Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1800/11 (M. Č.)

Odluka donesena 26. 01. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Radni odnos
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1800/11

Apelacija

Odluka o meritumu

26. 01. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1800/11, rješavajući apelaciju Muzejne Čamdžić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 26. januara 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Muzejne Čamdžić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli pod brojem 32 0 P 0 30194 07 P.

Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu 32 0 P 0 30194 07 P.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantici Muzejni Čamdžić, u skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.200,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli i Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke .

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Muzejna Čamdžić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle podnijela je 18. aprila 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se po njenoj tužbi vodi pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 32 0 P 0 30194 07 P.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 23. septembra 2011. godine da dostave odgovor na apelaciju. Od Općinskog suda je 15. novembra 2011. godine zatraženo da dostavi spis broj 32 0 P 0 30194 07 P.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor 4. oktobra 2011. godine, a Općinski sud 12. oktobra 2011. godine. Općinski sud je 24. novembra 2011. godine dostavio na uvid traženi spis.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda i Općinskog suda dostavljeni su apelantici 8. novembra 2011. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelantica je 11. decembra 2007. godine podnijela Općinskom sudu tužbu protiv Federacije BiH-Federalno ministarstvo finansija-Poreska uprava-Središnji ured Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužena) radi utvrđivanja nezakonitim Rješenja tužene broj 10/04-1-34-1-4353/06 od 11. decembra 2006. godine kojim je apelantici prestao radni odnos sa 31. januarom 2007. godine zbog navršenih 40 godina penzionog staža. Apelantica je tužbom tražila i da se tužena obaveže da je vrati na radno mjesto federalnog inspektora u Poreznoj upravi FBiH-Kantonalni porezni ured Tuzla- Odsjek za inspekcijski nadzor - pod jednakim uvjetima koje imaju ostali uposlenici na sličnim zadacima kao i da joj se uspostave sva prava po osnovu rada počevši od 1. februara 2007. godine pa do ponovnog vraćanja na rad i naknade troškovi postupka. Predmet je zaveden pod brojem 32-0-P- 07-00 3225.

7. Općinski sud je 12. decembra 2007. godine dostavio tužbu tuženoj na odgovor. Tužena je 10. januara 2008. godine dostavila odgovor na tužbu nakon čega je Općinski sud zakazao i održao pripremno ročište 17. marta 2008. godine te zakazao ročište za glavnu raspravu za 27. maj 2008. godine. Navedeno ročište za glavnu raspravu je otkazano jer je vještak finansijske struke obavijestio sud da nije u mogućnosti izvršiti vještačenje, te je ročište za glavnu raspravu zakazano za 3. septembar 2008. godine i određen drugi vještak finansijske struke. Nakon toga, Općinski sud je zakazao još tri ročišta od kojih su dva održana, nakon čega je apelantica proširila tužbeni zahtjev navodeći kao tuženog i FBiH-Odbor državne služe za žalbe FBiH Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) i osporila Rješenje tuženog broj 01-34-10/07 od 5. februara 2007. godine.

8. Općinski sud je dostavio 10. decembra 2008. godine tuženom tužbu na odgovor. Tuženi je 9. januara 2009. godine dostavio odgovor na tužbu u kojem se usprotivio proširenju tužbe i na tog tuženog zbog čega je Općinski sud Rješenjem broj 032-0-P-07-00 3225 od 23. februara 2009. godine odbio proširenje tužbe na tuženog. Nakon toga, Općinski sud je zakazao i održao još tri ročišta i donio Presudu broj 032-0-P-07-00 3225 od 30. juna 2009. godine kojom je odbio apelanticin tužbeni zahtjev.

9. Protiv navedene presude apelantica je 31. jula 2009. godine izjavila žalbu Kantonalnom sudu koji je Rješenjem broj 003-0-Gž-09-001283 od 9. jula 2010. godine žalbu uvažio, ukinuo osporenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno rješavanje uz obrazloženje da je prvostepeni sud o apelanticinom ukupnom penzijskom stažu donio pogrešan činjenični zaključak jer nije imao u vidu odredbe čl. 82. i 88. Zakona o PIO, zbog čega je propustio da utvrdi tačnu činjenicu koliko je godina penzijskog staža imala apelantica u vrijeme donošenja pobijanih rješenja i kako bi, s tim u vezi, mogao utvrditi da li su pobijana rješenja pravilna i zakonita.

10. Nakon toga, spis je 18. augusta 2010. godine vraćen Općinskom sudu. Predmet je dobio novi broj 32 0 P 0 30194 07 P. Općinski sud je zakazao pripremno ročište za 14. oktobar 2010. godine koje je odloženo uz saglasnost stranaka, a zbog pokušaja da se spor okonča na drugi način u čemu se nije uspjelo. Nakon toga, Općinski sud je do kraja 2010. godine održao dva ročišta nakon čega je, do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda, ročište zakazivano i odgađano tri puta zbog bolesti zaduženog sudije.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelantica smatra da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica navodi da se u njenom slučaju radi o radnom sporu koji je po zakonu hitan a u kojem ni petu godinu od podnošenja tužbe postupak nije okončan jer je predmet rješenjem Kantonalnog suda vraćen na ponovni postupak. Zbog navedenog apelantica traži da joj Ustavni sud dodijeli novčanu kompenzaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

12. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da u postupku pred tim sudom nije došlo do kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

13. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju predmeta i obrazložio da odluka još nije donesena zbog bolesti postupajućeg sudije.

V. Relevantni propisi

14. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03,73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

VI. Dopustivost

15. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

17. Ustavni sud dalje ukazuje na član 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda prema kojem može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U kontekstu navedenog Ustavni sud primjećuje da u vrijeme podnošenja apelacije, kao ni do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda, postupak po apelanticinoj tužbi pred Općinskim sudom nije okončan. Stoga, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju, u smislu člana 16. stav 3. predmetna apelacija dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. do

4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

19. Apelantica navodi da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Relevantni principi

20. Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

21. Evropski sud je dalje ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).

22. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

b) Period koji se uzima u obzir

23. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelanaticine tužbe pokrenut 11. decembra 2007. godine i da je još uvijek u toku. Dakle, postupak u ovoj pravnoj stvari traje ukupno četiri godine i to je period koji će Ustavni sud ispitati s aspekta donošenja odluke u razumnom roku.

c) Analiza razumnosti dužine postupka

24. U konkretnom slučaju se radi o postupku u radnom sporu u kojem treba utvrditi da li je apelantica navršila 40 godina penzijskog staža i s tim u vezi da li su rješenja tužene o prestanku radnog odnosa apelantici zakonita i pravilna. Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja sud treba razmotriti.

25. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud do donošenja prvostepene presude zakazao devet ročišta od kojih su tri odložena, a šest održano, te da je prvostepenu presudu donio 30. juna 2009. godine, dakle nakon godinu i šest mjeseci. Nakon toga, Kantonalni sud je odlučujući o apelanticinoj žalbi Rješenjem broj 003-0-Gž-09-001283 od 9. jula 2010. godine (u roku od godinu dana) predmetnu presudu Općinskog suda ukinuo i predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje. U ponovljenom postupku Općinski sud je zakazao šest ročišta od kojih su dva održana a četiri otkazana, i to jedno zbog pokušaja rješenja spora vansudskim putem, a tri zbog bolesti sudije zaduženog s konkretnim predmetom. Dalje, Ustavni sud primjećuje da Općinski sud, osim bolesti sudije (koja predstavlja objektivnu okolnost ali ne i razlog za nedonošenje odluke), nije ponudio nikakvo drugo objašnjenje niti razloge za ovako dugo trajanje postupka u sporu iz radnog odnosa koji je prema zakonskim odredbama hitan. Također, Ustavni sud iz dostavljenog spisa nije mogao utvrditi bilo kakav apelanticin doprinos dužini trajanja postupka.

26. S tim u vezi Ustavni sud zapaža da je, iako je prvostepena presuda donesena u relativno kratkom roku (godinu i šest mjeseci), predmetna presuda rješenjem Kantonalnog suda ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak zbog toga što je prvostepeni sud nepravilno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo. Imajući u vidu navedeno, te osobito stav Ustavnog suda da se u konkretnom slučaju ne radi o složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja treba razmotriti, kao i činjenicu da je predmetni postupak po zakonu hitan te da je u takvoj vrsti postupaka, shodno praksi Evropskog suda koju Ustavni sud podržava, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka koji traje preko četiri godine ne zadovoljava zahtjev «razumnosti». Pri tome Ustavni sud smatra da odgovornost za dužinu postupka snose redovni sudovi, prvenstveno Općinski sud kod kojeg se predmet nalazi preko tri pune godine i prema stanju spisa nema naznaka da će u skorije vrijeme biti okončan budući da u ponovnom postupku još uvijek nije zakazano ni pripremno ročište..U tom kontekstu Ustavni sud naglašava da okolnost da je postupajući sudija bolestan ne može uticati na drugačiji zaključak Ustavnog suda o ovom pitanju. Naime, javna vlast je obavezna da pravosudni sistem uredi tako da se povinuje standardima člana 6. Evropske konvencije, što je u konkretnom slučaju nesporno izostalo jer više od godinu dana (od vraćanja predmeta na ponovni postupak) nisu poduzeti nikakvi konkretni koraci u smislu okončanja apelanticinog predmeta.

27. Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterije koji su izneseni u prethodnim stavovima ove odluke, uključujući složenost predmeta, ukupnu dužinu postupka od četiri godine od čega pred nadležnim Općinskim sudom pune tri godine, kao i ponašanje nadležnih sudova i apelantice, Ustavni sud smatra da postoji kršenje apelanaticinog prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Kompenzacija

28. Apelantica je zatražila naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka vezanog za prava iz radnog odnosa. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu.

29. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti 300,00 KM budući da se radi o predmetu u kojem je zakonom propisano hitno postupanje. Imajući u vidu činjenicu da postupak povodom apelanticine tužbe pred nadležnim sudovima traje četiri godine, apelantici je određena naknada u visini od 1.200,00 KM. Ovaj iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona, s obzirom na sjedište nadležnih sudova, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII. Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kada postupak u sporu iz radnog odnosa traje ukupno četiri godine i još uvijek je u toku pred Općinskim sudom koji nije ponudio opravdane razloge i argumente za ovako dugo trajanje postupka koji je po zakonu hitan.

31. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-1800/11 (M. Č.) | Sudska praksa | Aktio