Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2579/09 (B. K.)
Odluka donesena 26. 01. 2012.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Materijalna šteta
- Naknada štete
- Pravično suđenje - razuman rok
- Građanski postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2579/09
Apelacija
Odluka o meritumu
26. 01. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2579/09, rješavajući apelaciju Begzade Kuduzović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 26. janaura 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Begzade Kuduzović.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog sudu u Tuzli broj P 719/04, koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Gž- 08-001062 od 20. januara 2010. godine.
U skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantici Begzadi Kuduzović, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 750,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74.
stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Begzada Kuduzović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Lukavca, koju zastupa Vinka Gutić, advokat iz Lukavca, podnijela je 12. augusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-719/04. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 14. januara 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Od Općinskog suda 4. novembra 2011. godine zatraženo je da dostavi na uvid spis broj P- 719/04.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor 29. januara 2010. godine. Općinski sud je 14. novembra 2011. godine dostavio na uvid traženi spis.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda dostavljen je apelantici 5. februara 2010. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelantica je 6. marta 2003. godine Općinskom sudu podnijela tužbu protiv JP «Elektroprivreda BiH» - «Elektrodistribucija Tuzla» (u daljnjem tekstu: tužena) radi naknade materijalne štete. Predmet je evidentiran pod brojem P-719/04.
7. Općinski sud je, postupajući po apelanticinoj tužbi, zakazao 14 ročišta s tim da je održao 11 ročišta, a tri ročišta je odgodio, i to 10. novembra 2003. godine, zbog odlaska sudije na drugi referat, zatim, 5. novembra 2007. godine zato što je apelanticin zastupnik istupio iz advokature, i ročište od 6. decembra 2007. godine je odgođeno zbog mogućnosti sudske nagodbe. Na ročištima održanim 19. maja, 18. juna, 25. augusta, 9. oktobra, 10. novembra 2003. godine sud je raspravljao o tužbenom zahtjevu, proveo dokaz vještačenjem vještaka elektrotehničke struke A.H. Zatim, sud je na ročištu održanom 10. novembra 2003. godine konstatirao da će se, zbog odlaska uredujućeg sudije na referat izvršenja, postupak nastaviti nakon rasporeda predmeta u rad drugom sudiji. Dalje, sud je nakon tri godine, 11 mjeseci i 25 dana zakazao nastavak suđenja i održao ročišta 5. novembra, 6. decembra i 26. decembra 2007. godine, te 23. januara, 27. februara i 28. marta 2008. godine, kada je zaključio glavnu raspravu i obavijestio prisutne da će se presuda donijeti 28. aprila 2008. godine.
8. Presudom Općinskog suda broj P-719/04 od 28. aprila 2008. godine tužena je obavezana da apelantici na ime naknade štete isplati iznos od 41.185,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama počev od dana presuđenja, pa do konačne isplate.
9. Općinski sud je 30. juna 2008. godine predmetni spis zajedno sa žalbom tužene dostavio Kantonalnom sudu koji je registriran pod brojem 003-0-Gž-08-001062.
10. Presudom Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-08-001062 od 20. januara 2010. godine žalba tužene je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
11. Kantonalni sud je, nakon okončanog postupka, spis predmeta 16. februara 2010. godine vratio Općinskom sudu uz obavještenje da su apelanticin opunomoćenik i opunomoćenik tužene odluku tog suda primili 1. februara 2010. godine.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelantica smatra da je povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda broj P-719/04. Apelantica je, navodeći hronologiju predmetnog postupka, istakla da je 11. juna 2008. godine dala odgovor na žalbu, da je spis dostavljen Kantonalnom sudu koji nije donio odluku o žalbi. Predlaže da Ustavni sud donese odluku o dopustivosti i meritumu kojom će usvojiti apelaciju i naložiti Kantonalnom sudu da donese odluku u predmetnom slučaju. Apelantica je zatražila da joj se, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplati naknada nematerijalne štete u iznosu od 750,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
13. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da predmet do sačinjavanja odgovora na apelaciju nije uzet u rad, te da odluka o žalbi nije donesena zbog opravdanih razloga s obzirom na veliki broj neriješenih predmeta građanskih sporova, zbog čega je i donesen plan i program rješavanja zaostalih neriješenih predmeta. Prema usvojenom planu, prioritet je dat predmetima čije je rješavanje hitno po zakonu (porodični sporovi, radni sporovi, sporovi zbog smetanja posjeda, sporovi iz stečajnog i registarskog postupka, sudske mjere osiguranja i dr.), a zatim po redoslijedu predmeta dostavljenih ovom sudu na rješavanje po žalbi u odnosu na broj i datum dostavljanja predmetnog spisa, te konačno hitni predmeti iz 2009. godine. Usvojeni plan i program je u velikoj mjeri realiziran, tako da je ovaj sud uspio riješiti i predmet po apelanticinoj tužbi koji je kod ovog suda zaveden pod brojem 003-0-Gž-08-001062 u kojem je donesena presuda 20. januara 2010. godine, koja je dostavljena u prilogu odgovora.
V.Relevantni propisi
14. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217. st. 1, 3. i 4.
Drugostepeni sud odlučuje o žalbi u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave. Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
17. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na ovu odredbu, Ustavni sud smatra da je apelacija bila dopustiva i u vrijeme kada je podnesena iako je postupak pravosnažno okončan nakon podnošenja apelacije Presudom Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-08-001062 od 20. januara 2010. godine. Prema tome, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
19. Apelantica smatra da je u predmetnom postupku pred Kantonalnim sudom i Općinskim sudom prekršeno njeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Relevantni principi
22. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
23. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
b) Period koji se uzima u obzir
24. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku koji je apelantica pokrenula tužbom pred Općinskim sudom 6. marta 2003. godine koji je, nakon podnošenja apelacije Ustavnom sudu, okončan Presudom Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-08-001062 od 20. januara 2010 godine. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelanticine tužbe na dvije sudske instance je trajao šest godina, 10 mjeseci i 14 dana, pa je to period koji će biti predmet analize Ustavnog suda u sljedećim stavovima.
c) Analiza dužine trajanja postupka
25. U konkretnom slučaju predmetni postupak se tiče utvrđivanja osnovanosti i visine apelanticinog tužbenog zahtjeva za naknadu materijalne štete koju je pretrpjela zbog požara (koji je posljedica propusta tužene) na stambenom objektu na kome je nastala totalna šteta. Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom sudskom postupku.
26. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća, slijedeći praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).
27. Dovodeći navedeno u kontekst konkretnog predmeta, Ustavni sud, prije svega, zapaža da je apelantica tužbu u ovoj pravnoj stvari podnijela 6. marta 2003. godine, a Općinski sud je (28. aprila 2008. godine) donio meritornu odluku. Ustavni sud smatra da je trajanje postupka pred Općinskim sudom od pet godina, jedan mjesec i 22 dana a priori nerazumno i moglo bi se opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Dalje, Općinski sud nije ponudio nikakve opravdane razloge za ovako dugo trajanje postupka koji se ne može okarakterizirati kao naročito složen. Uvidom u predmetni spis Ustavni sud zapaža da Općinski sud u periodu dužem od tri godine nije zakazao nijedno ročište, niti preduzeo bilo koju procesnu radnju s ciljem okončanja postupka pred tim sudom. S druge strane, Ustavni sud nije mogao utvrditi da je apelantica na bilo koji način doprinijela dužini postupka u konkretnom slučaju. Ocjenjujući postupanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je tom sudu trebala jedna godina, šest mjeseci i 20 dana da odluči o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda, te da taj period Kantonalni sud nije ničim opravdao osim velikim brojem predmeta koji se nalaze na rješavanju pred tim sudom. Dalje, Ustavni sud naglašava da je odredbama člana 10. ZPP regulirana obaveza suda da postupak provede bez odugovlačenja, kao i da je reguliran precizan rok za donošenje odluke u žalbenom postupku, a koji je u konkretnom slučaju višestruko premašen. Dalje, iako je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju ukazao na poteškoće vezane za veliki priliv predmeta i veliki broj neriješenih predmeta, Ustavni sud podsjeća da je u prethodnom dijelu ove odluke ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je i Kantonalni sud doprinio ukupnoj dužini postupka u ovom predmetnom slučaju.
28. Ocjenjujući sve navedeno, Ustavni sud smatra da ukupna dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
29. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da za razliku od postupka pred redovnim sudovima naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
30. Prilikom odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da se predmetni postupak ne ubraja u kategoriju hitnih postupaka, te imajući u vidu da je postupak trajao više od šest godina, Ustavni sud smatra da bi apelantici na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, trebalo isplatiti iznos od 900,00 KM.
31. Međutim, apelantica ne potražuje naknadu nematerijalne štete za cjelokupan period trajanja postupka, već apelacijom traži samo naknadu nematerijalne štete: «[…] računajući od 6.marta 2003. godine do 12. augusta 2009. godine (dana podnošenja apelacije), i to u iznosu od 750.00 KM.» Stoga, Ustavni sud smatra da apelantici, s obzirom na sadržaj njenog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete, kojim je Ustavni sud vezan u smislu člana 32. Pravila Ustavnog suda, te usvojene kriterije Ustavnog suda, pripada naknada nematerijalne štete u iznosu od 750,00 KM, koliko je apelantica apelacijom i zatražila. Ovaj iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je postupak za naknadu štete trajao šest godina, 10 mjeseci i 14 dana, a ta dužina postupka se u cijelosti može staviti na teret nadležnim sudovima koji nisu djelotvorno kontrolirali postupak.
33. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović