravo po osnovu invaliditeta mogu ostvariti osobe sa utvrđenim oštećenjem organizma u visini od 100% i 90%, primjenuje isključivo za osobe koje tek trebaju ostvariti svoja prava.»

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(14) apelacija je preuranjena;

9. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

10. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

11. Član 41. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine F BiH» broj 9/05) glasi: Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke «Član 41.

1) Protiv pravomoćne odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke (u daljnjem tekstu: zahtjev za vanredno preispitivanje) Vrhovnom sudu Federacije ili kantonalnom sudu.

2) Vrhovnom sudu Federacije stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede federalnog zakona ili drugog federalnog propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari putem kantonalnog suda. 3) Kantonalnom sudu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede kantonalnog zakona ili drugih kantonalnih propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari.

4) Zahtjev za vanredno preispitivanje ne može se podnijeti zbog povrede pravila postupka koja se odnosi na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.»

12. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na okolnost da je apelant Vrhovnom sudu podnio zahtjev za vanredno preispitivanje osporene presude, o kojem još nije odlučeno, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za vanredno preispitivanje prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za vanredno preispitivanje. Nakon donošenja odluke o zahtjevu za vanredno preispitivanje, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4637/11 (I.G.) | Sudska praksa | Aktio