Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2128/09 (I. Š., E. Š. i E. Š.)

Odluka donesena 26. 01. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Naknada štete
  • Nematerijalna šteta
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2128/09

Apelacija

Odluka o meritumu

26. 01. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2128/09, rješavajući apelaciju Ismete Šarić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 26. januara 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Ismete Šarić, Edina Šarića i Edisa Šarića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Gž-09-000 121 od 15. decembra 2009. godine.

U skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantima Ismeti Šarić, Edinu Šariću i Edisu Šariću, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od po 650,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74.

stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Ismeta Šarić, Edin Šarić i Edis Šarić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Tuzle, koje zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 6. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja konačne odluke u razumnom roku u postupku koji se u vrijeme podnošenja apelacije nalazio pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) kojem je dostavljen radi odlučivanja o žalbi apelanata izjavljenoj protiv Presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P.2634/02 od 21. novembra 2008. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 23. septembra 2009. godine, a od Kantonalnog suda 2. decembra 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Općinskog suda je zatraženo 4. oktobra 2011. godine da dostavi spis broj P-2634/02.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 4. novembra 2009. godine, a Kantonalni sud 28. decembra 2009. godine. Općinski sud je 19. oktobra 2011. godine dostavio traženi spis.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Općinskog suda i Kantonalnog suda dostavljeni su apelantu 30. decembra 2009. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelanti su 16. decembra 2002. godine podnijeli tužbu protiv Federacije BiH - Federalnog ministarstva odbrane i „Bosna osiguranja“ d.d. Filijala Tuzla radi naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog smrti bliskog srodnika u iznosu od ukupno 15.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od presuđenja do konačne isplate. Tužbenim zahtjevom apelanti su, također, tražili da im tuženi naknade pretrpljenu materijalnu štetu (troškovi sahrane i izgradnje nadgrobnog spomenika) u ukupnom iznosu od 2.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 28. maja 1998. godine do konačne isplate, kao i troškove parničnog postupka.

7. Općinski sud je 18. decembra 2002. godine dostavio tužbu tuženima na odgovor. Tuženi „Bosna osiguranje“ d.d. Filijala Tuzla dostavio je odgovor na tužbu 27. decembra 2002. godine i dopunu odgovora na tužbu 27. januara 2003. godine, a Federacija BiH - Federalno ministarstvo odbrane je dostavila odgovor na tužbu 30. decembra 2002. godine, a dopunu odgovora na tužbu 14. februara 2003. godine.

8. Apelanti su 15. septembra 2003. godine dostavili Općinskom sudu Presudu tog suda broj K-6/99 kojom je Jusuf Pobrić, pripadnik Armije BiH, proglašen krivim za saobraćajnu nesreću u kojoj je poginula maloljetna kćerka, odnosno sestra apelanata. Nakon toga, apelanti su 19. decembra 2003. godine dostavili i Presudu Kantonalnog suda broj Kž-473/03 od 16. decembra 2003. godine kojom je uvažena žalba apelanata i Općinskog tužilaštva, preinačena prvostepena presuda tako što je optuženom izrečena kazna zatvora u dužem trajanju nego što je bila izrečena prvostepenom presudom.

9. Apelanti su 16. marta 2007. godine dostavili uređenu tužbu Općinskom sudu na način da su povukli tužbu u odnosu na „Bosna osiguranje“ d.d. Filijala Tuzla i kao tuženog označili samo Federaciju BiH - Federalno ministarstvo odbrane (u daljnjem tekstu: tuženi) i tražili isplatu ukupnog iznosa nematerijalne štete od 47.000,00 KM.

10. Nakon toga, Općinski sud je dostavio uređenu tužbu tuženom na odgovor koji je svoj odgovor dostavio 20. marta 2007. godine.

11. Općinski sud je zakazao pripremno ročište za 20. maj 2008. godine koje je na traženje opunomoćenika apelanata odgođeno za 8. juli 2008. godine. Navedeno ročište je održano, te je zakazano ročište za glavnu raspravu za 14. oktobar 2008. godine.

12. Općinski sud je 21. novembra 2008. godine donio Presudu broj P.2634/02 kojom se prima na znanje povlačenje tužbe u odnosu na „Bosna osiguranje“ d.d. Filijala Tuzla i dijela tužbe koji se odnosio na naknadu materijalne štete u iznosu od 2.000,00 KM. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev apelanata je usvojen i obavezan tuženi da apelantima naknadi nematerijalnu štetu u iznosu od 47.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate, kao i da naknadi apelantima troškove parničnog postupka u iznosu od 3.388,39 KM.

13. Apelanti su 22. decembra 2008. godine Kantonalnom sudu izjavili žalbu protiv navedene presude. Kantonalni sud je Presudom broj 003-0-Gž-09-000 121 od 15. decembra 2009. godine žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu, te odbio zahtjev tuženog za naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Apelanti smatraju da im je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana

14. Evropske konvencije. Apelanti su naveli da su tužbu podnijeli „16.12.2002. godine a postupak do dana izjavljivanja apelacije nije pravomoćno okončan“, te su istakli da predmetni postupak ni nakon sedam godina nije okončan. S tim u vezi, apelanti su tražili da im Ustavni sud dosudi novčanu kompenzaciju od po 650,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

15. Kantonalni sud je u odgovoru naveo da je predmetni spis tom sudu dostavljen 28. januara 2009. godine na postupanje po žalbi apelanata a da je iz sadržine spisa proizlazilo da se radi o vrsti predmeta koji po zakonu nije hitne prirode, pa da je zbog tih razloga predmet rješavan u skladu sa planom i programom rješavanja starih i zaostalih predmeta, te da je, s tim u vezi, postupak u navedenom predmetu okončan Presudom tog suda broj 003-0-Gž-09-000121 od 15. decembra 2009. godine, zbog čega smatra da su navodi apelanata o kršenju prava na donošenje odluke u razumnom roku neosnovani.

16. Općinski sud je naveo da nije u mogućnosti dati konkretan odgovor na apelaciju, budući da je kompletan spis proslijeđen Kantonalnom sudu na rješavanje.

V. Relevantni propisi

17. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

18. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

21. Ustavni sud primjećuje da u vrijeme podnošenja apelacije postupak po žalbi apelanata pred Kantonalnim sudom nije bio okončan, te da je u međuvremenu okončan Presudom Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-09-000 121 od 15. decembra 2009. godine. Imajući u vidu da, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva.

22. Konačno, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII. Meritum

23. Apelanti smatraju da im je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – dužina trajanja postupka

24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Relevantni principi

26. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b) Period koji se uzima u obzir

27. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom tužbe apelanata pokrenut 16. decembra 2002. godine i da je u vrijeme podnošenja apelacije bio u toku, te da je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-09-000 121 od 15. decembra 2009. godine. Dakle, postupak u ovoj pravnoj stvari ukupno je trajao sedam godina, i to je period koji će Ustavni sud ispitati sa aspekta donošenja odluke u razumnom roku.

c) Analiza razumnosti dužine postupka

28. U konkretnom slučaju se radi o postupku u kojem je trebalo utvrditi da li apelantima pripada pravo na naknadu nematerijalne štete zbog smrti bliskog lica. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se nije radilo o složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je sud trebalo da razmotri.

29. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, odmah nakon prijema tužbe, tužbu proslijedio tuženim na odgovor (18. decembra 2002. godine), te da nakon toga nije bilo nikakvih procesnih aktivnosti u predmetu sve do 16. marta 2007. godine (dakle, četiri godine i tri mjeseca), kada su apelanti dostavili uređenu tužbu na način da su povukli tužbu u odnosu na „Bosna osiguranje“ d.d. Filijala Tuzla i tužbeni zahtjev precizirali na ukupan iznos od 47.000,00 KM. Nakon toga, Općinski sud je zakazao tri ročišta od kojih su dva održana i donesena prvostepena presuda 21. novembra 2008. godine. Spis je, nakon toga, 28. januara 2009. godine dostavljen Kantonalnom sudu na rješavanje po žalbi apelanata, a Kantonalni sud je donio presudu 15. decembra 2009. godine. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da je predmetni postupak pred drugostepenim sudom trajao kratko (manje od 11 mjeseci). Suprotno tome, iz činjenica predmeta je evidentno da je postupak pred Općinskim sudom trajao neprimjereno dugo, budući da, nakon prijema odgovora na tužbu, nije bilo nikakvih procesnih aktivnosti četiri godine i tri mjeseca, kao i da je Općinskom sudu, nakon što su apelanti dostavili uređen tužbeni zahtjev, trebalo godinu i dva mjeseca za zakazivanje pripremnog ročišta. Iz navedenog proizlazi da je, od ukupnog trajanja postupka od sedam godina, postupak pred Općinskim sudom trajao šest godina - pri čemu se pet godina i šest mjeseci odnosi na potpunu procesnu neaktivnost Općinskog suda. Budući da Općinski sud nije ponudio nikakvo objašnjenje, niti razloge za ovako dugo trajanje postupka, te da Ustavni sud iz dostavljenog spisa nije mogao utvrditi bilo kakav doprinos apelanata dužini predmetnog postupka, Ustavni sud zaključuje da isključivu odgovornost za ovako dugo trajanje postupka snosi Općinski sud.

30. Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterije koji su izneseni u prethodnim stavovima ove odluke, uključujući složenost predmeta, ukupnu dužinu postupka od sedam godina, od čega pred nadležnim Općinskim sudom skoro punih šest godina, a od toga pet i pol godina potpune procesne neaktivnosti Općinskog suda, kao i ponašanje nadležnih sudova i apelanata, Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava apelanata na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Kompenzacija

31. Apelanti su zatražili naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka vezanog za naknadu nematerijalne štete usljed smrti bliskog srodnika. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu.

32. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti po 150,00 KM, budući da se ne radi o predmetu u kojem je zakonom propisano hitno postupanje. Imajući u vidu činjenicu da je postupak povodom tužbe apelanata pred nadležnim sudovima trajao sedam godina, shodno uspostavljenim kriterijima, apelantima bi trebalo da bude isplaćena naknada u visini od po 1.050,00 KM.

33. Međutim, apelanti ne potražuju ovaj iznos naknade nematerijalne štete, nego iznos od po 650,00 KM. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već naveo da je prilikom odlučivanja o apelaciji, shodno odredbama člana 32. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud vezan navodima iznesenim u apelaciji (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 3326/08 od 9. marta 2011. godine, objavljenu na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). S tim u vezi, Ustavni sud, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja, smatra da apelantima, s obzirom na sadržaj njihovog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete, kojim je Ustavni sud, kako je rečeno, vezan u smislu člana 32. Pravila, pripada naknada nematerijalne štete u iznosu od po 650,00 KM. Ovaj iznos apelantima je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona s obzirom na sjedište nadležnih sudova u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke. Ostali navodi

34. Apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja postupka, prekršeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje.

35. S obzirom na utvrđenu povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati ove navode apelanata.

VIII. Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je postupak po tužbi apelanata za naknadu nematerijalne štete zbog smrti bliskog srodnika trajao sedam godina, od čega šest godina pred Općinskim sudom koji ničim nije opravdao svoju potpunu procesnu neaktivnost u periodu od pet godina i šest mjeseci.

37. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-2128/09 (I. Š., E. Š. i E. Š.) | Sudska praksa | Aktio