Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2073/09 (D. S.)
Odluka donesena 26. 01. 2012.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Građanski postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2073/09
Apelacija
Odluka o meritumu
26. 01. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2073/09, rješavajući apelaciju Dževada Spahića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 26. januara 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Dževada Spahića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Mal 076519 06 Mal koji nije okončan.
Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da bez daljnjeg odgađanja donese odluku u predmetu broj 32 0 Mal 076519 06 Mal u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
U skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da Dževadu Spahiću u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke isplati iznos od 750,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli i Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Dževad Spahić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banovića, kojeg zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnio je 2. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 Mal 076519 06 Mal.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 5. oktobra 2009. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju, a 15. novembra 2011. godine od Općinskog suda je zatraženo da dostavi na uvid cio spis broj 32 0 Mal 076519 06 Mal.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 20. oktobra 2009. godine a traženi spis 29. novembra 2011. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantovom opunomoćeniku 4. novembra 2009. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelant je 23. novembra 2006. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv „Sarajevo osiguranja“ d.d. Sarajevo - Filijala Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate osigurane sume na osnovu člana 919. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). U tužbi je predložio da mu tuženi, u skladu sa polisom osiguranja broj N120400384, isplati osiguranu sumu u iznosu od 1.050,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate.
7. Općinski sud je 26. novembra 2009. godine od tuženog zatražio da dostavi odgovor na tužbu, koji je tuženi dostavio 25. decembra 2009. godine.
8. Iz spisa predmeta Općinskog suda proizlazi da je taj sud prvo pripremno ročište u konkretnom predmetu zakazao za 24. januar 2012. godine sa početkom u 9 sati.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelant je u apelaciji istakao da mu je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Navodi da je tužbu Općinskom sudu radi isplate osigurane sume podnio 23. novembra 2006. godine, a da sud od toga datuma, dakle, u roku od pet godina, 11 mjeseci i sedam dana, nije zakazao niti jedno ročište. Apelant je, također, podnio zahtjev za naknadu štete zbog neopravdano dugog trajanja predmetnog postupka.
b) Odgovor na apelaciju
10. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je apelantova tužba zaprimljena u novembru 2006. godine. Međutim, pošto je taj sud opterećen velikim brojem predmeta, posebno sporovima male vrijednosti u koji se ubraja i apelantov predmet, za koje su zaduženi osim sudija i stručni saradnici, sud nije u mogućnosti postupati u skladu sa rokovima propisanim odredbama Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Imajući u vidu navedeno, predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
11. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 16/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 62. stav 1.
Sud odmah nakon prijema tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.
Član 69.
Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.
Član 70. stav 1.
Nakon prijema tužbe sa prilozima tuženi je dužan u roku od 30 dana sudu dostaviti pismeni odgovor na tužbu.
Član 75. stav 4.
Pripremno ročište održat će se u pravilu nakasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili ako je tuženi podnio protiv tužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protiv tužbu.
Član 94. stav 2.
Glavna rasprava će se u pravilu održati najkasnije u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta.
Član 184. stav 1.
Sud će donijeti presudu i izraditi pismeni otpravak najkasnije u roku od 30 dana od dana zaključenja glavne rasprave.
VI. Dopustivost
12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
14. U smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant se poziva na svoje pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije koje sadrži i pravo na «suđenje u razumnom roku», zato što Općinski sud u momentu podnošenja apelacije nije u dugom vremenskom periodu preduzeo niti jednu procesnu radnju, niti je donio odluku o apelantovom zahtjevu iz tužbe. Imajući u vidu da se apelant žali na nemogućnost dobijanja konačne odluke u dugom vremenskom periodu, kao i odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
15. Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja konačne odluke u razumnom roku, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
Relevantni principi
16. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
17. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).
Period koji se uzima u obzir
18. Predmetni postupak pokrenut je apelantovim podnošenjem tužbe Općinskom sudu 23. novembra 2006. godine i u vrijeme donošenja ove odluke nije okončan. Dakle, cjelokupan postupak povodom zahtjeva apelanta i drugih tužilaca traje više od pet godina.
Analiza dužine trajanja postupka
19. U konkretnom slučaju radi se građanskom sporu koji je apelant pokrenuo radi isplate osigurane sume od tuženog u skladu sa polisom osiguranja broj N120400384. Shodno relevantnim zakonskim odredbama, nadležni sud ima obavezu da predmetni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja.
20. Iz spisa predmeta Općinskog suda broj 32 0 Mal 076519 06 Mal. proizlazi da je nakon apelantovog podnošenja tužbe sudu u novembru 2006. godine taj sud tužbu tuženom dostavio na odgovor 26. novembra 2009. godine, a da je tuženi odgovor na tužbu sudu dostavio u zakonom propisanom roku od 30 dana, 25. decembra 2009. godine. Ustavni sud podsjeća da je Općinski sud, prema članu 75. stav 4. ZPP, bio dužan pripremno ročište održati najkasnije u roku od 30 dana od prijema odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, dakle, do 25. januara 2010. godine. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud prvo pripremno ročište zakazao tek za 24. januar 2012. godine iz čega proizlazi da taj sud u periodu od dvije godine od podnošenja odgovora na tužbu tuženog do zakazivanja prvog pripremnog ročišta nije preduzeo niti jednu procesnu radnju radi okončanja predmetnog postupka u što kraćem roku, koji se u cijelosti može staviti na teret tom sudu.
21. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju ukazao na poteškoće kadrovske prirode i na preopterećenost suda velikim brojem predmeta, posebno sporovima male vrijednosti u koji se ubraja i apelantov predmet, za koje su osim sudija zaduženi i stručni saradnici, zbog čega nije u mogućnosti postupati u skladu sa rokovima propisanim odredbama ZPP. Međutim, Ustavni sud je u prethodnom dijelu ove odluke ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. U vezi s tim, Ustavni sud smatra nužnim ukazati na stav Evropskog suda prema kojem su «države dužne da organiziraju svoje pravne sisteme tako da sudovima omoguće da poštuju zahtjeve člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i zahtjev koji se odnosi na raspravu u razumnom roku» (vidi, Evropski sud, Zimmerman i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine). U konkretnom slučaju očigledno je da navedene okolnosti ne mogu opravdati navode Općinskog suda, osobito imajući u vidu trajanje postupka u cjelini, pa Ustavni sud naglašava da ne može prihvatiti odgovor Općinskog suda da apelantov predmet nije na vrijeme uzet u rad zbog preopterećenosti suda predmetima, posebno sporovima male vrijednosti, bez obzira na činjenicu što se u konkretnom slučaju ne radi o postupku u kojem se po samom zakonu hitno postupa. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da preopterećenost suda predmetima ne može biti razlog za nedonošenje odluke u razumnom roku (posebno nedonošenje odluke u periodu od više od pet godina), te bez obzira na to da li se radi o postupku koji je zakonom propisan kao hitan.
22. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da ukupna dužina konkretnog postupka, koji traje više od pet godina i koji još uvijek nije okončan, ne zadovoljava zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje kompezacije
23. Apelant traži da mu se dosudi naknada nematerijalne štete za svaku godinu trajanja postupka zbog toga što konačna odluka nije donesena u razumnom roku. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da za razliku od postupaka pred redovnim sudovima naknadu štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
24. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od po 150,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da je postupak povodom apelantovog zahtjeva trajao više od pet godina, apelantu se utvrđuje naknada u iznosu od 750,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
Pravo na imovinu
25. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u pogledu povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati dio apelacije koji se odnosi na povredu prava na imovinu, jer su navodi iz apelacije o navodnoj povredi prava na imovinu identični navodima u pogledu povrede prava na pravično suđenje.
VIII. Zaključak
26. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada predmetni postupak traje više od pet godina i kada nije okončan ni u vrijeme odlučivanja o apelaciji, a dužina postupka se u cijelosti može staviti na teret Općinskom sudu, koji nije djelotvorno kontrolirao postupak i nije preduzeo adekvatne mjere za ubrzanje postupka.
27. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
28. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović