Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-681/11 (U. S.)

Odluka donesena 26. 01. 2012.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-681/11

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

26. 01. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović i potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. jnauara 2012. godine, u predmetu broj AP 681/11, rješavajući zahtjev Uglješe Savića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Uglješe Savića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Uglješa Savić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Lopara kojeg zastupa Miroslav Mikeš advokat iz Banje Luke, podnio je 14. februara 2011. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini, (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 P 002828 11 Gž 2 od 18. junuara 2011. godine, i Presude Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 P 002828 10 P 2 od 25. novembra 2010 godine. Apelant je, 15. decembra 2011. godine, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje Rješenja Osnovnog suda, broj 80 0 I 031139 11 I od 9. decembra 2011. godine, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Protiv apelanta je, Petko Marković, (u daljnjem tekstu: tužitelj), podnio 17. januara 2005. godine tužbu Osnovnom sudu radi naknade štete (nastale iz usmenog ugovora o djelu), zahtijevajući da mu apelant po osnovu naknade pričinjene štete isplati novčani iznos od 2.800,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate i naknadi troškove parničnog postupka.

3. Presudom Osnovnog suda, broj 80 0 P 002828 10 P 2 od 25. novembra 2010 godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda, broj 80 0 P 002828 11 Gž 2 od 18. junuara 2011. godine, usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja i apelant je obavezan da po osnovu naknade pričinjene štete tužitelju isplati iznos od 2.800,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od dana utuženja tj. 17. januara 2005. godine, do konačne isplate, te da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.320,00 KM.

4. Protiv navedene Presude Okružnog suda apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Vrhovni sud je Presudom, broj 80 0 P 002828 11 Rev od 21. aprila 2011. godine reviziju odbacio, jer je utvrdio da u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, predviđen članom 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

5. Na osnovu pravosnažne Presude Osnovnog suda broj 80 0 P 002828 10 P 2 od 25. novembra 2010. godine tužitelj [tražilac izvršenja] je pokrenuo postupak prinudnog izvršenja pred Osnovnim sudom 26. oktobra 2011. godine. Rješenjem Osnovnog suda broj 80 0 I 031139 11 I od 9. decembra 2011. godine, određeno je traženo izvršenje, a tražiocu izvršenja su dosuđeni i troškovi izvršenja u iznosu od 260,00 KM.

6. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama redovnih sudova povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, je zatražio da se do donošenja konačne odluke Ustavnog suda, donese privremena mjera kojom bi se odgodilo izvršenje Rješenje Osnovnog suda, broj 80 0 I 031139 11 I od 9. decembra 2011. godine. Apelant, je obrazlažući razloge za donošenje privremene mjere naveo da bi izvršenjem presude Osnovnog suda broj 80 0 P 002828 10 P 2 od 25. novembra 2010 godine za njega nastala direktna i indirektna materijalna šteta.

7. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

8. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim presudama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

9. Apelant kao razlog za donošenje privremene mjere navodi da bi izvršenjem osporenih odluka « nastala direktna i indirektna materijalna šteta za njega», pa traži da Ustavni sud usvoji njegov zahtjev za donošenje privremene mjere kojom će zabraniti izvršenje navedenih odluka do donošenja odluke o apelaciji.

10. Apelant, naime smatra da njegovi navodi o kršenju ustavnih prava predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine sve objavljenje na web strnaici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava.

11. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je konačna i izvršna. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

12. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-681/11 (U. S.) | Sudska praksa | Aktio