Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-118/09 (M.Z., M.S., Ž.Z., N.P. i R.Ž. iz Banjaluke, te S.Z. iz Čelinca)
Odluka donesena 26. 01. 2012.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Apelacija preuranjena
- Prava iz radnog odnosa
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-118/09
Apelacija
Odluka o meritumu
26. 01. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 118/09, rješavajući apelaciju M.Z. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 3. i 4. tačka 14, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mirsad Ćeman, sudija
Zlatko M. Knežević, sudijana sjednici održanoj 26. januara 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija M.Z., M.S., Ž.Z., N.P., S.Z. i R.Ž.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je pokrenut u Osnovnom sudu u Banjoj Luci u predmetu broj RS-841/2004, a koji se povodom izjavljene revizije trenutno nalazi pred Vrhovnim sudom Republike Srpske pod brojem 118 0 Rs 000556 10 Rev.
Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 118 0 Rs 000556 10 Rev, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantima M.Z., M.S., Ž.Z., N.P., S.Z. i R.Ž., u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, isplati pojedinačno iznose od po 2.100,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M.Z., M.S., Ž.Z., N.P., S.Z. i R.Ž. podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Ž-08-000 322 od 28. novembra 2008. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj RS-841/2004 od 16. maja 2008. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, pravo na efektivan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te član 14. u vezi sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je preuranjena.
Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i u «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
M.Z., M.S., Ž.Z., N.P. i R.Ž. iz Banje Luke, te S.Z. iz Čelinca (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Željko Šurlan, advokat iz Banje Luke, podnijeli su 16. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Ž-08-000 322 od 28. novembra 2008. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj RS-841/2004 od 16. maja 2008. godine.
1. Od apelanata je 6. decembra 2010. godine zatraženo da preciziraju i dopune apelaciju. Apelanti su dopunili apelaciju 15. decembra 2010. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog i Osnovnog suda, te tuženog «1. maj Metalska» AD Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 8. maja 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Okružni sud je odgovor na apelaciju dostavio 3. jula 2009. godine. Osnovni sud i tuženi do dana donošenja ove odluke nisu dostavili odgovore na apelaciju.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantima 28. januara 2010. godine.
5. Ustavni sud je od Osnovnog suda 28. oktobra 2011. godine i od Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) 24. novembra 2011. godine zatražio da mu na uvid dostave predmetni spis. Vrhovni sud je spis dostavio 2. decembra 2011. godine. Nakon ostvarenog uvida spis je vraćen Vrhovnom sudu.
III.Činjenično stanje
6. Apelanti su 15. juna 2004. godine tužbom u Osnovnom sudu pokrenuli spor radi zaštite prava iz radnog odnosa protiv tuženog. Tuženi je povodom tužbe dostavljene 11. aprila 2006. godine odgovor dostavio 12. maja 2006. godine.
7. Osnovni sud je odložio ročište zakazano za 5. mart 2007. godine. Nakon toga, pripremno ročište zakazano je i održano 5. juna 2007. godine.
8. Osnovni sud je održao tri ročišta za glavnu raspravu i to 3. decembra 2007. godine, te 6. februara, 12. marta i 16. aprila 2008. godine kada je glavna rasprava zaključena i stranke obaviještene da će presuda biti donesena 16. maja 2008. godine. Obimna dokazna građa koju su stranke predložile na pripremnom ročištu prezentirana je na glavnoj raspravi, te je pribavljen nalaz i mišljenje vještaka finansijske struke. Apelanti su na ročištu održanom 12. marta 2008. godine precizirali tužbeni zahtjev.
9. Osnovni sud je Presudom broj Rs-841/2004 od 16. maja 2008. godine odbio tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se ponište kao nezakonite pojedinačne odluke tuženog o otkazu ugovora o radu, koje su donesene 8. decembra 2003. godine, te da se tuženi obaveže da ih vrati na posao i rasporedi na poslove koje su obavljali ili na druge poslove koji odgovaraju njihovim radnim ili stručnim sposobnostima. Dalje, odbijen je tužbeni zahtjev kojim su apelanti tražili da se tuženi obaveže da im isplati izgubljenu zaradu i tople obroke u označenim iznosima i za označeni period, sa zakonskim zateznim kamatama, te da im nadoknadi troškove postupka.
10. Protiv presude Osnovnog suda apelanti su 22. maja 2008. godine izjavili žalbu.
11. Okružni sud je Presudom broj 011-0-Ž-08-000 322 od 28. novembra 2008. godine žalbu apelanata odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu. Presuda Okružnog suda apelantima je uručena 19. decembra 2008. godine.
12. Protiv presude Okružnog suda apelanti su 25. decembra 2008. godine izjavili reviziju Vrhovnom sudu.
13. Vrhovni sud je Rješenjem broj 118-0-Rev-09-000 094 od 26. augusta 2009. godine reviziju apelanata usvojio, presudu Okružnog suda ukinuo i predmet vratio Okružnom sudu na ponovno suđenje. Vrhovni sud je zaključio da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo i da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno i to u dijelu koji se odnosio na akcesorne zahtjeve apelanata (potraživanja naknada plaća i toplog obroka).
14. Okružni sud je u ponovnom postupku Presudom broj 011-0-Ž-09-000 114 od 25. februara 2010. godine žalbu tužilaca djelimično uvažio, Presudu Osnovnog suda broj Rs-841/04 od 16. maja 2008. godine preinačio u pogledu dana prestanaka radnog odnosa, tako da su poništene odluke tuženog o otkazu ugovora o radu apelantima donesene 8. decembra 2003. godine, dakle radni odnos im prestaje 8. decembra 2003. godine a ne 24. januara 2003. godine, a u preostalom dijelu žalba apelanata je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
15. Apelanti su protiv presude Okružnog suda 9. aprila 2010. godine ponovo izjavili reviziju. Revizija je dostavljena na odgovor tuženom 25. maja 2010. godine.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelanti smatraju da su im osporenim presudama povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na efektivan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Najzad, apelanti smatraju da su im povrijeđene garancije ustanovljene članom 14. Evropske konvencije u vezi sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Opširni apelacioni navodi o povredi navedenih prava svode se u suštini na tvrdnje apelanata da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, da su provedeni dokazi pogrešno ocijenjeni, da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, te da su obrazloženja osporenih odluka nejasna i protivrječna.
17. Najzad, apelanti su istakli da im je povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku jer je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 2004. godine a prvo ročište je zakazano tek nakon dvije godine, zbog čega traže da im Republika Srpska plati štetu, te mole Ustavni sud da im dosudi štetu u iznosu koji sam odredi.
b) Odgovor na apelaciju
18. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da su odluke koje su predmet osporavanja apelacijom zasnovane na pravilnoj primjeni materijalnog prava i na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, pa da su neosnovani navodi apelanata o povredi prava na koja ukazuju u apelaciji.
V.Relevantni propisi
19. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 86/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 237.
1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude, a u privrednim sporovima u roku od 15 dana.
2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 konvertibilnih maraka, a u privrednim sporovima 20.000,00 KM.
3) Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
Član 420. U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. VI.Dopustivost
20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
a) Preuranjenost apelacije
22. Član 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena; […]
23. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
24. U konkretnom slučaju, apelanti su u apelaciji osporili Presudu Okružnog suda broj 011-0-Ž-08-000 322 od 28. novembra 2008. godine i Presudu Osnovnog suda broj Rs-841/2004 od 16. maja 2008. godine ističući da su im povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na efektivan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te garancije ustanovljene članom 14. Evropske konvencije u vezi sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
25. Prema stanju spisa, osporena presuda Okružnog suda je Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-09-000 094 od 26. augusta 2009. godine ukinuta i predmet je vraćen na odlučivanje Okružnom sudu koji je u ponovnom postupku donio Presudu broj 011-0-Ž-09-000 114 od 25. februara 2010. godine. Apelanti su protiv navedene presude Okružnog suda izjavili reviziju 9. aprila 2010. godine. U trenutku donošenja odluke Ustavnog suda, prema stanju spisa, Vrhovni sud još uvijek nije odlučio o reviziji.
26. Prema praksi Ustavnog suda, revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uvjeti dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira na to da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. ZPP, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Dakle, u konkretnom slučaju apelacija je preuranjena jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, nezavisno od vrste te odluke, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelaciju u kojoj su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužni na propisanom obrascu apelacije, pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
27. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je o ovom dijelu apelacije odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
b) Dopustivost u odnosu na razuman rok
28. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
29. U konkretnom slučaju, apelanti su u apelaciji istakli da im je povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku jer je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 2004. godine a prvo ročište je zakazano tek nakon dvije godine. Predmetni postupak se, u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda, nalazi u fazi odlučivanja pred Vrhovnim sudom a povodom revizije koju su apelanti izjavili protiv Presude Okružnog suda broj 011-0-Ž-09-000 114 od 25. februara 2010. godine. Dakle, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i
4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
31. Apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
32. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
33. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
34. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
35. Dalje, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka (vidi Evropski sud, Probstmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
36. Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).
37. U konkretnom slučaju, postupak je pokrenut tužbom pred nadležnim sudom 15. juna 2004. godine i u trenutku donošenja ove odluke postupak još uvijek nije okončan. Dakle, postupak odlučivanja o tužbenim zahtjevima apelanata traje sedam godina i sedam mjeseci.
38. Apelanti su tužbom pokrenuli spor radi zaštite prava iz radnog odnosa tražeći da se ponište kao nezakonite odluke o prestanku radnog odnosa, da se tuženom naloži da ih vrati na posao, te da im isplati naknadu plaće i drugih potraživanja iz radnog odnosa za određeni period. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju ustvari radi o šest tužbenih zahtjeva, Ustavni sud smatra da konkretni predmet pokreće relativno složena činjenična i pravna pitanja, ali smatra da složenost, u okolnostima konkretnog slučaja, nije takva da bi utjecala na dužinu postupka.
39. Dalje, u dosadašnjem toku postupka koji traje sedam godina i sedam mjeseci i koji još uvijek nije okončan, izdvaja se upravo period na koji apelanti i ukazuju u apelaciji, tj. tužba je podnesena u junu 2004. godine, a prvo ročište, koje je odloženo, zakazano je tek 5. marta 2007. godine, odnosno nakon dvije godine i osam mjeseci. Činjenica da je Osnovni sud nakon toga u razumnim periodima održavao ročišta i donio odluku, kao i da su, postupajući u razumnim periodima, Okružni i Vrhovni sud u dosadašnjem toku postupka donosili odluke povodom izjavljenih pravnih lijekova ne može opravdati propust Osnovnog suda da, u skladu sa svojom obavezom, upravlja postupkom na način da omogući da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova. Također je, u vezi s tim, bitno naglasiti da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu koji je zakonom određen kao hitan i u pogledu kojeg se očekuje da sudovi iskažu posebnu marljivost u postupanju. Najzad, Osnovni sud se nije izjašnjavao na apelaciju dostavljenu na odgovor, odnosno nije ponudio niti jedan razlog ili obrazloženje koje bi opravdalo nepostupanje povodom tužbe duže od dvije godine i osam mjeseci.
40. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo apelanata na donošenje odluke u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer postupak povodom tužbe kojom su pokrenuli radni spor traje već sedam godina i sedam mjeseci i još uvijek nije okončan, a dosadašnjem trajanju postupka je u odlučujućoj mjeri doprinio Osnovni sud koji je prvu radnju povodom tužbe apelanata preduzeo nakon dvije godine i osam mjeseci od njenog podnošenja. U dokumentima predočenim Ustavnom sudu nema ničega što bi opravdalo ovakvo postupanje Osnovnog suda.
41. Međutim, kako se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom izjavljene revizije nalazi pred Vrhovnim sudom, a za donošenje konačne odluke o tužbenom zahtjevu apelanata neophodno je da Vrhovni sud donese odluku o reviziji, to je ovom sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.
Pitanje naknade nematerijalne štete
42. Apelanti su zatražili da se Republika Srpska obaveže da im nadoknadi štetu zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u odgovarajućem iznosu u odnosu na utvrđeno kršenje ljudskih prava, te da se ovako određena naknada obračunava prema kriterijima koje je uspostavio Evropski sud, prilagođeno ekonomskoj situaciji u BiH.
43. U vezi sa navedenim, Ustavni sud upućuje na utvrđeni princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema tom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, 300,00 KM.
44. Imajući u vidu činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu koji je zakonom određen kao hitan, te da postupak u konkretnom slučaju traje već sedam godina i sedam mjeseci i da još uvijek nije okončan, apelantima se pojedinačno određuje naknada u iznosu od po 2.100,00 KM. Ove iznose apelantima je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske.
VIII.Zaključak
45. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kada u postupku koji je zakonom određen kao hitan ni nakon sedam godina i sedam mjeseci od podnošenja tužbe nije donesena konačna odluka, a dosadašnjem trajanju postupka je u odlučujućoj mjeri doprinio Osnovni sud koji je prvu radnju povodom tužbe apelanata preduzeo nakon dvije godine i osam mjeseci od njenog podnošenja, a Osnovni sud ničim nije opravdao ovakvo postupanje.
46. Na osnovu člana 16. st. 3. i 4. tačka 14, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
47. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović