Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1171/09 (M. A.)
Odluka donesena 23. 02. 2012.
- Izmijenjene pravne okolnosti
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1171/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 02. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine, u predmetu broj AP 1171/09, rješavajući apelaciju Mirsada Adembegovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 8. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirsada Adembegovića,podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Tuzli broj Mal-3103/06, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirsad Adembegović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnio je 17. aprila 2009. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Mal-3103/06 (novi broj: 032-0-Mal-06-003103).
2. Apelant je 14. jula 2006. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv „Sarajevo-osiguranje“ d.d. Sarajevo, Filijala Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete. Općinski sud je 15. maja 2008. godine dostavio tužbu tuženom na odgovor. Tuženi je 10. juna 2008. godine sudu dostavio pismeni odgovor na tužbu. Rješenjem Općinskog suda broj 032-0-Mal-06-003103 od 2. februara 2010. godine zakazano je pripremno ročište za 11. mart 2010. godine. Nakon toga, apelant i tuženi su 19. marta 2010. godine zaključili Sporazum o vansudskoj nagodbi u predmetnoj pravnoj stvari.
3. Podneskom koji je u Općinskom sudu zaprimljen 31. marta 2010. godine apelant je obavijestio sud da povlači tužbu u konkretnoj pravnoj stvari.
4. Rješenjem Općinskog suda broj 032-0- Mal-06-003103 od 9. avgusta 2010. godine, odlučeno je da se apelantova tužba smatra povučenom. U obrazloženju je navedeno da je sud po prijemu apelantovog podneska o povlačenju tužbe pozvao tuženog da se izjasni da li je suglasan sa povlačenjem tužbe. S obzirom da tuženi nije u roku od osam dana od dana prijema obavijesti o povlačenju tužbe, dostavio sudu izjašnjenje o povlačenju, Općinski sud je zaključio da se u konkretnom slučaju smatra da je tuženi pristao na povlačenje tužbe. U obrzloženju je također navedeno da je rješenje doneseno na osnovu člana 59. a u vezi sa članom 175. stav 3. Zakona o parničnom postupku budući da se tuženi u ostavljenom roku nije izjasnio o apelantovom podnesku.
5. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke po njegovoj tužbi povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
6. Apelant je podneskom od 31. marta 2010. godine obavijestio Ustavni sud da je 19. marta 2010. godine sa tuženim zaključio Sporazum o vansudskoj nagodbi, te da je nakon što mu je tuženi u cijelosti isplatio sporni iznos na ime naknade nematerijalne štete, 29. marta 2010. godine povukao tužbu u predmetnoj pravnoj stvari.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 8. ako su izmijenjene pravne okolnosti;
8. Ustavni sud u vezi sa navodima apelacije smatra neophodnim prvenstveno naglasiti da pravo na donošenje odluke u razumnom roku predstavlja samo jedan od aspekata prava na pravično suđenje koji garantira apelantima da, i bez ispunjavanja ostalih uvjeta neophodnih za dopustivost apelacije u smislu člana 16. Pravila Ustavnog suda (meritorna odluka, rok, iscrpljivanje pravnih lijekova i dr.), mogu podnijeti apelaciju u toku trajanja postupka pred redovnim sudovima. Smisao ove odredbe je omogućavanje Ustavnom sudu da razmatra apelaciju samo u pogledu dužine postupka kako bi svojom odlukom omogućio apelantima da u razumnim rokovima dođu do konačne odluke o meritumu spora što je osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka. Stoga bi, u situaciji kad sam apelant povuče tužbu i time izgubi mogućnost da dođe do konačne odluke o tužbenom zahtjevu bilo iluzorno očekivati da će Ustavni sud pružiti zaštitu samo u odnosu na ovaj aspekt prava na pravično suđenje i pored činjenice da apelant zbog povlačenja tužbe neće ispuniti prvi i osnovni uvjet dopustivosti a to je konačna odluka o meritumu predmeta. Takvim postupanjem Ustavni sud bi ovaj aspekt prava na pravično suđenje sveo na puki formalizam odnosno obezvrijedio značaj mehanizma koji omogućava Ustavnom sudu da u toku trajanja postupka reagira odnosno naloži redovnim sudovima da donesu odluku o meritumu spora. Suprotno tumačenje garancija koje pruža ovaj član dovelo bi do toga da bi redovni sudovi imali čitav niz sudskih postupaka u kojim apelanti uopće ne žele ishoditi konačnu odluku ali će, zbog mogućnosti koje pruža pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pokretati i istrajavati na vođenju ovakvih postupaka s nadom da će zbog eventualnog kršenja ovog prava moći dobiti naknadu nematerijalne štete shodno članu 76. pravila Ustavnog suda.
9. Dovodeći naprijed navedeno u vezu sa činjenicama konkretnog predmeta Ustavni sud zapaža da se apelant obratio Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u predmetu broj 032-0-Mal-06-003103 P (ranije Mal-3103/06). S obzirom da je apelant povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari i da se tuženi tome nije protivio, proizilazi da je u međuvremenu došlo do izmijenjenih pravnih okolnosti budući da je apelacija koja je u momentu podnošenja bila dopustiva u daljnjoj fazi postupka okončana rješenjem o povlačenju tužbe, koja odluka ne predstavlja konačnu odluku o meritumu spora pa je tim rješenjem, koje dakle ima procesni karakter, predmetni postupak okončan. Stoga se dalje razmatranje apelantovih navoda vezanih za nedonošenje odluke u razumnom roku pokazuje bespredmetnim. Identičan stav Ustavni sud je zauzeo i u svojoj odluci AP 3478/08 od 14. septembra 2010. godine ( Odluka dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović