Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-552/09 (A. F., A. F., A. S. i S. F.)
Odluka donesena 26. 01. 2012.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Uknjižba
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 235
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Odluka kojom se proglašava zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 10
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-552/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 01. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. januara 2012. godine, u predmetu broj AP 552/09, rješavajući apelaciju Anđe Frljić, Andrije Frljića, Ankice Schwerzman i Stane Franjić, osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Anđe Frljić, Andrije Frljića, Ankice Schwerzman i Stane Franjić, podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 006-0-Gž-07-000 049 od 30. decembra 2008. godine i Rješenja Općinskog suda u Travniku broj 051-0-Dn-06-000-805 od 2. oktobra 2006. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Anđa Frljić, Andrija Frljić, Ankica Schwerzman i Stana Franjić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Viteza, koje zastupa Miro Blaž, advokat iz Viteza, podnijeli su 24. februara 2009. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 006-0-Gž-07-000 049 od 30. decembra 2008. godine i Rješenja Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 051-0-Dn-06-000-805 od 2. oktobra 2006. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 051-0-Dn-06-000-805 od 2. oktobra 2006. godine, donesenog u ponovnom postupku po prijedlogu Općine Vitez radi uknjižbe prava korištenja u korist PD „Vlašić“ Travnik na arondiranim parcelama u k.o. Jardol, određen je na osnovu pravosnažnog Dopunskog rješenja Općine Vitez broj 01-07-120/96 od 25. juna 1996. godine otpis parcela iz k.o. Jardol na način određen u dispozitivu prvostepenog rješenja i pripis u novi zk. ul. broj 176 k.o Jardol u korist PD „Vlašić“ Travnik (stav jedan izreke rješenja). Stavom drugim izreke rješenja odbijen je zahtjev u pogledu zemljišnoknjižnog uloška broj 108, te određen otpis k.č. broj 193/3 iz zemljišnoknjižnog uloška broj 176 k.o Jardol i pripis u zemljišnoknjižni uložak broj 108 k.o Jardol.
3. Općinski sud je utvrdio da je na osnovu Dopunskog rješenja Općine Vitez broj 01-07-120/96-
A od 25. juna 1996. godine Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda 1. augusta 1997. godine donio rješenje pod poslovnim brojem Dn. 346/97 kojim je izvršena uknjižba u zemljišnim knjigama. Kako je naveo Općinski sud, apelanti i druga lica su bili suvlasnici nekretnina u zk. ul broj 108 Jardol, pa su uložili žalbu na navedeno rješenje koje je ukinuto Rješenjem Kantonalnog suda broj Gž.795/04 od 23. novembra 2005. godine. Općinski sud je dalje u obrazloženju osporenog rješenja naveo da je predmet pod brojem Dn. 346/97 zaveden na elektronsku obradu podataka, s obzirom da se svi predmeti koji se zaprimaju u gruntovnicu moraju najprije elektronski preuzeti. Dalje je navedeno da je od dana provođenja Dopunskog rješenja Općine Vitez u zemljišnim knjigama protekao duži vremenski period u kojem su nastupile promjene na nekretninama. Kako je dalje naveo Općinski sud, u zemljišnoknjižnom ulošku broj 108 k.o. Jardol pored ostalih nalazile su se i dvije katastarske čestice (193/3 u površini od 6500 m² i 198/2 u površini od 7600 m², s generalijama kao u spisu) na kojim su kao suvlasnici sa dijelom od po 1/10 bili upisani i apelanti, te su te katastarske čestice rješenjem DN. 346/97 od 1. augusta 1997. godine (koje je doneseno na osnovu Dopunskog rješenja Općine Vitez) otpisane iz zk. ul. broj 108 Jardol i pripisane zk. ul. broj 176 k.o. Jardol. Istaknuto je da je uvidom u Dopunsko rješenje utvrđeno da se pod rednim brojem navodi i zk. ul. br. 108 te k.č. 193/3 i 198/2 (u naprijed navedenim površinama) vlasnika Marko (Joze) Biljaka i ostalih. Kako je zaključio Općinski sud, u Dopunskom rješenju Općine Vitez navedene nekretnine su identične sa stanjem u zemljišnoj knjizi, čime su ispunjeni uvjeti iz člana 10. Zakona o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ broj 58/02, kojim je utvrđeno da se u pravnom prometu nekretnina označava prema podacima iz zemljišne knjige) pa je Općinski sud odredio otpis parcela na način preciziran u stavu prvom izreke rješenja navodeći da u pogledu tih nekretnina nije imao druge mogućnosti nego samo odrediti uknjižbu kako je već i ranije učinjeno ukinutim rješenjem broj Dn.346/97 od 1. augusta 1997. godine. Međutim, sud je dalje konstatirao da su u predmetnom dopunskom rješenju Općine Vitez kao vlasnici nekretnina upisanih u zl. ul.br. 108 k.o. Jardol upisani Marko (Joze) Biljaka i ostali, a da je uvidom u B vlastovnicu zl.ul. br. 108 k.o. Jardol vidljivo da su kao suvlasnici nekretnina upisana lica s prezimenom Frljić. Sud je istakao da je zakonskim odredbama propisano da lice na čijim se nekretninama vrši promjena mora biti upisano u zemljišnoj knjizi, što proizlazi iz člana 41. Zakona o zemljišnim knjigama. Kod ponovnog postupanja u ovom predmetu u pogledu nekretnina suvlasnika Frljić koji su podnosioci žalbe, kako zaključuje Općinski sud, zemljišnoknjižni odjel se rukovodio samo uputom Kantonalnog suda datim u Rješenju Gž. br. 795/04 od 23. novembra 2005. godine u kojem je ukazano na ovaj nedostatak Dopunskog rješenja u smislu da su na nekretninama upisanim u zk. ul. br. 108 k.o. Jardol prije izvršenog otpisa bili upisani Ivo Frljić i ostali sa po 1/10, te da je u rješenju Kantonalnog suda dana uputa da se podaci iz Dopunskog rješenja trebaju slagati s podacima iz zemljišnih knjiga. Općinski sud je dalje naveo da „iz naprijed izloženog jasno proizilazi da se pri donošenju ponovnog rješenja u ovom predmetu, a postupajući u skladu sa uputama Rješenja Kantonalnog suda, mogao odrediti samo otpis k.č 1993/3 u površini od 4.400 m² i njen pripis u raniji zemljišnoknjižni uložak 108 suvlasnika lica s prezimenom Frljić, s obzirom da Zemljišnoknjižni odjel nema ingerencije u pogledu rješavanja promjena na nekretninama koje su nastupile provođenjem prijavnih listova“. U tom kontekstu, kako je zaključio Općinski sud, prijavnim listom „A“ Službe za imovinsko-pravne poslove Općine Vitez broj 06-31-2-81/04 od 19. januara 2004. godine izvršeno je cijepanje parcela tako da se parceli k.č. broj 193/3 Oranica Zgon smanjuje površina sa 6.500 m² na 4.400 m². Osim navedenog, istaknuto je da je predmetnim prijavnim listom k.č broj 198/2 brisana i spojena sa k.č. broj 209, te je istaknuto da ta parcela danom donošenja predmetnog rješenja Općinskog suda, a protekom vremena od 2004. godine kada su izvršene promjene po Prijavnom listu, nije ni mogla obuhvatiti rješenjem. Općinski sud je dalje naveo da je k.č broj 209 upisana u zemljišnoknjižni uložak broj 176 k.o. Jardol, a na osnovu Rješenja Općine Vitez broj UP 06-31-2-81/04 kojim se izuzima zemljište od ranijih korisnika PD Vlašić Travnik i PD Vlašić Vitez s ciljem realizacije Plana parcelacije kao izvoda iz Regulacionog plana PC 96-2 Vitez i otpisuje pod Dn 94/4 u novi zemljišnoknjižni uložak broj 228 k.o. Jardol. Kako je zaključio Općinski sud, predmetno rješenje je doneseno u skladu s članom 43. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama Federacije Bosni Hercegovine, a apelanti upućeni da svoja prava ostvaruju u parničnom odnosno upravnom postupku.
4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 006-0-Gž-07-000 049 od 30. decembra 2008. godine žalbe Općine Vitez i apelanata su odbijene kao neosnovane i prvostepeno rješenje potvrđeno. Također, istim rješenjem zahtjev apelanata za naknadu troškova odgovora na žalbu je odbijen kao neosnovan. Kako je naveo Kantonalni sud, apelanti su pobijali prvostepeno rješenje u cijelosti iz svih zakonskih razloga, s prijedlogom drugostepenom sudu da prvostepeno rješenje preinači tako što bi prijedlog (zahtjev) Općine Vitez odbio. U žalbi se, u suštini, navodi, po ocjeni Kantonalnog suda, da je prvostepeni sud nakon ukidanja Rješenja broj Dn-346/97 od 1. augusta 1997. godine bio dužan da uspostavi zemljišnoknjižno stanje prije donošenja ovog rješenja, a potom da rješava po zahtjevu (prijedlogu) Općine Vitez, kojom prilikom bi se ustanovilo da parcela k.č.broj 193/3 nema umanjenu površinu do 4.400 m², nego površinu od 6500 m². Drugim riječima, ne bi došlo do nestanka parcele k.č 198/2 površine 7600 m² i na taj način bi se strankama vratilo pravo vlasništva u opsegu u kojemu su ga imali. Dalje se u žalbi ističe da se zahtjevi za upis u zemljišne knjige mogu rješavati jedino hronološkim redom i da se zato ne može uvažavati zemljišnoknjižno stanje koje je uspostavljeno na temelju zahtjeva za upis koji su riješeni, a podneseni nakon zahtjeva Općine Vitez od 1. augusta 1997. godine. Kako je zaključio Kantonalni sud, na žalbene navode apelanata u vezi s umanjenjem površine parcele k.č. broj 193/3 i brisanje parcele k.č. broj 198/2, prvostepeni sud je dao valjano i pravilno obrazloženje, koje prihvata i Kantonalni sud kao jasno i pravilno. Iz navedenih razloga Kantonalni sud je, na osnovu odredbe člana 235. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“, br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP FBiH) odbio žalbu apelanata kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. I konačno, odlučujući na temelju odredbe člana 397. stav 1. ZPP FBiH za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu (član 214. stav
1. ZPP FBiH), Kantonalni sud je primjenom člana 387. stav 1 tog zakona zahtjev odbio kao neosnovan, jer se, prema stanovištu Kantonalnog suda, ne radi o troškovima potrebnim za vođenje ovog zemljišnoknjižnog spora.
5. Apelanti se žale da im je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti povredu navedenih prava vide u činjenici da su zajedno s drugim licima oni upisani kao zemljišnoknjižni vlasnici spornih nekretnina, a na temelju rješenja Sreskog suda u Travniku pod brojem R.316/61 od 13. aprila 1963. godine, odnosno rješenjem tog suda broj Dn. 1199/63 od 19. augusta 1963. godine. Međutim, apelanti su utvrdili da su brisani kao suvlasnici nekretnina k.č. 193/3 i k.č. 198/2 u k.o. Jardol, na temelju Dopunskog rješenja Općine Vitez broj 01-07-120/98-A od 25. juna 1996. godine, a sam Općinski sud je navodno napravio grešku kada je kroz zemljišne knjige izvršio provođenje dopunskog rješenja. Apelanti ističu da o svakoj promjeni zemljišnoknjižnoga stanja treba obavijestiti zemljišnoknjižne vlasnike. Konkretno, po mišljenju apelanata, prijavnim listom «A» se mogu vršiti tehničke promjene i samo na temelju toga lista se ne mogu vršiti promjene zemljišnoknjižnih vlasnika, odnosno vršiti promjene u vlasničkom listu. Apelanti smatraju da je trebalo vratiti zemljišnoknjižno stanje od prije ukinutoga Dn-rješenja 346/97 od 1. augusta 1997. godine i time poništiti pravni učinak koji je imala ukinuta odluka. Apelanti zaključuju da su ovakvim postupcima sudova oni lišena svoje imovine, čime su im povrijeđena navedena ustavna prava.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-
Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
8. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu koje se zasnivaju isključivo na tvrdnji o pogrešno i nepravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).
9. Uzimajući u obzir utvrđeno činjenično stanje, kao i primjenu materijalnog prava u konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke uz pozivanje na relevantne odredbe Zakona o zemljišnim knjigama, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. U tom kontekstu Ustavni sud zapaža da je prvostepenim rješenjem odbijen zahtjev u pogledu zemljišnoknjižnog uloška broj 108, te određen otpis k.č. broj 193/3 iz zemljišno knjižnog uloška broj 176 k.o. Jardol i pripis u zemljišnoknjižni uložak broj 108 k.o. Jardol, budući da se u pogledu ove parcele podaci o vlasnicima iz Dopunskog rješenja nisu slagali s podacima u zemljišnoj knjizi. S druge strane redovni sudovi su također pojasnili da k.č broj 198/2, s generalijama koje su navedene u obrazloženju osporenog rješenju Općinskog suda, kao takva ne egzistira budući da je prijavnim listom Službe za imovinsko-pravne poslove Općine Vitez broj 06-31-2-81/04 od 19. januara 2004. godine brisana i spojena sa k.č. broj 209, te stoga nije ni obuhvaćena osporenim rješenjima redovnih sudova, a dana obrazloženja Ustavni sud, s obzirom na činjenice predmeta, ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud također ukazuje da apelanti u apelaciji ne nude bilo kakve argumente koji bi opravdali njihovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje ili prava na imovinu, osim što su nezadovoljni ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa navodima apelanata o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelanti imaju «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovini i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.
10. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije „žrtva“ kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12 U skladu s članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović