Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1089/09 (S. R.)

Odluka donesena 23. 02. 2012.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1089/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 02. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine u predmetu broj AP-1089/09, rješavajući apelaciju Sime Rudića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sime Rudića podnesena protiv presude Okružnog suda u Banja Luci, broj 11 0 U 000546 08 U od 24. februara 2009. godine, rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka, broj 21.03/952.1-378/08 od 30. jula 2008. godine i rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka, broj 03-952-656/07 od 27. decembra 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Simo Rudić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 9. aprila 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 11 0 U 000546 08 U od 24. februara 2009. godine, rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka (u daljnjem tekstu: Uprava), broj 21.03/952.1-378/08 od 30. jula 2008. godine i rješenja Uprave, broj 03-952-656/07 od 27. decembra 2007. godine. Apelant je više puta dopunjavao predmetnu apelaciju i to: 16. aprila 2009. godine, 29. aprila 2009. godine, 22. juna 2009. godine, 13. jula 2009. godine, 21. jula 2009. godine, 31. decembra 2009. godine, 15. aprila 2010. godnine, 16. aprila 2010. godine, 27. aprila 2011. godine, 22. juna 2011. godine, 27. juna 2011. godine, 31. oktobra 2011. godine i 12. januara 2012. godine. Apelant je ujedno podnio i podneske i to 8. februara 2010. godine, 20. jula 2011. godine i 15. augusta 2011. godine. S obzirom na to da apelacija nije sadržavala elemente propisane članom 19. stav 2. tačka 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od apelanta je 23. juna 2009. godine i 26. januara 2012. godine zatraženo da dopuni/precizira podnesenu apelaciju. Apelant je 13.jula 2009. godine i 30. januara 2012. godine dopunio apelaciju.

2. Rješenjem Uprave, broj 03-952-656/07 od 27. decembra 2007. godine, poništeno je rješenje Uprave, Područna jedinica Mrkonjić Grad, broj 31-952-293/06 od 5. septembra 2007. godine, te je predmet vraćen na ponovni postupak. U pouci o pravnom lijeku rješenja, broj 03-952-656/07 od 27. decembra 2007. godine, apelant je upućen da primjenom odredbe člana 224. stav 1. Zakona o opštem upravnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 13/02 i 87/07; u daljnjem tekstu: ZOUP) protiv rješenja ne može izjaviti žalbu ali da može pokrenuti upravni spor kod mjesno nadležnog suda u roku od 30 dana od dana prijema navedenog rješenja.

3. Rješenjem Uprave, broj 21.03/952.1-378/08 od 30. jula 2008. godine, odbačena je kao nedopuštena žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Uprave, broj 03-952-656/07 od 27. decembra 2007. godine, budući da protiv navedenog rješenja nije dozvoljena žalba primjenom odrebe člana 224. stav 1. ZOUP.

4. Presudom Okružnog suda, broj 11 0 U 000546 08 U od 24. februara 2009. godine, odbijena je kao neosnovana tužba apelanta podnesena protiv rješenja Uprave, broj 21.03/952.1-378/08 od 30. jula 2008. godine, budući da apelant nije tužbom pokrenuo upravni spor kod nadležnog suda protiv rješenja Uprave, broj 03-952-656/07 od 27. decembra 2007. godine, nego je protiv navedenog rješenja izjavio žalbu.

5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom postupku apelant propustio da iskoristi raspoloživi djelotvorni pravni lijek, odnosno da u skladu sa poukom o pravnom lijeku koju je sadržavalo osporeno rješenje Uprave, broj 03-952-656/07 od 27. decembra 2007. godine, u ostavljenom roku tužbom pokrene upravni spor kod mjesno nadležnog Okružnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1089/09 (S. R.) | Sudska praksa | Aktio