Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4635/11 (Z. i N. L.)

Odluka donesena 26. 01. 2012.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4635/11

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

26. 01. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: Miodrag Simović i potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. janaura 2012. godine, u predmetu broj AP 4635/11, rješavajući zahtjev Zdenke i Nikole Lozić za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br.60/05. 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Zdenke i Nikole Lozić za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Zdenka i Nikola Lozić (u daljnjem tekstu: apelanti) podnijeli su, 2. decembra 2011, godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 06 0 U 003822 11 U od 21. septembra 2011. godine, rješenja Ministarstva prostornog uređenja, obnove i povratka Srednjobosanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno ministarstvo) broj 04-23-17/11 od 17. marta 2011. godine i rješenja Službe za urbanizam, građenje, katastar i imovinsko pravne poslove općine Travnik (u daljnjem tekstu: Općinska služba) broj 04/06-23-4-1703/10 od 28. januara 2011. godine. Apelanti su predložili da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će privremeno obustaviti izvršenje rješenja o odobrenju za građenje Općinske službe broj 04/06-23-4- 1703/10 od 28. januara 2011. godine, do okončanja postupka pred Ustavnim sudom.

2. Rješenjem Općinske službe broj 04/06-23-4-1703/10 od 28. januara 2011. godine odobreno je investitoru F.S. iz Travnika, izgradnja stambeno-poslovnog objekta na lokaciji i u površini pobliže navedenoj u dispozitivu rješenja, a prema urbanističkoj saglasnosti izdatoj rješenjem tog organa od 16. aprila 2010. godine.

3. U obrazloženju rješenja Općinska služba je istakla da je rješenje od 16. aprila 2010. godine kojim se F.S. daje urbanistička suglasnost za lociranje stambeno poslovnog objekta postalo pravosnažno te su se stekli uslovi za izdavanje odobrenja za građenje u skladu sa članom 34. stav 2 Zakona o građenju Srednjobosanskog kantona («Službene novine KSB/SBK». broj 11/05, u daljnjem tekstu: Zakon o građenju)

4. Odlučujući o žalbi koju su protiv prvostepenog rješenja izjavili apelanti kojima je priznata stranačka sposobnost i pravo učešća u postupku, Kantonalno ministarstvo je rješenjem broj 04-23- 17/11 od 17. marta 2011. godine, žalbu odbilo kao neosnovanu.

5. U obrazloženju rješenja Kantonalno ministarstvo je istaklo da je na zakonit i pravno utemeljen način dozvoljena gradnja stambeno poslovnog objekta na lokaciji pobliže navedenoj u dispozitivu prvostepenog rješenja a nakon utvrđenja da je pribavljena valjana dokumentacija i dokazi koji su propisani u članu 34. stav 2. Zakona o građenju, odnosno nakon utvrđenja da je glavni projekt u smislu člana 36. stav 1. istog zakona izrađen u skladu sa uslovima datim u pravosnažnoj urbanističkoj saglasnosti od 16. aprila 20101. godine. U odnosu na žalbene navode apelanata da je predmetna gradnja dozvoljena suprotno odredbi člana 33. stav 1. Odluke o provođenju prostornog plana općine Travnik za period od 2003. godine do 2010. godine («Službene novine općine Travnik», broj 8/07), Kantonalno ministarstvo je istaklo da se spomenutom odredbom propisuju ograničenja (fakultativnog karaktera) koja se isključivo odnose na gradnju individualnih stambenih objekata a u konkretnom slučaju se radi o izgradnji stambeno poslovnog objekta. Polazeći od pravne prirode odobrenja za gradnju (građevinske dozvole) kao upravnog konstitutivnog akta, kojim se samo dozvoljava gradnja a pri tome imajući u vidu da investitor kao jedan od sudionika gradnje iz člana 17. a prema članu 18. Zakona o građenju može biti i pravno i fizičko lice, Kantonalno ministarstvo smatra neosnovanim žalbene navode apelanata koji ukazuju da investitor ne može biti nosilac prava i obaveza koja su mu priznata prvostepenim rješenjem. Polazeći od pravne prirode odobrenja za građenje, navodi žalbe koji ukazuju da se investitor dovodi u znatno povoljniju finansijsku situaciju jer mu je predmetnom gradnjom omogućeno sticanje materijalne koristi na račun šire zajednice, Kantonalno ministarstvo smatra pravno neosnovanim i neprimjerenim i kao takvi ne mogu uticati na zakonitost ožalbenog rješenja.

6. Presudom Kantonalnog suda broj 06 0 U 003822 11 U od 21. septembra 2011. godine u upravnom sporu apelanata protiv Kantonalnog ministarstva, radi poništenja rješenja broj 04-23- 17/11 od 17. marta 2011. godine u upravnoj stvari izdavanja odobrenja za građenje, odbijena je kao neosnovana tužba apelanata.

7. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je istakao da je pozivanjem apelanata kao zainteresovanih stranaka, kako bi im se omogućilo sudjelovanje u postupku, prvostepeni organ postupio u skladu sa svojim ovlaštenjima iz člana 233. st. 1. i 2. Zakona o upravnom postupku. Kantonalni sud je dalje naveo da su neosnovani prigovori apelanata da F.S. kao fizičko lice ne može biti investitor predmetnog stambeno poslovnog objekta jer je odredbom člana 18. stav 1. Zakona o građenju jasno propisano da je investitor prema zakonu pravna ili fizička osoba u čije ime se gradi građevina. U vezi prigovora apelanata da je projekt za izgradnju predmetnog objekta izgrađen od strane firme koja ne posjeduje stručni kadar, Kantonalni sud je istakao da je uvidom u spise predmeta (glavni projekt i prateću dokumentaciju) zaključio da je u smislu odredbe člana 19. Zakona o građenju, projektant predmetnog objekta ovlašteno preduzeće za projektovanje i inžinjering u građevinarstvu «Domprojekt» Travnik i da je glavni projekt izrađen od strane uposlenika kao stručnih osoba. Također iz stanja spisa proizilazi da je kontrola projektne dokumentacije i revizija glavnog projekta izvršena u skladu sa odredbama čl. 22. i 27. Zakona o građenju jer je izvršena od strane ovlaštenog odgovornog revidenta i revidenta po pojedinim fazama glavnog projekta koji su također diplomirani inžinjeri odgovarajuće struke i uposlenici firme koja je registrovana za obavljanje poslova visokogradnje.

8. Apelanti se žale da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelanti smatraju da su im navedena prava povrijeđena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primijene pravila postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Apelanti su istakli da je pravno neosnovan stav suda da F.S. kao fizičko lice može biti investitor predmetnog stambeno poslovnog objekta površine 181,60m2 po papirima a u stvarnosti će biti znatno veća. Apelanti su dalje istakli da će izgradnjom odobrenog stambenog objekta na neposrednoj udaljenosti od 3,10m odnosno 4,20m od prozora njihovog stana biti povrijeđeno i pravo na dom i imovinu.. Zahtjev za donošenje privremene mjere apelanti nisu posebno obrazložili osim što su naveli da bi izvršenjem «nezakonite presude» nastale «štetne posljedice».

9. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

10. Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim presudama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

11. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine sve objavljenje na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da apelanti nisu ponudili takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je konačna i izvršna. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.

12. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4635/11 (Z. i N. L.) | Sudska praksa | Aktio