Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-713/09 („Konstruktor“ d.o.o Foča)
Odluka donesena 26. 01. 2012.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-713/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 01. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. janaura 2012. godine, godine, u predmetu broj AP-713/09, rješavajući apelaciju „Konstruktor“ d.o.o Foča, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Konstruktor“ d.o.o Foča podnesena protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj 015-0-
Pž-08-000 074 od 9. februara 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. „Konstruktor“ d.o.o (u daljnjem tekstu: apelant), iz Foče, kojeg zastupa Jugoslav Milanović, advokat iz Trebinja, podnio je 10. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 015-0-Pž-08-000 074 od 9. februara 2009. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 095-0-PS-07-000-
097 od 18. juna 2008. godine usvojen je tužbeni zahtjev apelanta pa je tužena Opština Foča (u daljnjem tekstu: tužena) obavezana da apelantu isplati iznos od 18.857,30 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 27. oktobra 2006. godine do isplate kao i da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.219,00 KM, a sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. U obrazloženju presude je navedeno da je apelant u tužbi podnesenoj Osnovnom sudu 6. jula 2007. godine naveo da je sa tuženom zaključio Ugovor o izvođenju građevinskih radova 15. oktobra 2006. godine kojim je ugovoreno izvođenje građevinskih radova na izradi fasade crkve „Svetog Nikole“ u Foči. Tužena je u odgovoru na tužbu osporila ovo potraživanje navodeći da je ugovorena cijena radova u iznosu od 16.250,00 KM, a ne cijena koju je ispostavio apelant, pa ne želi platili ovaj iznos, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka. Nadalje, kako je naveo Osnovni sud, uvidom u obračunske liste apelanta Osnovni sud je utvrdio da je apelant izveo radove na predmetnom objektu u ukupnoj vrijednosti od 24.619,54 KM. Uvidom u dopunu izvještaja Komisije tužene sud je utvrdio da je ona nakon pregleda objekta ustanovila da je apelant imao dopunu radova na objektu te naknadne radove u ukupnom iznosu od 4.077,67 KM. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke, Osnovni sud je utvrdio da je Nadzorni organ u obračunskom listu građevinske knjige list broj 8 ovjerio naknadne radove na izradi fasade sa disperzijom u iznosu od 2.518,07 KM, a iste su prihvatili i članovi Komisije za konačan obračun ispred tuženog u Izvještaju od 05. februara 2007.godine.
4. Odlućujući o postavljenom tužbenom zahtjevu, Osnovni sud je nakon provedenih dokaza utvrdio da je apelant izveo sve radove na objektu tužene, ali je pored radova predviđenih ugovorom morao izvršiti i dodatne radove koje tužena nije prihvatila. Kako je utvrdio Osnovni sud, odluka tužene da ne prihvati dodatne radove je bez osnova jer je nadzorni organ prihvatio dodatne radove kao neophodne, a što je prihvatila i Komisija za konačan obračun ispred tužene. Sud je u cjelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke, jer je isti dat prema pravilima struke, nauke i vještine, a kojem nalazu apelant nije prigovorio dok je tužena djelimično prigovorila. Osnovni Sud je prihvatio mišljenje vještaka da račun apelanta od 19. oktobra 2006. godine na iznos od 20.106,22 KM treba umanjiti za iznos od 1.248.92 KM, jer ukupna vrijednost radova izvršena od strane apelanta iznosi 18.857,30 KM. Kako je apelant, po mišljenju Osnovnog suda, izveo sve potrebne radove na završetku objekta i da je tuženoj uredno ispostavio račun za izvedene radove, a kojim radovima nije prigovarala ni Komisija tužene i ista je prihvatila naknadne radove, to je Osnovni sud primjenom odredbi člana
630. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) usvojio tužbeni zahtjev kao osnovan. O kamatama je odlučeno shodno odredbama člana 277. ZOO stav 1, a u vezi sa odredbama člana 24. stav 1 ZOO-a. Kako je apelant uspio sa tužbenim zahtjevom, to mu je tužena, po mišljenju Osnovnog suda, u smislu odredbi člana 365. stav 1. Zakona o parničnom postupku RS (u daljnjem tekstu: ZPP RS) dužna nadoknaditi troškove postupka,
5. Presudom Okružnog suda broj 015-0-Pž-08-000 074 od 9. februara 2009. godine, koju je apelant primio 26. februara 2009. godine, žalba tužene je uvažana i prvostepena presuda preinačena tako da je tužbeni zahtjev apelanta djelimično usvojen, na način da je tužena obavezana isplatiti apelantu iznos od 2.759,34 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 27. oktobra 2006. godine, pa do isplate. U pogledu troškova postupka je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. U obrazloženju presude Okružni sud je ponovio činjenično utvrđenje i pravne stavove prvostepenog suda te je zaključio da se osnovano predmetnom žalbom ukazuje da je prvostepeni sud, zanemarujući nalaz vještaka o izvršenoj uplati iznosa od 16.097,96 KM, neopravdano obavezao tuženu na isplatu cjelokupne vrijednosti izvršenih radova (18.857,30 KM), iako je veći dio svoje obaveze tužena već realizovala. Okružni sud je naveo da je pravilnim činjeničnim utvrđenjem od navedenog iznosa trebalo odbiti već uplaćeni iznos od 16.097,96 KM, te obavezati tuženu na isplatu preostalog dijela duga u iznosu od 2.759,34 KM. Stoga je Okružni sud uvažio navedenu žalbu tužene i prvostepenu presudu preinačio na način da se tužbeni zahtjev samo djelimično usvoji u pogledu preostalog neplaćenog dijela ugovorene obaveze u novčanoj vrijednosti od 2.759,34 KM. Odluku o troškovima parničnog postupka Okružni sud je zasnovao na odredbi člana 386. stav. 2. ZPP RS. Kako je naveo Okružni sud, apelant je djelimično uspio u parnici, pa je Okružni sud, s obzirom na postignuti uspjeh, odredio da svaka stranka podmiri svoje troškove.
6. Apelant u apelaciji navodi da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije. Apelant navodi da je tužba podnesena 6. marta 2007. godine, a da je tužena tek 30. augusta 2007. godine izvršila uplatu iznosa od 16.097,96 KM, dakle nakon podnošenja tužbe, te zaključuje da je praktično pobijanom Presudom Okružnog suda isključena mogućnost apelanta da potražuje zakonske zatezne kamate na puni dugovani iznos od 18.857,30 KM, od dospjelosti duga, tj. 27. oktobra 2006. godine, pa do 30. augusta 2007. godine, kada je izvršena uplata djela duga od 16.097,96 KM. Tužena je, kako je naveo apelant, svojim neblagovremenim postupanjem, odnosno docnjom proizvela troškove postupka, odnosno podnošenja tužbe na puni iznos duga te je odluka da svaka stranka snosi svoje troškove postupka nepravedna i protivna članu 387. ZPP RS. Plaćanjem sudske takse na tužbu i presudu, apelant bi već bio u minusu, u odnosu na dosuđeno, pa zbog svega iznesenog apelant smatra da mu je povređeno pravo na pravično suđenje i imovinu.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija, kao vanredni pravni lijek, predstavlja, u slučajevima u kojima je dopuštena, efektivan pravni lijek (vidi odluku Ustavnog suda, U-136/03, od 19. aprila 2004. godine). U slučaju da je revizija dopuštena, tada se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu.
10. U tom kontekstu Ustavni sud zapaža da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZPP RS), u tekstu koji je bo na snazi u vrijeme donošenja osporene odluke bilo propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 konvertibilnih maraka. Imajući u vidu da je drugostepenom presudom apelantovom tužbenom zahtjevu udovoljeno samo djelimično dosudom iznos od 2.759,34 KM umjesto iznosa od 18.857,30 KM, za Ustavni sud je nesporno da bi revizija u apelantovom slučaju predstavljala efektivan pravni lijek. Ovo iz razloga što u odnosu na apelanta vrijednost pobijanog dijela presude predstavlja iznos od 16.097,96 KM. Stoga je apelant ovaj pravni lijekreviziju morao iskoristiti prije obraćanja Ustavnom sudu, što nije učinio. Pri tome, Ustavni sud naglašava da je, obzirom da se radi o privrednom sporu, imao u vidu i okolnost da je navedena odredba ZPP izmijenjena –dopunjena na način da revizija u privrednim sporovima nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne peresude ne prelazi u privrednim sporovima 20.000,00 KM,. Međutim, Ustavni sud naglašava da je navedena izmjena, koja je stupila na snagu 19. juna 2009. godine (objavljena u „Službenom glasniku Republike Srpske“ broj 49), ne utiče na zaključak da je u apelantovom slučaju revizija bila efektivan pravni lijek budući da je osporena presuda donesena u vrijeme važenja izvorne, a ne novelirane, odredbe ZPP. Dakle, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović