Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1266/09 (M. P., L. L. i N. P.)

Odluka donesena 26. 01. 2012.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Uknjižba
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1266/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 01. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. januara 2012. godine, u predmetu broj AP 1266/09, rješavajući apelaciju Mare Petrović i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mare Petrović, Ljilje Lukić i Nenada Petrovića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj 013-0-Gž-08-000 505 od 24. marta 2009. godine i rješenja Osnovnog suda u Tesliću –Zemljišnoknjižne kancelarije broj 087-0-

Dn-08-000 987 od 3. oktobra 2008. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Mara Petrović, Ljilja Lukić i Nenad Petrović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Teslića, koje zastupa Agencija za nekretnine „Gana“ d.o.o. iz Teslića, podnijeli su 27. aprila 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-Gž-08-000 505 od 24. marta 2009. godine i rješenja Osnovnog suda u Tesliću-Zemljišno knjižne kancelarije (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 087-0-Dn-08-000 987 od 3. oktobra 2008. godine. Apelanti su 12. juna 2009. godine dostavili dopunu apelacije u kojoj su naveli da navode apelacije proširuju i na rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-08-000 505 od 24. marta 2009. godine kojim je njihova revizija odbačena iz formalnih razloga.

2. Rješenjem Osnovnog suda broj 087-0-Dn-08-000 987 od 3. oktobra 2008. godine, između ostalog, odbijen je zahtjev apelanata za uknjižbu prava vlasništva u njihovu korist na parcelama upisanim u A listu zk. uloška 5. k.o. Banja Vrućica. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da je zemljišnoknjižna kancelarija 27. decembra 2007. godine primila zahtjev apelanata za uspostavljanje novog zemljišnoknjižnog uloška u k.o. Banja Vrućica uz uknjižbu prava vlasništva na k.č. 540 i 541 k.o. Banja Vrućica u korist apelananta a na osnovu Rješenja Komisije za izgladanje podataka o nekretninama i utvrđivanje prava na nekretninama k.o. Banja Vrućica Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Banja Luka (u daljnjem tekstu: Komisija) broj 04-001-951-1988/91 od 23. juna 2005. godine, rješenja Komisije broj 04-001-951-

1989/91 od 23. juna 2005. godine i rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove, Područna jedinica Teslić (u daljnjem tekstu: Područna jedinica) broj 46-475-144/07 od 29. novembra 2007. godine o prestanku po sili zakona državnog vlasništva na građevinskom zemljištu.

3. Osnovni sud je naveo da je postupajući u smislu odredbe 42. Zakona o zemljišnim knjigama Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 67/03, 46/04 i 109/05-u daljnjem tekstu: Zakon) i člana 38. Pravilnika o postupanju u zemljišnoknjižnim stvarima (u daljnjem tekstu: Pravilnik), ispitao predmetni zahtjev apelanata i taj zahtjev odbio rješenjem broj 087-0-Dn-07-001 241 od 4. marta 2008. godine zbog nepostojanja zakonskih pretpostavki za uspostavljanje zk. uloška. Protiv navedenog rješenja apelanti su izjavili žalbu Okružnom sudu koji je rješenjem broj 013-0-Gž-

08-000 146 od 25. juna 2008. godine žalbu uvažio, ukinuo osporeno rješenje i predmet vratio Osnovnom sudu na ponovni postupak uz obrazloženje da se Osnovni sud pogrešno pozvao na odredbu člana 63. Zakona koji propisuje razloge za uspostavljanje novog zk. uloška i da se u konkretnom slučaju radi o upisu prava vlasništva. Osnovni sud je, nadalje, naveo da je nakon prijema spisa zatražio od Područne jedinice da mu dostavi prijavni list sa kopijom katastarskog plana s obzirom da se zahtjev odnosio na parcele 540 i 541 k.o. Banja Vrućica (brojevi novog premjera) koje nisu bile upisane u zemljišnu knjigu te nakon što su navedeni dokumetni dostavljeni tom sudu, prijavni list zaveo u predmetu broj 087-0-Dn-08-000 987 koji je pripojen konkretnom predmetu. S tim u vezi, Osnovni sud je naveo da je članom 88. stav 1. Zakona propisano ukoliko postoji tačan premjer kao i tačno određenje granice, veličine te opis i kultura parcele, oni se po saopštenju organa za katastarski premjer bez posebnog zahtjeva preuzimaju u zk uložak u odjeljku A kao aktuelni popisni podaci dok se promjenom oznake i preuzimanjem rezultata novog premjera ne mijenjaju pravni odnosi na nekretnini. Navedeno je i da je članom 41a. stav 3. Pravilnika propisano da ako jednoj parceli starog premjera odgovara jedna ili više parcela novog premjera ili ako jednoj parceli novog premjera odgovara jedna ili više parcela starog premjera iz istog zk uloška, tada će se u A listu zk uloška izbrisati predmetne parcele a novi brojevi i površine parcela koje je utvrdio katastar upisat će se u zk uložak formiran na osnovu podataka novog premjera.

4. Osnovni sud je naveo da je razmatrajući predmetni prijavni list utvrdio da taj list ispunjava uvjete za upis odnosno usaglašavanje podataka u popisnom listu sa aktuelnim rezultatima premjera uz razliku u površini od -429m2 koju nadležni organ opravdava prvobitnom greškom računanja površina te je na osnovu toga Osnovni sud izvršio otvaranje uloška broj 5 u k.o. Banja Vrućica u kojem su upisane nekretnine po identifikacionim brojevima novog premjera uz prenos upisa iz B i C lista zk uloška 684 k.o. Vrućica SP uz brisanje parcele 344/2 starog premjera. Nadalje je navedeno da je nakon izvršenog usaglašavanja razmotren i zahtjev apelanata za uknjižbu prava vlasništva. S tim u vezi navedeno je da je članom 84. Zakona u vezi sa članom 1. stav 2. istog zakona predviđen postupak predaje katastra nekretnina sudovima koji je po tim odredbama trebao biti predat sudu u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu Zakona, odnosno u roku od dvije godine od izmjena Zakona (objavljenog u „Službenom glasniku RS“ broj 46/04) tako da je krajnji rok za predaju bio 23. august 2005. godine. Obzirom da rok za predaju nije ispoštovan, Osnovni sud je obrazložio da nije moguće izvršiti uknjižbu prava vlasništva na osnovu navedenih rješenja Komisije. Osim toga Osnovni sud je obrazložio da ni rješenje Područne jedinice broj 46-475-144/07 od 29. novembra 2007. godine o prestanku po sili zakona državnog vlasništva na građevinskom zemljištu također ne predstavlja valjan pravni osnov za uknjižbu iz razloga što apelanti nisu prema podacima iz zemljišnih knjiga raniji vlasnici predmetnih nekretnina a kako je utvrđeno u navedenom rješenju, pa iz tog razloga podneseni dokumenti nisu identični sa stanjem u zemljišnoj knjizi. Osnovni sud je naveo da „uzimajući u obzir da su u navedenom rješenju predmetne parcele cijele ni oznake parcela kako u zemljišnoj knjizi tako i kod nadležnog organa uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove se ne slažu sa stanjem u podnesenim ispravama.“

5. Obrazloženo je i da je članom 41. stav 1. Zakona propisano da je upis u zemljišnu knjigu dozvoljen samo uz saglasnost lica koje je u vrijeme podnošenja zahtjeva upisano u zemljišnu knjigu kao nosilac prava vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava koje se prenosi, mijenja,ograničava ili briše, a stavom 3. istog člana da odobrenje iz stava 1. može biti zamijenjeno sudskom odlukom ili sudskim poravnanjem. Kako u konkretnom slučaju, prema obrazloženju Osnovnog suda, saglasnost uknjiženih korisnika nije priložena, a zahtjev za upis se ne temelji na odluci suda već na odluci organa uprave, navedeni zahtjev ne ispunjava uvjete za uknjiženje pa je odlučeno kao u izreci predmetnog rješenja uz naznaku da je nalog za zabilježbu odbijenog zahtjeva donesen na osnovu člana 39. stav 1. alineja 9. Pravilnika.

6. Protiv navedenog rješenja apelanti su izjavili žalbu Okružnom sudu koji je rješenjem broj 013-0-Gž-08-000 505 od 24. marta 2009. godine žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja je navedeno da je prema predmetnim rješenjima Komisije, na predmetnim nekretninama utvrđeno pravo raspolaganja u korist Opštine Teslić a rješenjima Područne jedinice je utvrđen prestanak po sili zakona državnog vlasništva na predmetnim nekretninama s tim da je na predmetnim nekretninama naložena uspostava vlasništva koje je postojalo prije prelaska u državno vlasništvo odnosno na ime Mare Petrović i Ane Petrović kao prednika apelanata. Navedeno je da je pobijanim rješenjem Osnovni sud odbio zahtjev za uknjižbu prava vlasništva apelanata na osnovu navedenih rješenja jer navedena rješenja na koje su se apelanti pozivali ne predstavljaju valjan pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva, a što kao pravilno prihvata i Okružni sud. Okružni sud je, s tim u vezi, naveo da u konkretnom slučaju niko od apelanata nije u zemljišnim knjigama bio upisan kao raniji vlasnik odnosno nosilac privremenog prava korištenja pa se to tom osnovu i nije mogla izvršiti uknjižba, kako je to pravilno zaključio prvostepeni sud. Okružni sud je, nadalje, obrazložio da su u rješenju Područne jedinice navedeni kao privremeni korisnici na predmetnim nekretninama prednici apelanata ali da se u zemljišnim knjigama vode druga lica tako da podaci iz navedenog rješenja nisu identični sa stanjem u zemljišnoj knjizi zbog čega to rješenje ne može poslužiti kao valjan pravni osnov za uknjižbu apelanata kao vlasnika odnosno suvlasnika u zemljišnim knjigama a posebno i iz razloga što rješenje o nasljeđivanju prednika apelanata od strane apelanata nije provedeno u zemljišnim knjigama i apelanti nisu upisani kao nasljednici prednika apelanata a niti se iz priložene dokumentacije može utvrditi da je u knjige bila upisana ni prednica Ana Petrović.

7. Nadalje, navedeno je da su odredbom člana 42. Zakona propisani uvjeti za upis koji u konkretnom slučaju nisu ispunjeni jer uz zahtjev nisu priloženi valjani dokumenti niti postoje odobrenja ostalih suvlasnika u smislu odredbe člana 41. stav 1. navedenog zakona zbog čega je Okružni sud kao neosnovan odbio žalbeni prigovor apelanata da ovakvo odobrenje nije potrebno jer je stara zemljišna knjiga stavljena van snage. S tim u vezi Okružni sud je zaključio „kako dakle iz obrazloženja pobijanog rješenja proizilazi da je zahtjev odbijen iz razloga što se stanje u zemljišnoj knjizi razlikuje od stanja prema navedenom rješenju Područne jedinice koje ne može biti valjan osnov za uknjižbu, to je prvostepeni sud pravilno odbio zahtjev za upis u zemljišnim knjigama pozivajući se na odredbu člana 43. st. 2. i 3. Zakona bez obzira što podnosioci zahtjeva imaju osnova za upis ali za koji prethodno moraju biti ispunjeni zakonski uslovi“.

8. Protiv navedenog rješenja apelanti su izjavili reviziju Vrhovnom sudu koji je rješenjem broj 118-0-Rev-08-000 505 od 24. marta 2009. godine reviziju odbacio kao nedozvoljenu jer se u konkretnom slučaju radi o zemljišnoknjižnoj stvari odnosno vanparničnom postupku u kojem revizija kao vanredni pravni lijek nije dozvoljena.

9. Apelanti smatraju da su im osporenim rješenjima prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava vide u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Navode da je iz svih dokumenata nesporno da su vlasnici predmetnih nekretnina te da sudovi pogrešno zaključuju da ostavinsko rješenje na osnovu kojeg su stekli vlasništvo nije provedeno jer nije moglo ni biti provedeno jer za predmetno zemljište ne postoji zemljišna knjiga koja je ukinuta pa su oni i tražili upis prava u zemljišnu knjigu te navode da ne vide razlog zašto sudovi odbijaju upis njihovog prava vlasništva.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

11. Ustavni sud prvenstveno naglašava da revizija koja je odbačena rješenjem Vrhovnog suda zbog formalnih razloga, koje su apelanti osporili u dopuni apelacije, u slučaju apelanata nije bila djelotvoran pravni lijek, te će stoga predmet ocjene Ustavnog suda u ovom postupku, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, biti odluke Osnovnog i Okružnog suda koje su apelanti osporili prvobitnom apelacijom a kojim je postupak meritorno okončan.

12. Ustavni sud nadalje ističe da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

13. U vezi sa navodima apelanata o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu koji se odnose na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

14. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su nadležni sudovi detaljno obrazložili svoj zaključak zašto je trebalo odbiti zahtjev apelanata za uknjižbu prava vlasništva navodeći pri tome da navedena rješenja na koje su se apelanti pozivali ne predstavljaju valjan pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva odnosno da apelanti nisu ispunili zakonske uvjete propisane čl. 4.1, 42. i 43. Zakona za uknjižbu budući da nisu dostavili valjanu dokumentaciju koja bi poslužila kao osnov za upis, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud također ukazuje da apelanti u apelaciji ne nude bilo kakve argumente koji bi opravdali njihovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje ili prava na imovinu, osim što su nezadovoljni ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa navodima apelanata o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelanti imaju «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovini i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije „žrtva“ kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1266/09 (M. P., L. L. i N. P.) | Sudska praksa | Aktio