Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-253/09 (Zemljoradnička zadruga «Poljotrg» Seonjaci)
Odluka donesena 26. 01. 2012.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 23
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
Predmeti (1)
AP-253/09
Apelacija
Odluka o meritumu
26. 01. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 253/09, rješavajući apelaciju Zemljoradničke zadruge «Poljotrg» Seonjaci, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 26. januara 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Zemljoradničke zadruge «Poljotrg» Seonjaci.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se trenutno vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu pod brojem Ip-4434/05.
Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da, po hitnom postupku, donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 74.
stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 60 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Zemljoradnička zadruga «Poljotrg» Seonjaci (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine, koju zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine, podnijela je 27. januara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nemogućnosti izvršenja Rješenja Federalnog ministarstva odbrane, Uprave za odbranu Orašje, Ureda za odbranu Domaljevac – Šamac (u daljnjem tekstu: Ured) broj 26-08-34-3-09-5/03-3 od 3. aprila 2003. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 10. jula 2009. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovor dostavio 27. augusta 2009. godine.
4. Ustavni sud je 27. jula 2011. godine ponovo zatražio od Općinskog suda da dostavi odgovor na apelaciju, te da, u skladu sa članom 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, ukoliko je okončan predmetni postupak, dostavi rješenje kojim je odlučeno o apelanticinom prijedlogu za izvršenje.
5. Općinski sud je 19. augusta 2011. godine obavijestio Ustavni sud da je «po žalbi [apelantice] spis dostavljen Kantonalnom sudu 30. marta 2010. godine».
6. Ustavni sud je 30. septembra 2010. godine od Kantonalnog suda zatražio da dostavi odgovor na apelaciju, te da, ukoliko je okončan predmetni izvršni postupak, Ustavnom sudu dostavi rješenje kojim je odlučeno o apelanticinoj žalbi.
7. Kantonalni sud je 14. oktobra 2011. godine dostavio odgovor na apelaciju.
8. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 14. novembra 2011. godine da dostavi spis na uvid.
9. Kantonalni sud je 22. novembra 2011. godine dostavio predmetni spis na uvid. III.Činjenično stanje
10. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
11. Apelantica je Uredu 28. marta 2003. godine podnijela zahtjev za utvrđivanje potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti.
12. Odlučujući o apelanticinom zahtjevu, Ured je donio Rješenje broj 26-08-34-3-09-5/03-3 od 3. aprila 2003. godine kojim je utvrđeno postojanje štete nastale za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti po osnovi izuzimanja materijalno-tehničkog sredstva od apelantice (vlasnika), a koje je preuzeto od 8. augusta 1992. godine do 20. augusta 1994. godine od 108. pješačke brigade HVO-a Ravne Brčko. Stavom II izreke rješenja određena je visina odštete u iznosu od 275.322,40 KM. U obrazloženju rješenja je navedeno da je ono doneseno nakon provedenog skraćenog upravnog postupka primjenom člana 2. Zakona o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti («Službene novine FBiH» broj 41/01) i člana 8. Uredbe o načinu utvrđivanja i realizacije javnog duga Federacije Bosne i Hercegovine nastalog za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti («Službene novine FBiH» broj 17/02), te Instrukcije o postupcima za utvrđivanje potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti broj 17-02-3-1267/02 od 28. maja 2002. godine. Utvrđeno je da apelantica ima pravo na potraživanje nastalo na osnovu Zakona o odbrani HRHB («Narodni list HRHB» broj 19/92) i Uredbe o kriterijima za raspoređivanje građana i materijalnih sredstava za potrebe HVO-a i druge potrebe odbrane («Narodni list HRHB» broj 7/92).
13. Apelantica je 22. novembra 2005. godine Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) podnijela prijedlog za dozvolu izvršenja Rješenja Ureda broj 26-08-34-3-09-5/03-3 od 3. aprila 2003. godine protiv Federacije Bosne i Hercegovine-Federalnog ministarstva odbrane kao izvršenika (u daljnjem tekstu: izvršenik).
14. Općinski sud je dopisom od 23. decembra 2005. godine naložio apelantici da sudu dostavi izvršnu ispravu u smislu člana 23. Zakona o izvršnom postupku s obzirom na to da je dostavljeno rješenje, koje je predloženo kao izvršna isprava, deklaratornog karaktera i da ne sadrži obavezu izvršenika.
15. Apelantica je 5. januara 2006. godine ponovo dostavila rješenje Ureda od 3. aprila 2003. godine.
16. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 Ip 124317 05 Ip (raniji broj: Ip:4435/05) od 13. januara 2010. godine odbačen je apelanticin prijedlog. Općinski sud je u obrazloženju rješenja naveo da apelantica sudu nije dostavila valjanu izvršnu ispravu u smislu člana 21. stav 1. Zakona o izvršnom postupku.
17. Protiv rješenja Općinskog suda apelantica je 29. januara 2010. godine izjavila žalbu Kantonalnom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud).
18. Spis je 30. marta 2011. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi donošenja odluke povodom žalbe.
19. Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 Ip 124317 10 Pz od 16. novembra 2011. godine apelanticinu žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je prvostepeni sud počinio povredu postupka iz člana 209. Zakona o parničnom postupku s obzirom na to da je nepravilno primijenio odredbe Zakona o izvršnom postupku i Zakona o parničnom postupku, a što je bilo od utjecaja za pravilno donošenje odluke u ovom postupku. Kantonalni sud je, također, dao uputu prvostepenom sudu da u ponovnom postupku ima u vidu da se u konkretnom slučaju radi o rješenju upravnog organa koje je apelantica kao tražilac izvršenja priložila u spisu kao izvršnu ispravu koja je donesena u skladu sa Zakonom o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti i člana 8. Uredbe o načinu utvrđivanja i realizacije javnog duga FBiH nastalog za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opsanosti.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
20. Apelantica smatra da je došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica navodi da «Općinski sud i nakon više od tri godine po podnošenju prijedloga za dozvolu izvršenja, nije dozvolio isto». Apelantica smatra da joj je onemogućen efikasan pristup sudu, koji ne podrazumijeva samo pravo lica da se obrate sudu radi utvrđivanja prava i obaveza već i da taj pristup bude učinkovit, odnosno da joj je na ovakav način povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
b) Odgovor na apelaciju
21. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju od 21. augusta 2009. godine naveo da je 23. decembra 2005. godine naložio apelanticinom opunomoćeniku da u roku od osam dana dostavi sudu izvršnu ispravu u smislu člana 23. Zakona o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» br. 32/03 i 52/03; u daljnjem tekstu: ZIP) koja je podobna za izvršenje u smislu člana 27. ZIP-a jer je dostavljeno rješenje koje je predloženo kao izvršna isprava deklaratornog karaktera i ne sadrži obavezu za izvršenika. Sud je, dalje, naveo da je apelanticin opunomoćenik ponovo dostavio isto rješenje, te da nije postupio po dopisu od 23. decembra 2005. godine. Konačno, sud je naveo da su tačni navodi iz apelacije da sud nije odredio predloženo izvršenje, ali ne zbog razloga koji su navedeni u apelaciji. Naime, sud je istaknuo da je imao u vidu sve apelanticine podneske koji su dostavljeni sudu, te kako ona nije sudu dostavila izvršnu ispravu u originalu ili ovjerenom prepisu koja je podobna za izvršenje, pa se u konkretnom slučaju nisu stekli uvjeti za određivanje izvršenja.
22. Općinski sud je u odgovoru 19. augusta 2011. godine naveo da je o apelanticinom prijedlogu odlučeno Rješenjem Općinskog suda od 13. januara 2010. godine, te da se predmetni spis od 30. marta 2010. godine nalazi u Kantonalnom sudu radi rješavanja o apelanticinoj žalbi.
23. Kantonalni sud je u odgovoru od 14. oktobra 2011. godine naveo da nije odlučio o apelanticinoj žalbi s obzirom na veliki broj predmeta.
V.Relevantni propisi
24. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 32/03, 52/03, 33/06 i 39/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan postupati hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 23.
Izvršna isprava (1) Izvršne isprave su:
[…] 2) izvršna odluka donesena u upravnom postupku i poravnanje u upravnom postupku ako glasi na ispunjenje novčane obaveze, ukoliko zakonom nije drukčije određeno, […] Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se izvršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
25. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
26. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
27. Ustavni sud ukazuje na član 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda prema kojem može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Iz stanja spisa, dakle, proizlazi da se apelantica žali na nemogućnost izvršenja Rješenja Ureda broj 26-08-34-3-09-5/03-3 od 3. aprila 2003. godine, budući da je izvršni postupak, u trenutku podnošenja apelacije, trajao više od tri godine i dva mjeseca i da u vrijeme donošenja odluke o apelaciji postupak još uvijek traje. S obzirom na to da predmetna apelacija, prema mišljenju Ustavnog suda, ukazuje na ozbiljna kršenja prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, apelacija je dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda.
28. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
29. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
30. Apelantica se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u vezi sa izvršenjem Rješenja Ureda od 3. aprila 2003. godine, te Ustavni sud zapaža da iz navoda apelacije proizlazi da apelantica, premda se pozvala i na navode o povredi prava na pristup sudu, ustvari, ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku. Dalje, apelantica se žali da joj je zbog toga povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
31. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
32. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o apelanticinom zahtjevu da se u izvršnom postupku omogući izvršenje pravosnažnog i izvršnog rRešenja Ureda od 3. aprila 2003. godine, pa, shodno svojoj ranijoj praksi, zaključuje da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u apelanticinom slučaju.
Donošenje odluke u razumnom roku
33. Ustavni sud naglašava da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
a) Period koji se uzima u obzir
34. U konkretnom slučaju nije sporno da apelantica posjeduje pravosnažnu odluku Ureda za koju apelantica smatra da je podobna za izvršenje. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelantica podnijela prijedlog za izvršenje 22. novembra 2005. godine, te da predmetni postupak još uvijek nije okončan budući da je Kantonalni sud Rješenjem broj 65 0 Ip 124317 10 Pz od 16. novembra 2011. godine vratio predmet prvostepenom sudu na ponovni postupak.
35. Prema tome, predmetni izvršni postupak traje već šest godina i još uvijek nije okončan, pa je to period koji će biti predmet ocjene Ustavnog suda.
b) Analiza dužine trajanja postupka
36. Ocjenjujući složenost ovog predmeta, Ustavni sud smatra da se sa aspekta pravnih pitanja koja pokreće ovaj predmet, koji se praktično svodi na tumačenje relevantnih odredaba ZIP-a, ne može smatrati osobito složenim.
37. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, Ustavni sud zaključuje da apelantica svojim ponašanjem nije doprinijela dužini predmetnog postupka.
38. S druge strane, budući da se predmetni izvršni postupak prema izričitoj zakonskoj normi ubraja u kategoriju hitnih predmeta, Ustavni sud smatra da je okončanje predmetnog izvršnog postupka u razumnom roku od izuzetne važnosti za apelanticu, budući da je ishod postupka od ključne važnosti za ostvarivanje njenog prava na naknadu štete nastale za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti.
39. Posmatrajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu trebalo više od četiri godine za donošenje prvostepenog rješenja o apelanticinom prijedlogu za izvršenje. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da se u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godine), što je i regulirano članom 5. ZIP-a. U tom kontekstu Ustavni sud zapaža da je odredbom člana 5. Zakona o izvršnom postupku regulirano da je izvršni sud dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a nesporno je da je taj rok u konkretnom slučaju višestruko premašen. Dalje iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud apelanticinu žalbu proslijedio Kantonalnom sudu nakon četrnaest mjeseci, čime je dodatno doprinio dužini predmetnog postupka. S druge strane, evidentno je da je Kantonalni sud odluku o apelanticinoj žalbi donio u primjerenom roku, ali ta okolnost ne utječe bitnije na zaključak o povredi apelanticinih ustavnih prava, budući da iz stanja spisa proizlazi da je predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak, pa se, dakle, apelantica nakon više od šest godina praktično ponovo nalazi na početku.
40. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je dužina predmetnog izvršnog postupka a priori nerazumna i da bi se ona mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Međutim, u konkretnom slučaju Ustavni sud ne nalazi te izuzetne okolnosti. Zato, ocjenjujući postupanje redovnih sudova, te imajući u vidu da apelantica svojim ponašanjem nije doprinijela dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina predmetnog izvršnog postupka može u cijelosti pripisati Općinskom sudu.
41. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je predmetni izvršni postupak neopravdano dugo trajao i da je prešao granice «razumnog roka» u smislu prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je, zbog nedonošenja konačne odluke u razumnom roku, povrijeđeno apelanticino pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
42. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u pogledu povrede prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati apelanticine navode o povredi člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
43. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada izvršni postupak koji se, prema izričitoj zakonskoj odredbi, smatra hitnim traje više od šest godina i koji još uvijek nije okončan, te kad se takvo neopravdano trajanje izvršnog postupka može pripisati isključivo ponašanju prvostepenog suda.
44. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
45. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović