Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1390/09 (B. D. i N. K.)

Odluka donesena 26. 01. 2012.

Nema povrede
Član 4. Protokola 7 uz EK (Pravo da se ne bude dvaput suđen ili kažnjen u istoj stvari)
Član 3. Protokola 7 uz EK (Naknada zbog pogrešne osuđujuće presude)
Član 2. Protokola 7 uz EK (Pravo na žalbu u krivičnim stvarima)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Eksproprijacija
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1390/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 01. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. januara 2012. godine, u predmetu broj AP 1390/09, rješavajući apelaciju Božane Dimitrijević i Nade Knezović, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 2 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Božane Dimitrijević i Nade Knezović podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 000705 08 U od 10. marta 2009. godine, Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske broj 21.05/473- 180/08 od 8. oktobra 2008. godine i Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske, Područna jedinica Laktaši, broj 26-473-49-34/06 od 4. avgusta 2008. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Božana Dimitrijević i Nada Knezović (u daljnjem tekstu: apelantkinje) iz Minhena, SR Njemačka, koje zastupa Jasna Babić, advokat iz Banjaluke, podnijele su 6. maja 2009. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 000705 08 U od 10. marta 2009. godine, Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Republička uprava) broj 21.05/473-180/08 od 8. oktobra 2008. godine i Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske, Područna jedinica Laktaši (u daljnjem tekstu: Područna jedinica Laktaši) broj 26-473-49-34/06 od 4. avgusta 2008. godine.

2. Područna jedinica Laktaši je donijela Rješenje broj 26-473-49-34/06 od 4. avgusta 2008. godine kojim je usvojila prijedlog Republike Srpske da se u svrhu izgradnje objekata u oblasti saobraćajne infrastrukture auto-puta Banjaluka – Gradiška, dionica Gradiška – Mahovljani, potpuno eksproprišu slijedeće nepokretnosti: k.č. broj 140/5 (481/2) «Podkućnica» šuma 5. klase u površini od 586 m², k.č. broj 140/6 (483) «Podkućnica» njiva 5. klase u površini od 1690 m², k.č. broj 140/7 (482/2) «Podkućnica» vinograd 2. klase u površini od 622 m², k.č. broj 140/8 (484) «Podkućnica» njiva 5. klase u površini od 800 m², k.č. broj 141/1 (485/4) «Podkućnica» voćnjak 3. klase u površini od 7351 m², k.č. broj 141/2 (486/2) «Podkućnica» njiva 5. klase u površini od 2484 m², upisane u zk. ul. broj 2 i p.l. broj 206 k.o. Kobatovci kao susvojina i suposjed Andrije Ristića i apelantkinja sa po 1/3 dijela. Stavovima 3, 4 i 5 dispozitiva navedenog rješenja je konstatovano da je Odlukom Vlade Republike Srpske broj 04/1-012-2014/06 od 22. septembra 2006. godine utvrđeno da je od opšteg interesa izgradnja objekta u oblasti saobraćajne infrastrukture auto-puta Banjaluka – Gradiška, dionica Gradiška – Mahovljani, na zemljištu opisanom u prethodnom stavu rješenja, te da za eksproprisane nepokretnosti ranijem vlasniku pripada pravo na naknadu. Stavovima 6 i 7 dispozitiva navedenog rješenja je utvrđeno da je korisnik eksproprijacije dužan u roku od 15 dana od pravosnažnosti ovog rješenja podnijeti Područnoj jedinici Laktaši pismenu ponudu o visini naknade za eksproprisane nepokretnosti, dok će Osnovni sud, Zemljišno-knjižno odjeljenje, po zahtjevu jedne od stranaka izvršiti uknjižbu eksproprisanih nepokretnosti u korist Republike Srpske sa naznakom «javno dobro» auto-put, dok će Područna jedinica Laktaši izvršiti promjenu korisnika u katastarskom operatu. Stavovima 8 i 9 dispozitiva rješenja je odbijen zahtjev apelantkinja da se eksproprišu parcele označene kao: k.č. broj 478 «Podkućnica» dvorište u površini od 235 m², kuća i zgrada u površini od 85 m², k.č. broj 485/1 (152) «Podkućnica» voćnjak 2. i 3. klase u površini od 6664 m² i voćnjak 3. klase u površini od 465 m², k.č. broj 486/1 (141/3) «Podkućnica» njiva 5. klase u površini od 51 m², i utvrđeno da će se troškovi postupka eksproprijacije odrediti posebnim zaključkom.

3. U obrazloženju rješenja organ uprave je naveo da je sproveo usmene rasprave (27. decembra 2007. godine, 10. i 18. juna 2008. godine) na kojima je sproveo dokaze na osnovu vještačenja vještaka geometra Nenada Gliškovića, dipl. ing. tehnologije Saše Mićina, vještaka urbaniste Ljilje Dmitrović, vještaka saobraćajne struke Radomira Gatarića, saslušao apelantkinje i njihovog brata Andriju Ristića (suvlasnici predmetnih nepokretnosti), te sagledao mišljenje koje je sačinio Institut za građevinarstvo «IG» koje su apelantkinje dostavile. Organ uprave je nakon ocjene svih izvedenih dokaza svoju odluku zasnovao na nalazu stalnog sudskog vještaka urbaniste i dipl. ing. tehnologije. Naime, iz navedenih nalaza, koje je organ uprave ocijenio kao stručne i objektivne, proizilazi da udaljenost koridora auto-puta (linije eksproprijacije) iznosi 34,5 m, odnosno da se stambeni objekat ne nalazi u zaštitnoj zoni i da u skladu sa Zakonom o putevima RS nema uslova za eksproprijaciju stambenog kao ni pomoćnih objekata. Takođe, iz nalaza dipl. ing. tehnologije proizilazi da izgradnjom i eksploatacijom predmetne saobraćajnice (auto-puta) nivo buke kojom će stambeni objekat biti izložen neće prelaziti zakonom propisane dozvoljene granice i da je očekivan nivo negativnih uticaja buke zanemarljiv. Dipl. ing. tehnologije Saša Mićin je naveo da je nalaz sačinio u skladu sa važećim zakonskim propisima uključujući i Pravilnik o dozvoljenim granicama intenziteta zvuka i šuma («Službeni glasnik SRBiH» broj 46/89), te je istakao da stručno mišljenje Instituta za građevinarstvo «IG» nije urađeno u skladu sa članom 8 navedenog Pravilnika. Takođe, organ uprave je prihvatio izjavu Andrije Ristića kao objektivnu i tačnu s obzirom na to da je on jedini od suvlasnika zainteresovan za uslove života u predmetnom stambenom objektu, koji tu živi, odnosno namjerava i dalje živjeti. Vezano za parcele k.č. broj 485/1 i k.č. broj 486/1 koje ostaju sa druge strane auto-puta, na osnovu nalaza vještaka saobraćajne struke i izjave Andrije Ristića, koji ne traži eksproprijaciju navedenih parcela i jedini ih koristi s obzirom na to da apelantkinje ne žive na imanju i ne koriste ove parcele, organ uprave je zaključio da udaljenost parcela od porodične kuće ne otežava apelantkinjama obrađivanje i redovno korišćenje. Naime, organ uprave je naveo da apelantkinje, koje inače ne žive u predmetnom objektu čiju eksproprijaciju traže, svoje navode nisu dokazale niti jednom pravno relevantnom činjenicom. Stoga, na osnovu navedenog, Područna jedinica Laktaši je zaključila da nema zakonskih uslova za eksproprijaciju predmetnog stambenog objekta, pomoćnih objekata kao ni zemljišta, pa je odlučila kao u dispozitivu rješenja.

4. Rješenjem Republičke uprave broj 21.05/473-180/08 od 8. oktobra 2008. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelantkinja izjavljena protiv Rješenja Područne jedinice Laktaši broj 26-473-49-34/06 od 4. avgusta 2008. godine. U obrazloženju rješenja Republička uprava je ponovila činjenično stanje koje je utvrdio prvostepeni organ i propise koje je prvostepeni organ primijenio na konkretan slučaj, te zaključio da je žalba neosnovana jer je prvostepeni organ pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo. Republička uprava je obrazložila da su neosnovani žalbeni navodi apelantkinja da na usmenoj raspravi nije dozvoljeno predstavniku Instituta za građevinarstvo «IG» da dâ usmeno obrazloženje za izrađeni nalaz. Naime, iz uvida u zapisnik prvostepenog organa je vidljivo da je predstavnik Instituta za građevinarstvo «IG» naknadno pristupio na raspravu, te s obzirom na to da nije učestvovao u izradi nalaza i mišljenja prvostepeni organ je odbio zahtjev da se on izjasni, sasluša i učestvuje u postupku. Takođe su neosnovani žalbeni navodi apelantkinja da nalaz vještaka Saše Mićina ne sadrži postupke na osnovu kojih je utvrđen pretpostavljeni nivo buke, te da navedeni vještak nema licencu sudskog vještaka. S tim u vezi, Republička uprava je navela da uvidom u navedeni nalaz proizilazi da je prilikom analize korišćena studijska i tehnička dokumentacija pobliže navedena u nalazu, te da Saša Mićin posjeduje licencu za projektovanje, izvođenje i nadzor nad objektima – tehnološke faze, kao i da se detaljno izjasnio na sve primjedbe koje su iznijete u vezi sa vještačenjem u konkretnoj situaciji.

5. Protiv Rješenja Republičke uprave broj 21.05/473-180/08 od 8. oktobra 2008. godine apelantkinje su pokrenule upravni spor pred Okružnim sudom. Okružni sud je Presudom broj 11 0 U 000705 08 U od 10. marta 2009. godine odbio kao neosnovanu tužbu apelantkinja. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da su organi uprave pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i pravilno primijenili materijalno pravo u konkretnom slučaju. Naime, kako dalje navodi sud, prvostepeni organ uprave je u ponovnom postupku usvojio prijedlog Republike Srpske da se za potrebe izgradnje auto-puta eksproprišu nepokretnosti pobliže označene u tački 2 dispozitiva rješenja, dok je tačkom 8 istog rješenja odbijen zahtjev apelantkinja kojim su tražili eksproprijaciju parcela pobliže označenih u tački 8 rješenja. Svoju odluku prvostepeni organ je zasnovao na izjavi Andrije Ristića, te stručnim i objektivnim nalazima vještaka urbaniste i tehnologa, kao i vještaka saobraćajne struke. Drugostepeni organ uprave je u žalbenom postupku odbio kao neosnovanu žalbu apelantkinja uz obrazloženje da je prvostepeni organ potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Ovakav zaključak drugostepenog organa je, prema ocjeni Okružnog suda, pravilan jer je zasnovan na činjeničnom i pravnom osnovu utvrđenom u sprovedenom postupku. Naime, odredbom člana 9 stav 1 Zakona o eksproprijaciji («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 8/96, 9/96, 15/96 i 64/04), koji se u smislu člana 76. stav 1. Zakona o eksproprijaciji («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 112/06 i 37/07) primjenjuje na postupke koji nisu pravosnažno završeni do dana stupanja na snagu ovog zakona, propisano je da će se na zahtjev vlasnika eksproprisati i preostali dio nepokretnosti ako se pri eksproprijaciji jednog dijela nepokretnosti utvrdi da vlasnik nema privrednog interesa da koristi preostali dio, odnosno ako je uslijed toga na preostalom dijelu onemogućena ili bitno pogoršana njegova dotadašnja egzistencija ili mu je onemogućeno normalno korišćenje preostalog dijela nepokretnosti. Navedenom zakonskom odredbom propisani su uslovi koji moraju biti ispunjeni da bi se izvršila eksproprijacija preostalih nepokretnosti, a oni se odnose na utvrđenje navedenih činjenica koje treba da odgovore na pitanja u vezi sa ispunjenosti uslova za primjenu citirane odredbe, koja su složena i zavisna od mnogih faktora, pa se u svakom slučaju utvrđuju posebno pribavljanjem stručnog mišljenja vještaka odgovarajuće struke. Okružni sud zapaža da je prvostepeni organ prije donošenja svoje odluke pribavio nalaz vještaka urbaniste, tehnologa, i saobraćajne struke, u kojim je konstatovano da nema uslova za eksproprijaciju stambenog kao ni pomoćnih objekata koje su tražile apelantkinje, kao i da im je omogućen pristup nepokretnostima koje ostaju sa druge strane auto-puta u dužini od 1075 m. Sud je istakao da je drugostepeni organ pravilno i zakonito postupio kada je odbio žalbu apelantkinja izjavljenu protiv prvostepenog rješenje, o čemu je dao dovoljne i ubjedljive razloge koje prihvata i ovaj sud, te da nije došlo do povrede pravila postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. S obzirom na to da drugostepenim rješenjem organa uprave nisu ostvareni uslovi iz člana 10 Zakona o upravnim sporovima, sud je, u skladu sa članom 31 st. 1 i 2 navedenog zakona, odlučio kao u dispozitivu presude.

6. Apelantkinje smatraju da su im osporenim odlukama povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo iz čl. 2, 3 i 4 Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinje navode da se ne protive predmetnoj eksproprijaciji već da traže od organa uprave Republike Srpske da im se eksproprišu i preostale nepokretnosti (kuća i zemljište pobliže označeno u osporenim odlukama). Apelantkinje analiziraju osporene odluke, odnosno izvedene nalaze vještaka u predmetnom postupku, navodeći da su organi uprave prihvatili samo one nalaze vještaka koji su im išli u korist, te smatraju da iz sprovedenih vještačenja proizilazi njihovo pravo na eksproprijaciju preostalih predmetnih nepokretnosti. Takođe, apelantkinje navode da je osporena presuda Okružnog suda u potpunosti prihvatila stavove prvostepenog i drugostepenog organa uprave, bez navođenja odlučnih činjenica za svoje odlučivanje. Dalje se navodi da iz osporene presude proizilazi da je apelantkinjama omogućen pristup nepokretnostima koje ostaju sa druge strane auto-puta u dužini od 1075 m, međutim, zanemarena je činjenica da je to pješački prilaz dok put do navedene nepokretnosti za vozila i mehanizaciju iznosi 4600 m. Apelantkinje smatraju da činjenica da se brat apelantkinja kao suvlasnik nepokretnosti čija se eksproprijacija traži protivi eksproprijaciji preostalih nepokretnosti ne može biti od uticaja da organi uprave odbiju zahtjev apelantkinja (kao većinskih vlasnika) za eksproprijaciju preostalih nepokretnosti. Apelantkinje smatraju da Republika Srpska ima pravo da u opštem interesu ekspropriše njihove nepokretnosti, međutim, smatraju da će doći u lošiji položaj ukoliko korisnik eksproprijacije ne ekspropriše njihove preostale nepokretnosti. Takođe, apelantkinje su navele da je za izgradnju pristupnih puteva organ uprave eksproprisao dio parcele 485/1 za koju su između ostalog apelantkinje tražile eksproprijaciju u skladu sa članom 11 Zakona o eksproprijaciji.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 2 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 stav 2 Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu da opravdaju tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je nepotrebno da se ispituje meritum apelacije.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 16 stav 2 Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema sopstvenoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U vezi sa navodima apelantkinja o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu, koji se zasnivaju isključivo na tvrdnji o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

10. Ustavni sud zapaža da su organi uprave i Okružni sud dovoljno jasno obrazložili svoje odluke primjenjujući relevantne odredbe materijalnog prava, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud, takođe, ukazuje da apelantkinje u apelaciji ne nude bilo kakve argumente koji bi opravdali njihovu tvrdnju da su na bilo koji način prekršeni pravo na pravično suđenje ili pravo na imovinu, sem što su nezadovoljne ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa navodima apelantkinja o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ničega što ukazuje da apelantkinje imaju «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije a koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovini očito (prima facie) neosnovani.

11. Apelantkinje su, takođe, navele povredu odredaba čl. 2-4 Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju. U pogledu ovih navoda, Ustavni sud zapaža da su navedenim članovima regulisani pravo na žalbu u krivičnim stvarima (član 2), pravo na naknadu za pogrešnu presudu (član 3) i pravo da se ne bude suđen ili kažnjen dvaput po istom predmetu (član 4). S tim u vezi, a s obzirom na činjenice konkretnog predmeta kao i na okolnost da apelantkinje nisu objasnile u čemu se ogleda povreda ovih prava, te imajući u vidu zaključke vezane za navodnu povredu prava na pravično suđenje i prava na imovinu, Ustavni sud smatra da nema elemenata koji prima facie ukazuju na to da su u postupku koji je okončan osporenim odlukama povrijeđena ova prava apelantkinja. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantkinja o kršenju prava garantovanih čl. 2, 3 i 4 Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju, takođe, očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 2 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedozvoljena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1390/09 (B. D. i N. K.) | Sudska praksa | Aktio