Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4690/11 (RMK „PROMET“ d.d. Zenica)
Odluka donesena 26. 01. 2012.
- Priznavanje strane sudske odluke
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Postupak priznavanja strane sudske odluke
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4690/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 01. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. januara 2012. godine, u predmetu broj AP 4690/11, rješavajući apelaciju RMK „Promet“ d.d. Zenica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija RMK „Promet“ d.d.
Zenica podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 04 0 V 001679 11 Gž od 22. septembra 2011.
godine i Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 V 001679 10 V od 19. aprila 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. RMK „Promet“ d.d. Zenica (u daljnjem tekstu: apelant) sa sjedištem u Zenici, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Meho Ajanović i Armela Beganović“ iz Zenice, podnio je 8. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 04 0 V 001679 11 Gž od 22. septembra 2011. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 V 001679 10 V od 19. aprila 2011. godine. Apelant je tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će, kako je naveo: „ […] naložiti da se pravosnažna presuda Suda Milano 03931/2004 od 22. marta 2004. godine zabrani izvršiti dok se odluka Ustavnog suda po apelaciji ne donese jer bi izvršenjem ove presude došlo do neotklonjive štete po apelanta obzirom da se radi o velikoj vrijednosti postupka“.
2. U ponovljenom postupku Kantonalni sud je donio Rješenje broj 04 0 V 001679 10 V od 19. aprila 2011. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Vrhovnog suda broj 04 0 V 001679 11 Gž od 22. septembra 2011. godine, kojim je priznata pravosnažna presuda suda u Milanu, Republika Italija, broj 03931/2004 od 22. marta 2004. godine. Rješenjem je obavezan apelant da All Tradingu d.d. (SPA) u stečaju i postupku likvidacije (u daljnjem tekstu: predlagatelj) naknadi troškove postupka u ukupnom iznosu od 1.013,19 KM, sve u roku od 30 dana od dana dostave prijepisa rješenja. Predlagatelju je odbijen preostali dio zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 8.155,81 KM.
3. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da iz utvrđenja prvostepenog suda proizlazi da je pravosnažna strana sudska odluka čije se priznanje tražilo, da je donesena u postupku radi duga za čije rješavanje ne postoji isključiva nadležnost suda u Bosni i Hercegovini, da su stranke učestvovale u postupku, da u istoj pravnoj stvari među istim strankama nije donesena pravosnažna odluka suda u Bosni i Hercegovini niti je u Bosni i Hercegovini u toku parnica u istoj pravnoj stvari, da strana sudska odluka čije se priznanje tražilo nije u suprotnosti sa Ustavom i pravnim poretkom u Bosni i Hercegovini i da između Italije i Bosne i Hercegovine postoji reciprocitet u pogledu priznanja i izvršenja stranih sudskih odluka. Vrhovni sud je naveo da je na osnovu navedenog prvostepeni sud pravilno primijenio odredbe članova 86, 87, 88, 89, 90, 91. i 92. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Službeni list SFR“ br. 43/82 i 72/82, te „Službeni list RBiH“ br. 2/92 i 13/94; u daljnjem tekstu: Zakon) kada je priznao predmetnu stranu sudsku odluku, te je u obrazloženju svog rješenja dao razloge koje kao pravilne prihvata i ovaj sud. Također, Vrhovni sud je naveo da nisu prihvatljivi žalbeni navodi da prvostepeni sud nije postupio prema nalogu iz Rješenja Vrhovnog suda broj 070-0-Gž-09-000016-1O10 od 11. februara 2010. godine, jer je prvostepeni sud, postupajući po tom nalogu, u skladu sa odredbom člana 101. stav 2. Zakona, uputio sudu u Milanu molbu za tumačenje forme potvrde pravosnažnosti koja se koristi u pravnom sistemu Italije, a iz odgovora suda u Italiji ne može se zaključiti da predmetna strana sudska odluka nije pravosnažna sa datumom naznačenim u potvrdi pisara suda u Milanu. Također, Vrhovni sud je naglasio da je predlagateljev punomoćnik uz dopis od 17. novembra 2008. godine dostavio prvostepenom sudu originalnu punomoć koju je potpisao stečajni upravnik, te je uz dopis od 9. marta 2009. godine dostavio originalni izvod iz registra privrednih društava za društvo All Trading d.d. (SPA) sa prijevodom ovlaštenog sudskog tumača za italijanski jezik. S obzirom na navedeno, Vrhovni sud je naglasio da su neosnovani apelantovi žalbeni navodi kojima osporava postojanje predlagatelja i ovlaštenje punomoćnika za zastupanje predlagatelja.
4. Apelant se žali da su mu osporenim odlukama povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
[…]
6. Konkretni slučaj se odnosi na postupak priznavanja strane sudske odluke kojom je odlučeno o pitanju isplate novčanog iznosa nastalog iz ugovornih obaveza domaćeg i inostranog pravnog lica, konkretno pravosnažne presude suda u Milanu, Republika Italija, broj 03931/2004 od 22. marta 2004. godine, kojom je apelant kao protivpredlagatelj obavezan predlagatelju All Tradingu d.d. (SPA) u stečaju i postupku likvidacije isplatiti novčani iznos za isporuku naftnih proizvoda koje je kupio i koji su mu isporučeni. Ustavni sud nalazi da se postupak priznavanja strane sudske odluke ne tiče građanskih prava i obaveza zaštićenih članom 6. Evropske konvencije. Stoga, postupak priznavanja strane sudske, odnosno Presude suda u Milanu broj 03931/2004 od 22. marta 2004. godine, ne potpada pod okvir člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Iz izloženog Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 16/03 od 17. marta 2004. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 15/04; i Odluka o dopustivosti broj AP 1199/05 od 9. maja 2006. godine, stav 8, dostupna na www.ustavnisud.ba).
7. U odnosu na apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud primjećuje da apelant osporava rješenja Kantonalnog i Vrhovnog suda kojima je priznata pravosnažna presuda suda u Milanu broj 03931/2004 od 22. marta 2004. godine. Ustavni sud konstatira da se u predmetnom postupku odlučivalo o tome postoje li zakonski uvjeti za priznanje strane sudske odluke ili ne, bez odluke o pravnom pitanju obaveze isplate dosuđenog novčanog iznosa, odnosno o meritumu predmeta, te da se nije odlučivalo o apelantovim imovinskim pravima, pa je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno Evropskom konvencijom.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović