Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2355/09 (D. B., L. T. i M. B.)
Odluka donesena 26. 01. 2012.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Uknjižba
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2355/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 01. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. januara 2012. godine, u predmetu broj AP-2355/09, rješavajući apelaciju Dragan Blagoje, Ljube Trtnja i Momčila Blagoja, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragana Blagoja, Ljube Trtnja i Momčila Blagoja podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 007-0-Gž-08-000 480 od 28. maja 2009. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Dragan Blagoje, Ljubo Trtanj i Momčilo Blagoje (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Čapljine, koje zastupa Damir Sadović, advokat iz Mostara, podnijeli su 22. jula 2009. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 007-0-Gž-08-000 480 od 28. maja 2009. godine. Apelanti su, također, podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio svako daljnje raspolaganje i mjenjanje statusa i stanja parcele do okončanja postupka pred Ustavnim sudom i donošenjem odluke o meritumu apelacije.
2. Ustavni sud je 21. jula 2011. godine donio odluku broj AP-2355/09 kojom je odbio kao neosnovan zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere.
3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
4. Rješenjem Zemljišno-knjižnog ureda Općinskog suda u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud), donesenom u zemljišno knjižnom predmetu radi upisa prava korištenja na nekretnini društvenog vlasništva, dozvoljen je otpis k. č. 449/24 zvano gradilište „Peline“ pov. 1000 m2 iz A lista z. k. ul. broj 187 k.o. Čapljina Trebižat, te upis iste u A list z.k. ul. Broj 615 iste k.o kao društveno vlasništvo (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine) kao i uknjižba prava korištenja sporne nekretnine u korist Biskupijskog caritasa iz Mostara sa 1/1 (u daljnjem tekstu: predlagatelj). U obrazloženju rješenja je navedeno da se Općinskom sudu obratio predlagatelj, sa zahtjevom za upis prava korištenja na spornim nekretninama, a na temelju rješenja OV Čapljina broj 06-33-683/1-2005 od 5. svibnja 2005. godine, radi čega je odlučeno kao u dispozitivu navedenog rješenja.
5. Rješenjem Kantonalnog suda broj 007-0-Gž-08-000 480 od 28. maja 2009. godine žalba apelanata je odbijena kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđeno. Kantonalni sud je naveo da, iz stanja spisa proizilazi da je predlagatelj podnio zahtjev za uknjižbu na osnovu rješenja OV. Čapljina broj 06-33-683/1-2005 od 5. svibnja 2005. godine, a radi prava korištenja na gradskom građevinskom zemljištu u društvenom vlasništvu. Navedeno je da je postupajući po zahtjevu, Općinski sud izvršio provjeru za upis u skladu sa odredbama člana 43, a u vezi sa članom 3. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH. Odredbom člana 3. navedenog zakona predviđene su pretpostavke za upis u zemljišnu knjigu, a stavom 2. je regulisano da uz zahtjev treba biti priložena i dokazna dokumentacija na kojoj se temelji zahtjev. Kako je zaključio Kantonalni sud, u konkretnom slučaju to je rješenje OV Čapljina broj 06-
33-683/1-2005 od 5. svibnja 2005. godine. Nadalje je navedeno da je prema odredbi člana 41. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH upis u zemljišnu knjigu dozvoljen samo uz saglasnost osobe koja je u vrijeme podnošenja zahtjeva upisana u zemljišne knjige kao nosilac prava vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava koje se prenosi, mijenja, ograničava ili briše. Prvostepeni sud je, po mišljenju Kantonalnog suda, pravilno postupio kada je na temelju dokumentacije priložene u spis donio pobijano rješenje, jer je nositelj prava raspolaganja spornim nekretninamazemljištem Općina Čapljina. Kantonalni sud je zaključio da navodi koji se ističu u žalbi, da je prvostepeno rješenje nezakonito, ne može biti predmet ispitivanja u ovom postupku, jer nije u nadležnosti suda da ocjenjuje zakonitost odluke upravnih organa odnosno rješenja Općinskog vijeća Čapljina. U žalbenom postupku sud je vezan za činjenično stanje koje je utvrđeno u vrijeme upisa koji je izvršen na temelju valjane isprave. Činjenica da apelanti vode spor pred Općinskom sudom radi nezakonitog raspolaganja zemljištem ne može, kako je zaključio Kantonalni sud, biti predmetom ovog postupka. S obzirom na navedeno Kantonalni sud je ocijenio neosnovanim žalbene navode apelanta da je Zemljišno knjižni ured donio osporeno rješenje suprotno odredbi člana 61. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama a u vezi sa članom 41. stav 4. istog zakona (kojim je regulirana ispravka upisa u zemljišnoj knjizi).
6. Apelanti navode da im je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su, osim toga, naveli da je osporena odluka nezakonita i da je donesena mimo pozitivnih zakonskih propisa koji regulišu pitanje upisa u zemljišnu knjigu, a na osnovu potpuno proizvoljne primjene prava, pa samim tim ista predstavlja grubo kršenje prava na pravično suđenje apelanta i pravo na imovinu. Kantonalni sud se nije uopšte upuštao u žalbene razloge koji su navedeni u žalbi apelanta. Navedeno je da predlagatelj Udruženje Biskupski caritas Mostar ne postoji što se jasno vidi iz Uvjerenja Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave HNK Mostar broj 03-03-05-529/07 od 17. oktobra 2007. godine, iz čega slijedi da je upis izvršen na nepostojeće pravno lice, a što je suprotno zakonu. Umjesto toga, kako navode apelanti, zahtjev za upis je odobren, a da nisu ispunjeni zakonom propisani uslovi niti su odgovarajuće isprave podnesene u zbirku isprava, a na koje prigovore se nisu osvrnuli nižestepeni sudovi. Nasuprot tome, kako je navedeno u apelaciji, na osnovu zahtjeva jednog udruženja, čija registracija postoji i koja je priložena, uknjiženo je sasvim drugo udruženje koje ne prolazi kroz registar pravnih lica i čija registracija nije priložena u zbirci isprava, jer ne postoji. Dakle, u konkretnom slučaju nije poštovana odredba člana 43. Zakona o upisu u zemljišne knjige FBiH kojim je propisano da će zemljišnoknjižni referent donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva za upis ako osoba koja podnosi zahtjev nije ovlaštena za upis, a što je upravo konkretni slučaj i što se jasno može vidjeti iz svih naprijed navedenih činjenica i dokaza. Osim navedenog, apelant je naveo da ne postoji notarski ovjerena isprava niti sudska odluka ili poravnanje kojom se daje saglasnost za promjenu prava korištenja na spornoj parceli, pa se ni na temelju ovakvog pravnog stanja nije mogao izvršiti sporni upis, odnosno isti se morao poništiti. Da bi apelanti opravdali pravni interes za podnošenje apelacije, a time i povredu ustavnih prava, oni su naveli da su nekretnine s kojim se vršilo raspolaganje bile predmet nacionalizacije i „da su prešle u državno vlasništvo sa imenima apelanata“ na osnovu rješenja Odjeljenja za finansije Narodnog odbora Opštine Čapljina, a po tada važećem zakonu. Zbog svega navedenog, sporno zemljište je van prometa, a sva raspolaganja su, po sili zakona, ništava. Apelanti su predložili da se u konkretnom postupku utvrdi povreda ustavnih prava, usvoji ova apelacija, ponište osporena rješenja, te predmet riješi u meritumu na način da Ustavni sud pobijanu odluku ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Osim navedenog, apelanti su tražili donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio svako daljnje raspolaganje i mjenjanje statusa i stanja parcele do okončanja postupka pred Ustavnim sudom i donošenjem odluke o meritumu.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
2) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu koji se zasnivaju isključivo na tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).
10. Ustavni sud zapaža da je sud dovoljno jasno obrazložo svoju odluku, uz pozivanje na relevantne odredbe Zakona o zemljišnim knjigama pri čemu je pojašnjeno da redovni sud u postupku upisa u zemljišne knjige nije ovlašten cijeniti zakonitost odluke upravnih organa odnosno rješenja Općinskog vijeća Čapljina kojim je dozvoljena uknjižba prava korištenja spornih nekretnine u društvenom vlasništvu u korist Biskupijskog caritasa iz Mostara, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud također ukazuje da apelanti u apelaciji ne nude bilo kakve argumente koji bi opravdali njihovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje ili prava na imovinu, osim što su nezadovoljni ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa navodima apelanata o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelanti imaju «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovini i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije „žrtva“ kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović