Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1605/11 (Viša poslovna škola industrijskog inžinjerstva, organizacije i menadžmenta Prijedor)

Odluka donesena 23. 02. 2012.

  • Postupak upisa u sudski registar
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1605/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 02. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine, u predmetu broj AP-1605/11, rješavajući apelaciju «Više poslovne škole industrijskog inžinjerstva, organizacije i menadžmenta» Prijedor, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Više poslovne škole industrijskog inžinjerstva, organizacije i menadžmenta» Prijedor podnesena protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banja Luci, broj 66 0 Reg 000029 11 Pž od 10. februara 2011. godine i rješenja Okružnog privrednog suda u Banja Luci, broj 057 0 Reg 09 001930 od 20.

januara 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Viša poslovna škola industrijskog inžinjerstva, organizacije i menadžmenta Prijedor (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa Slavica Lazić, advokat iz Prijedora, podnio je 5. aprila 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud), broj 66 0 Reg 000029 11Pž od 10. februara 2011. godine i rješenja Okružnog privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud), broj 057 0 Reg 09 001930 od 20. januara 2011. godine.

2. Rješenjem Okružnog privrednog suda, broj 057 0 Reg 09 001930 od 20. januara 2011. godine, odbijena je prijava apelanta za upis u sudski registar promjene lica ovlaštenog za zastupanje. U obrazloženju je navedeno da je zaključkom Okružnog privrednog suda, broj 057-0- Reg-09-001950 od 18. novembra 2010. godine, zatraženo da apelant ispravi i dopuni prijavu za upis u sudski registar na način preciziran navedenim zaključkom, primjenom odredbe član 54. stav 2. Zakona o registraciji poslovnih subjekata u Republici Srpskoj (u daljnjem tekstu: Zakon).

3. Rješenjem Višeg privrednog suda, broj 66 0 Reg 000029 11Pž od 10. februara 2011. godine, odbijena je žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Okružnog privrednog suda, broj 057 0 Reg 09 001930 od 20. januara 2011. godine.

4. Apelant navodi da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Budući da apelant smatra da je osporenim rješenjima, u postupku upisa u sudski registar promjene lica ovlaštenog za zastupanje, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, koje je garantovano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud prvo mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom uopšte primjenljive na apelantov slučaj.

7. U vezi sa navedenim, Ustavni sud konstatuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuje svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obaveza. Ovo pravo se ograničava samo na one postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na temelju posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, st. 71. i 94.). Ključna stvar kod određivanja da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenljiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, H. Protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).

8. Ustavni sud dalje podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi u više predmeta (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-146/05 od 20. decembra 2005. godine i broj AP-65/06 od 9. maja 2007. godine dostupne na www.ustavnisud.ba), zaključio da se ne može smatrati da se postupak upisa u sudski registar tiče određivanja građanskih prava te je zaključio da je sudski registar-registar podataka i registar isprava, da se postupak upisa u sudski registar vrši po pravilima vanparničnog postupka te da se u takvom postupku ne odlučuje o sticanju ili gubitku prava učesnika zbog čega član 6. Evropske konvencije nije primjenljiv na taj postupak.

9. Ustavni sud smatra da je njegova dosadašnja praksa primjenljiva i na apelantov slučaj. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku upisa u sudski registar promjene ovlaštenog lica za zastupanje, nije odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelanta, odnosno da taj postupak nije bio odlučujući za njegova privatna prava i obaveze. Budući da garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenljive na predmetni postupak, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Također, apelant navodi da je osporenim odlukama povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud zaključuje da se osporenom odlukom odlučivalo o postojanju zakonskih proceduralnih osnova za upis u sudski registar promjene ovlaštenog lica za zastupanje, a ne o imovinskim pravima apelanta, pa se shodno navedenom, u predmetnom postupku nije odlučivalo o imovini apelanta u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, iz čega proizilazi zaključak da je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1605/11 (Viša poslovna škola industrijskog… | Sudska praksa | Aktio