Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-313/09 (H. R.)

Odluka donesena 26. 01. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-313/09

Apelacija

Odluka o meritumu

26. 01. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 313/09, rješavajući apelaciju Himze Radaslića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 26. januara 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Himze Radaslića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 067008 03 P.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 71 0 P 067008 03 P, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Himzo Radaslić (u daljnjem tekstu: apelant) iz St. Louisa, SAD, kojeg zastupa Radmila Plavšić, advokatica iz Banje Luke, podnio je 9. aprila 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 1267/03 (CMS broj predmeta 71 0 P 067008 03 P).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 18. maja 2009. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a 11. oktobra 2011. godine da dostavi informaciju o trenutnoj fazi predmetnog postupka i fotokopiju sudskog spisa.

3. Osnovni sud je 28. oktobra 2011. godine dostavio traženu informaciju i fotokopiju sudskog spisa broj 71 0 P 067008 03 P, koji je ranije bio zaveden pod brojem 1267/03. Osnovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 26. juna 2003. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv Anke Hnatjuk i Jaroslava Hnatjuka (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i Slobodana Ružičića (u daljnjem tekstu: drugotuženi). Apelant je tužbom tražio da se utvrdi da je na osnovu kupoprodajnog ugovora zaključenog 24. septembra 1979. godine u Banjoj Luci sa prvotuženim, a potom gradnjom porodične stambene zgrade postao vlasnik nekretnina k.č. broj 478/1, u naravi porodično-stambena zgrada, prizemlje sa podrumom, u ul. Stepe Stepanovića broj 270 iz zk. ul. broj 8586 k.o. Banja Luka, a kojoj odgovaraju katastarske parcele 177 i 178 iz p.l. broj 835/01 k.o. Banja Luka, te da ima pravo korištenja na gradskom građevinskom zemljištu označenom kao k.č. broj 478/1 iz zk. ul. broj 8586 k.o. Banja Luka, a kojoj odgovaraju katastarske parcele 177 i 178 iz p.l. broj 835/01 k.o. Banja Luka, što su tuženi dužni priznati i trpjeti da se apelant na osnovu ove presude u Zemljišnoknjižnom uredu Osnovnog suda upiše kao vlasnik i posjednik sa 1/1 dijela, te se obavezuju da mu ove nekretnine predaju u vlasništvo i posjed, kao i da se nakon pravosnažnosti presude u Zemljišnoknjižnom uredu Osnovnog suda i Službi za geodetske i katastarske poslove Općine Banja Luka upiše kao vlasnik i posjednik sa 1/1 dijela.

6. Postupajući povodom apelantove tužbe, Osnovni sud je zakazao tri ročišta (24. novembra i 18. decembra 2003. godine i 11. marta 2004. godine). Ročište zakazano za 11. mart 2004. godine sud je odgodio zbog neuredne dostave poziva apelantovom punomoćniku. Sud je, također, konstatirao da će novo ročište biti zakazano nakon reizbora sudija. Na ročištu održanom 15. septembra 2004. godine apelantov punomoćnik (uredno obaviješten) nije bio prisutan, pa je sud, u smislu odredbe člana 84. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), donio Rješenje broj P-1267/03 i konstatirao da se smatra da je u ovoj pravnoj stvari tužba povučena.

7. Apelantov punomoćnik je na ročištu održanom 18. jula 2005. godine na zapisnik Osnovnom sudu podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje, uz obrazloženje da je na ročište zakazano 15. septembra 2004. godine kasnio pet minuta i da ga je zaustavila i kontrolirala sudska policija. Kada je ušao kod postupajućeg sudije obaviješten je da je ročište održano u njegovoj odsutnosti, da je sud zaključio raspravu i donio rješenje kojim je utvrdio da se smatra da je tužba u predmetnom slučaju povučena. Osnovni sud je, povodom prijedloga apelantovog punomoćnika za povrat u prijašnje stanje, na istom ročištu donio rješenje kojim je dopustio povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja ročišta od 15. septembra 2004. godine, ukinuo Rješenje tog suda broj P-1267/03 od 15. septembra 2004. godine i zakazao pripremno ročište za 3. oktobar 2005. godine. Na ročištu održanom 3. oktobra 2005. godine sud je konstatirao da je apelantov punomoćnik predložio proširenje tužbe na Zorana i Gorana Ružičića. Sud je naložio apelantovom punomoćniku da dokaze na koje se tužba poziva dostavi tuženima označenim u podnesku od 30. septembra 2005. godine.

8. Osnovni sud je nakon dvije godine, jedan mjesec i 19 dana zakazao i održao ročište 22. novembra 2007. godine. Na ročištu je raspravljano o tužbenom zahtjevu, a apelantov punomoćnik se obavezao da će sudu dostaviti tačnu adresu prvotužene. Također je najavio sudu da će, ukoliko ne uspije dostaviti adresu prvotužene, zatražiti od suda da se prvotužena pozove putem sredstava javnog informiranja. Sud je odredio da će sljedeće ročište biti održano 31. januara 2008. godine.

9. Iz spisa predmeta je vidljivo da je rješenjem suda od 25. januara 2008. godine ročište zakazano za 31. januar 2008. godine odloženo uz konstataciju da će se naredno ročište zakazati nakon dostavljanja tužbe prvotuženoj, shodno odredbama člana 348. stav 3. ZPP. Također je vidljivo da je apelantov punomoćnik 7. marta 2008. godine uplatio utvrđeni iznos za objavu oglasa

– poziva za ročište prvotuženoj u listu „Glas Srpske“ i istog dana sudu dostavio primjerak uplatnice. Za predmetni spis zadužen je drugi sudija, koji je 1. novembra 2010. godine obavijestio apelantovog punomoćnika Midhata Gekića o radnjama koje bi trebao preduzeti da bi se mogao nastaviti postupak. Iz predmeta spisa je vidljivo da apelantov punomoćnik nije postupio prema traženim uputama suda. Dalje, 11. augusta 2011. godine advokatica Radmila Plavšić (apelantova nova punomoćnica) obavijestila je Osnovni sud da ju je apelant opunomoćio da ga zastupa u postupku pred Osnovnim sudom. Zatim je konačno precizirala tužbu u odnosu na tužene i priložila sudu izvod iz Matične knjige umrlih za prvotuženu.

10. Osnovni sud je, na traženje Ustavnog suda, 28. oktobra 2011. godine dostavio informaciju o trenutnoj fazi sudskog postupka navodeći da je dnevnom naredbom od 16. septembra 2011. godine zakazao pripremno ročište za 14. novembar 2011. godine, te da su poziv za zakazano ročište (uz upozorenje) sve strane uredno primile.

IV.Apelacija Navodi iz apelacije

11. Apelant je naveo da su mu u postupku pred Osnovnim sudom povrijeđeni pravo na suđenje u razumnom roku kao jedan od osnovnih principa pravičnog suđenja iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je istakao hronologiju radnji koje su obavljene u konkretnom predmetu, te je naveo da već sedam godina čeka da Osnovni sud donese odluku o tužbenom zahtjevu koji se odnosi na povrat njegove imovine u Banjoj Luci, koju je napustio tokom rata kada je pod pritiskom morao da zamijeni svoju kuću za kuću u Zenici. Apelant traži od Ustavnog suda da naloži Osnovnom sudu da hitno okonča postupak. V.Relevantni propisi

12. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“ br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 27/90 i 35/91, te „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantna odredba glasi:

Član 10.

Sud je dužan da nastoji da se postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

13. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantna odredba glasi:

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

16. Ustavni sud naglašava da može, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da je predmetna apelacija bila dopustiva i u vrijeme podnošenja, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, bez obzira na to što je Osnovni sud u predmetnom postupku donio odluku nakon podnošenja apelacije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

18. Apelant se žali da su mu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

19. Član II/3.) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Relevantni principi

20. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

21. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

b) Period koji se uzima u obzir

22. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio tužbu Osnovnom sudu 26. juna 2003.

godine, te da se u apelaciji žali na to da nije odlučeno o njegovoj tužbi ni u vrijeme podnošenja apelacije. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je relevantan period koji se u konkretnom slučaju mora uzeti u obzir period od podnošenja tužbe Osnovnom sudu do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period od osam godina.

c) Analiza dužine trajanja postupka

23. U konkretnom slučaju se radi o postupku utvrđivanja ništavosti ugovora o kupoprodaji nekretnina, dakle o postupku u kojem je sud bio u obavezi da utvrdi da li je ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen na zakonit način. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se ne radi o složenom sudskom postupku.

24. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbu u konkretnoj pravnoj stvari podnio 26. juna 2003. godine, a Općinski sud je 15. septembra 2004. godine donio rješenje o povlačenju tužbe. Dakle, u tom trenutku postupak se smatrao okončanim. Međutim, postupajući prema apelantovom prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, sud je rješenjem donesenim 18. jula 2005. godine navedeno rješenje stavio van snage i otvorio ročište za glavnu raspravu. U nastavku postupka sud je održao jedno ročište u relativno kratkom roku, a zatim u periodu dužem od dvije godine nije preduzeo niti jednu procesnu radnju. Nakon navedenog zastoja Osnovni sud je u toku 2008. godine zakazao jedno ročište (31. januara 2008. godine), koje je također odloženo zbog propusta suda da, u smislu odredbi člana 348. stav 3. ZPP, putem sredstava javnog informiranja objavi oglas o pozivanju prvotužene. Osnovni sud u toku 2010. godine nije održao niti jedno ročište. Ustavni sud primjećuje da, gledano u cjelini, sud nije iskazao primjerenu ažurnost, zbog čega se postupak povodom tužbe radi ništavosti kupoprodajnog ugovora nakon osam godina nalazi u početnoj fazi. Naime, sud je tek 14. novembra 2011. godine zakazao pripremno ročište radi raspravljanja o tužbenom zahtjevu.

25. Osnovni sud uopće nije dostavio odgovor na apelaciju, niti se očitovao o apelantovim navodima o ovako dugom trajanju postupka. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da nema nikakvog opravdanja za činjenicu da Osnovni sud nakon više od osam godina nije donio niti jednu odluku o meritumu tužbenog zahtjeva i to u predmetu koji nije složen.

26. Ustavni sud smatra da je i apelant djelimično doprinio odgađanju donošenja konačne odluke u predmetnom postupku jer nije bio ažuran u dostavljanju adrese prvotužene, te je u dva navrata mijenjao i proširivao tužbeni zahtjev. Ustavni sud, također, primjećuje da apelantov punomoćnik M. G. nije postupio u skladu sa dopisom suda od 1. novembra 2011. godine, kojim ga je sud obavijestio o radnjama koje treba preduzeti s ciljem vođenja postupka, kao i da je apelantova nova punomoćnica R. P. 11. augusta 2011. godine konačno precizirala tužbu u odnosu na tužene i sudu dostavila izvod iz Matične knjige umrlih za prvotuženu.

27. Međutim, imajući u vidu trajanje predmetnog postupka u cjelini, te posebno činjenicu da se postupak zaista ne može smatrati složenim, Ustavni sud smatra da se trajanje parničnog postupka u periodu dužem od osam godina, i koji još uvijek nije okončan, može u najvećem dijelu staviti na teret Osnovnom sudu, koji nije ponudio razloge koji bi eventualno mogli opravdati ovako dugo trajanje postupka. Pri tome, Ustavni sud ukazuje na to da postoji i apelantov određeni doprinos dužini trajanja postupka koji, ipak, nije odlučujuće utjecao na sveukupnu dužinu predmetnog postupka.

28. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

29. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak u Osnovnom sudu u Banjoj Luci traje više od osam godina, pri čemu odgovornost za dužinu postupka u najvećem dijelu snosi upravo Osnovni sud u Banjoj Luci. Pri tome, postoji i apelantov određeni doprinos dužini trajanja postupka koji, ipak, nije odlučujuće utjecao na sveukupnu dužinu predmetnog postupka.

31. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-313/09 (H. R.) | Sudska praksa | Aktio