Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-13/12 (Z. G.)

Odluka donesena 23. 02. 2012.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-13/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 02. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine, u predmetu broj AP 13/12, rješavajući apelaciju Zorana Gligorevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorana Gligorevića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 U 001522 10 Uvp od 31. oktobra 2011. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 001522 07 U od 18. januara 2010. godine, Rješenja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo broj 27/02-23-5036/07 od 9. maja 2007. godine i Zaključka Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo broj 23-04/IV-

23-1201NP/99 od 19. decembra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Zoran Gligorević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Holandije, podnio je 31. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 U 001522 10 Uvp od 31. oktobra 2011. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 001522 07 U od 18. januara 2010. godine, Rješenja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 27/02-23-5036/07 od 9. maja 2007. godine i Zaključka Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 23-04/IV-23-1201NP/99 od 19. decembra 2006. godine. Apelacija je zavedena u sudskom upisniku za 2012. godinu pod brojem AP 13/12.

2. Zaključkom Uprave broj 23-04/IV-23-1201NP/99 od 19. decembra 2006. godine koji je u cijelosti potvrđen Rješenjem Ministarstva broj 27/02-23-5036/07 od 9. maja 2007. godine odbačen je kao neblagovremen prijedlog apelanta za obnovu postupka koji je okončan Zaključkom Uprave broj 23-04/IV-23-1201NP/99 od 16. oktobra 2000. godine, uz obrazloženje da je taj organ, cijeneći sve provedene dokaze, utvrdio da je proteklo nepunih šest godina od dana dostavljanja konačnog akta apelantu, u smislu odredbe člana 249. tačka 3. Zakona o upravnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 2/98 i 48/99) kojom je propisano da nakon proteka roka od pet godina od dana dostavljanja konačnog rješenja stranci obnova se ne može tražiti niti se može pokreniti po službenoj dužnosti.

3. Apelant je tužbom pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom radi poništenja drugostepenog rješenja Ministarstva. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 001522 07 U od 18. januara 2010. godine tužba je odbijena. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da je zaključak Uprave od 16. oktobra 2000. godine, kao konačan akt kojim je okončan postupak po zahtjevu apelanta za vraćanje u posjed stana, uručen ovlaštenom punomoćniku apelanta 19. decembra 2000. godine, a apelant je 13. decembra 2006. godine podnio prijedlog za obnovu postupka okončanog navedenim zaključkom Uprave, pa je očigledno da je prijedlog za obnovu postupka podnesen po proteku roka od pet godina, u smislu odredbe člana 249. stav 3. ZUP-a zbog čega su organi uprave, odbacujući kao neblagovremen apelantov prijedlog za obnovu postupka, donijeli pravilne i zakonite odluke.

4. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda od 18. januara 2010. godine Vrhovni sud je Presudom broj 09 0 U 001522 10 Uvp od 31. oktobra 2011. godine zahtjev kao neosnovan odbio, uz obrazloženje da je nakon provedenog postupka zaključeno da prvostepeni sud u upravnom sporu nije povrijedio federalni zakon ili drugi federalni propis, niti je povrijedio pravila federalnog zakona o postupku koja su mogla biti od uticaja za rješenje stvari, te da je shodno navedenom osporena presuda prvostepenog suda pravilna i zakonita.

5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud zapaža da apelant osporava odluke organa uprave i nadležnih sudova koje su donesene u postupku po prijedlogu apelanta za obnovu pravosnažno okončanog upravnog postupka. Osporenim odlukama apelantov prijedlog za obnovu postupka je odbačen kao neblagovremen, budući da je podnesen izvan zakonom propisanog roka, u smislu odredbe člana 249. tačka 3. ZUP-a. U vezi sa navedenim apelant smatra da je osporenim odlukama, između ostalog, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

8. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta, odnosno osnovanosti krivične optužbe u postupku koji se okončao odlukama koje se osporavaju apelacijom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivčne optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizilazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po apelantovom prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okonačanog postupka, nije odlučivalo o njegovim građanskim pravima i obavezama, odnosno osnovanosti krivične optužbe, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

9. Također, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju u postupku koji je apelant pokrenuo radi obnove pravosnažno okončanog upravnog postupka, nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa slijedi da je apelacija i u odnosu na navedenu povredu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović