Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2758/09 (I. Z., J. Č., I. V., J. Č., R. M., M. Č., E. S., F. H., I. Č. i Z. K.)
Odluka donesena 26. 01. 2012.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prava iz radnog odnosa
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2758/09
Apelacija
Odluka o meritumu
26. 01. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2758/09, rješavajući apelaciju Ive Zovke i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 26. januara 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Ive Zovke, Jakova Čizmara, Ilije Vidića, Joze Čupića, Ramiza Mujčića, Marka Čupića, Edina Skule, Fadila Hadžana, Ivana Čupića i Zdravka Kontića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-003606 od 2. marta 2010. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Ivo Zovko, Jakov Čizmar, Ilija Vidić, Jozo Čupić, Ramiz Mujčić, Marko Čupić, Edin Skula, Fadil Hadžan, Ivan Čupić i Zdravko Kontić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa mr. Edhem Mehinović, advokat iz Tešnja, podnijeli su 31. augusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-08-003606.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 10. februara 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a 13. augusta 2010. godine od ovog suda je zatraženo da obavijesti Ustavni sud o dostavljanju apelantima odluke donesene u žalbenom postupku. Od Općinskog suda 19. oktobra 2011. godine zatraženo je da dostavi na uvid spis broj 065 0 P 07 003044.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 11. marta 2010. godine, a 23. septembra 2010. godine je dostavio obavještenje o dostavljanju apelantima odluke tog suda broj 009-0-Gž-08-003606. Općinski sud je 10. novembra 2011. godine dostavio na uvid traženi spis.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju Kantonalnog suda dostavljen je apelantima 17. marta 2010. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelanti su 3. maja 2007. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv tužene Federacije Bosne i Hercegovine - Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) radi isplate novčanih potraživanja iz osnova radnog odnosa. U tužbi navode da su bili u radnom odnosu kod tužene u svojstvu profesionalnih vojnika, da su za vrijeme trajanja radnog odnosa ostavarili pravo na plaću za februar i mart 2001. godine i naknadu na ime korištenja godišnjeg odmora - regres za 1999, 2000, 2001. i 2002. godinu, što im tužena nije nikad isplatila.
7. Općinski sud je 14. maja 2007. godine tužbu apelanata dostavio na odgovor tuženoj, a zatim tokom postupka održao dva ročišta, i to 6. decembra 2007. godine i 13. marta 2008. godine, kada je zaključio glavnu raspravu i obavijestio prisutne da će se presuda u ovoj pravnoj stvari donijeti 11. aprila 2008. godine. Sud je ročište za glavnu raspravu održano 13. marta 2008. godine proveo u odsutnosti uredno obaviještene tužene. Na ročištu za glavnu raspravu sud je proveo dokaze (uvid u uvjerenja Ministarstva odbrane BiH - izdata apelantima na lični zahtjev) na okolnosti utuženih potraživanja i njihove visine koja apelantima nisu isplaćena, te nakon završenog dokaznog postupka zaključio glavnu raspravu. Održanim ročištima je prisustvovao opunomoćenik apelanata, a njima nije bio prisustvovao opunomoćenik tužene.
8. Presudom Općinskog suda broj 065 0 P 07 003044 od 11. aprila 2008. godine tuženoj je naloženo da apelantima isplati dospjela, a neisplaćena novčana primanja iz radnog odnosa, i to potraživanja na ime plaća za januar, februar i mart 2001. godine u iznosima bliže naznačenim u izreci presude, kao i naknade za korištenje godišnjeg odmora - regresa za godine i u iznosima također bliže označenim izrekom presude, sve sa zakonskom zateznom kamatom od momenta podnošenja tužbe 3. maja 2007. godine uz naknadu troškova spora u iznosu od 1.976,00 KM.
9. Protiv navedene presude Općinskog suda tužena je 24. aprila 2008. godine izjavila žalbu Kantonalnom sudu.
10. Općinski sud je 4. jula 2008. godine predmetni spis zajedno sa žalbom tužene i odgovorom apelanata na žalbu tužene od 9. maja 2008. godine dostavio Kantonalnom sudu, koji je registriran pod brojem 009-0-Gž-08-003606.
11. Presudom Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-08-003606 od 2. marta 2010. godine žalba tužene je odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Kantonalni sud je ocijenio da je prvostepeni sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, pojašnjavajući da tužena u prvostepenom postupku u parnici nije ni učestvovala, niti isticala prigovor zastare potraživanja, pa, shodno odredbama člana 207. stav 3. ZPP, sud o tome nije ni raspravljao.
12. Kantonalni sud je nakon okončanog postupka spis predmeta vratio Općinskom sudu 29. marta 2010. godine.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelanti su naveli da im je, zbog nedonošenja odluke u postupku koji su pokrenuli tužbom 3. maja 2007. godine, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao jednog od osnovnih principa pravičnog suđenja, te da je ovakvim postupanjem Općinskog suda i Kantonalnog suda povrijeđeno i njihovo pravo na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). S tim u vezi, apelanti se žale da je u vrijeme podnošenja apelacije postupak pred Kantonalnim sudom još uvijek bio u toku iako je od podnošenja odgovora na žalbu tužene proteklo više od godinu dana, a sud nije odlučio o žalbi. Zatim, navode da po toj dinamici, uvažavajući sporost izvršnog postupka, neće doći do ostvarivanja njihovih prava ni za sljedeće dvije godine. Ističu da je takvo stanje u oblasti radnih sporova neodrživo i da samo vodi daljnjoj pravnoj nesigurnosti radnika i službenika u ostvarivanju osnovnih ljudskih prava. Ovaj stav o povredi prava na suđenje u razumnom roku apelanti temelje na odredbama ZPP, koje, kako navode, obavezuju sudove da u parnicama iz radnog odnosa obrate osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. Stoga, postupanje drugostepenog suda smatraju nedopustivim zbog toga što, kako navode, vodi pravnoj nesigurnosti radnika u ostvarivanju osnovnih ljudskih prava.
b) Odgovor na apelaciju
14. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da postupanjem ovog suda nisu povrijeđena prava apelanata propisana odredbama člana 6. Evropske konvencije jer je predmet kod ovog suda primljen 4. jula 2008. godine, te s obzirom na veliki broj predmeta u radu ovog suda, smatra da je odluka u ovom predmetu, 2. marta 2010. godine, donesena u realno mogućem i razumnom roku.
V. Relevantni propisi
15. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 53/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
VI. Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
18. Apelanti su se obratili Ustavnom sudu zbog činjenice da predmetni postupak nerazumno dugo traje i da je u vrijeme podnošenja apelacije još uvijek bio u toku pred Kantonalnim sudom, odnosno da u njihovom slučaju nije donesena odluka u «razumnom roku» u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je u konkretnom slučaju, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija bila dopustiva i u vrijeme njenog podnošenja iako je u međuvremenu Kantonalni sud donio Presudu broj 009-0-Gž- 08-003606 od 2. marta 2010. godine, kojom je predmetni postupak okončan. Naime, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
20. Apelanti se žale da im je, zbog nerazumno dugog trajanja postupka koji su pokrenuli tužbom pred Općinskim sudom 3. maja 2007. godine, posebno pred Kantonalnim sudom koji u periodu od dvije godine od podnošenja tužbe nije donio odluku o žalbi tužene, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku i pravo na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
21. Ustavni sud primjećuje da su navodi apelacije o kršenju prava na pristup sudu identični navodima o kršenju prava na pravično suđenje u razumnom roku. Stoga će Ustavni sud ispitati navode apelacije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
a) Relevantni principi
22. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
23. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
24. Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).
b) Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku koji su apelanti pokrenuli tužbom pred Općinskim sudom 3. maja 2007. godine radi isplate novčanih potraživanja iz osnova radnog odnosa koji je, nakon podnošenja apelacije Ustavnom sudu, okončan Presudom Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-08-003606 od 2. marta 2010. godine. Dakle, cjelokupan postupak povodom tužbe apelanata na dvije sudske instance je trajao dvije godine, sedam mjeseci i šest dana, pa je to period koji će biti predmet analize Ustavnog suda u sljedećim stavovima.
c) Analiza dužine trajanja postupka
26. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da, iako je riječ o novčanim potraživanjima apelanata, osnov njihovih potraživanja su prava iz radnog odnosa, pa se, dakle, predmetni postupak tiče radnog spora. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se radi o jednostavnom sudskom postupku, budući da se postupak praktično svodio na tumačenje relevantnih propisa koji reguliraju potraživanja po osnovu radnog odnosa. Osim toga, Ustavni sud ukazuje na to da je riječ o radnom sporu koji je po prirodi hitan i koji zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu da se parnični postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja.
27. Ustavni sud, prije svega, primjećuje da su apelanti podnijeli tužbu Općinskom sudu protiv tužene 3. maja 2007. godine, da je Općinski sud održao dva ročišta i prvostepenu presudu donio u roku od 11 mjeseci i osam dana (presuda donesena 11. aprila 2008. godine). Ustavni sud smatra da je u ovoj fazi postupka prvostepeni sud postupao u relativno kratkim rokovima, te da je odluku o tužbi apelanata donio bez odugovlačenja. Međutim, suprotno tome, evidentno je da prilikom odlučivanja o žalbi tužene Kantonalni sud nije iskazao primjerenu ažurnost, budući da je odluku o žalbi tužene u postupku koji se po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim (član 420. ZPP) donio u roku od jedne godine, sedam mjeseci i 28 dana, te da taj period Kantonalni sud nije ničim opravdao osim velikim brojem predmeta koji se nalaze na rješavanju pred tim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da razumno trajanje postupka u njegovim pojedinim fazama nije opravdanje za potpunu neaktivnost Kantonalnog suda u navedenom periodu. S druge strane, Ustavni sud iz dostavljenog spisa nije mogao utvrditi nikakvu eventualnu odgovornost apelanata za dužinu trajanja postupka.
28. Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterije koji su navedeni u ovoj odluci, uključujući zaključak o složenosti predmeta, odnosno ukupnu dužinu postupka od dvije godine, sedam mjeseci i šest dana, kao i ponašanje apelanata, te Kantonalnog suda, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju odgovornost za ovako dugo trajanje postupka snosi Kantonalni sud, koji je zbog neaktivnosti svoju odluku u predmetu koji je hitne prirode donio nakon jedne godine, sedam mjeseci i 28 dana.
29. Zbog toga, Ustavni sud smatra da, ocjenjujući postupak u cjelini, a imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o sudskom postupku o pravima iz radnih odnosa koji je po prirodi hitan i koji zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu da se parnični postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja, postoji povreda prava apelanata na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je predmetni radni spor koji je po zakonu hitne prirode trajao dvije godine, sedam mjeseci i šest dana i kada nije okončan u rokovima koji se mogu smatrati razumnim, a ta dužina postupka se može, uglavnom, staviti na teret Kantonalnom sudu.
31. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović