Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1070/09 (E. A.)
Odluka donesena 26. 01. 2012.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Troškovi postupka
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Krivični postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 199
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05 i 55/06)
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-1070/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 01. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. januara 2012. godine, u predmetu broj AP 1070/09, rješavajući apelaciju Enide Alić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Enide Alić podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 29-0-K-001549-08-Kž od 30. januara 2009. godine i Presude Općinskog suda u Kalesiji broj 29-0-
K-001549-08-K od 24. oktobra 2008. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Enida Alić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gornjih Vukovija, koju zastupa Ismet Beganović, advokat iz Tuzle, podnijela je 6. aprila 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 29-0-K-001549-08-Kž od 30. januara 2009. godine i Presude Općinskog suda u Kalesiji (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 29-0-K-001549-08-K od 24. oktobra 2008. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 29-0-K-001549-08-K od 24. oktobra 2008. godine optuženi Z.B. proglašen je krivim za krivično djelo teška krivična djela protiv sigurnosti javnog prometa iz člana 336. stav 3. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH) u vezi sa krivičnim djelom ugrožavanja javnog prometa iz člana 332. stav 3. KZFBiH, te krivično djelo nepružanja pomoći osobi povrijeđenoj u prometnoj nezgodi iz člana 337. stav 1. KZFBiH, za koja su mu izrečene krivične sankcije, tj. uvjetna osuda i novčana kazna. Osim toga, optuženi je obavezan da plati troškove krivičnog postupka u iznosu od 368, 50 KM i sudski paušal u iznosu od 10,00 KM, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude. Apelantica kao oštećena je upućena na parnicu radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva.
3. U pogledu apelanticinog podneska kojim je tražila da sud obaveže optuženog da joj isplati troškove za zastupanje advokata punomoćnika u iznosu od 600,00 KM, u skladu sa Advokatskom tarifom, Općinski sud je u obrazloženju presude naveo da, imajući u vidu da član 199. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07 i 53/07; u daljnjem tekstu: ZKPFBiH), kojim je propisano šta spada u troškove krivičnog postupka, ne sadrži troškove koji se odnose na nagradu i nužne izdatke punomoćnika oštećenog, sud o ovakvom apelanticinom zahtjevu nije ni odlučivao.
4. Rješavajući o apelanticinoj žalbi protiv Presude Općinskog suda broj 29-0-K-001549-08-K od 24. oktobra 2008. godine, u odnosu na odluku o troškovima krivičnog postupka, Kantonalni sud je donio Presudu broj 29-0-K-001549-08-Kž od 30. januara 2009. godine kojom je odbio kao neosnovanu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu.
5. Kantonalni sud se u obrazloženju presude pozvao na član 199. stav 2. tačka i. ZKPFBiH, kojim je propisano da troškovi krivičnog postupka u pogledu oštećenog obuhvataju samo nužne izdatke oštećenog i njegovog zakonskog zastupnika. S tim u vezi, Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada o apelanticinom zahtjevu nije ni odlučivao, te da je, stoga, njena žalba neosnovana.
6. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica povredu navedenog prava vidi u tome što su sudovi previše restriktivno tumačili odredbu člana 199. stav 2. ZKPFBiH kada su odbili njen zahtjev za naknadu troškova koje je imala u toku krivičnog postupka u vidu angažiranja advokata da je zastupa. Apelantica smatra da su joj takvim postupanjem sudovi onemogućili ravnopravan pristup sudu u odnosu na optuženog, jer ZKPFBiH predviđa za optuženog da može imati branioca i da troškovi za branioca čine troškove krivičnog postupka, pa bi, prema principu ravnopravnosti stranaka, bilo opravdano da se i oštećenom priznaju isti troškovi. Osim toga, apelantica ukazuje na to da odredba člana 199. stav 2. propisuje da oštećeni u krivičnom postupku ima pravo na naknadu nužnih izdataka, te da je logično da su to u konkretnom slučaju izdaci koje je ona imala za angažiranje advokata kao punomoćnika.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99; i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-
Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
9. U vezi sa apelanticinim navodima o kršenju prava na pravično suđenje, koji se odnose na način na koji su redovni sudovi primijenili procesno pravo, Ustavni sud ukazuje da nije njegov zadatak da supstituira redovne sudove u primjeni zakona, nego je njegov zadatak da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, „Službeni glasnik BiH“ broj 58/05).
10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi, primjenjujući odredbu člana 199. stav 2. ZKPFBiH koja je bila na snazi u vrijeme odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za naknadu troškova, jasno obrazložili da joj izdaci koje je imala povodom zastupanja punomoćnika u vidu nagrade punomoćniku nisu niti mogli biti dosuđeni budući da nisu propisani navedenim zakonom, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud ukazuje da apelantica ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njenu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelanticinim navodima o kršenju prava na pravično suđenje nema ničega što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije a koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović