Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1609/11 («Uniqa osiguranje» d.d. Sarajevo)

Odluka donesena 23. 02. 2012.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Postupak upisa u sudski registar
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1609/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 02. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine, u predmetu broj AP-1609/11, rješavajući apelaciju «Uniqa osiguranja» d.d. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Uniqa osiguranja» d.d.

Sarajevo podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 09 0 Reg 010990 10 Pž od 9. februara 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj 065-0-Reg-10-002298 od 26. oktobra 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. «Uniqa osiguranje» d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 6. aprila 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 09 0 Reg 010990 10 Pž od 9. februara 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 065-0-Reg-10-002298 od 26. oktobra 2010. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda, broj 065-0-Reg-10-002298 od 26. oktobra 2010. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 09 0 Reg 010990 10 Pž od 9. februara 2011. godine, odbačena je prijava apelanta podnesena radi promjene sjedišta Podružnice-Filijale Banja Luka. U obrazloženju navedenih rješenja je navedeno da je zaključcima Općinskog suda, broj 065-0-Reg-10- 002298 od 31. augusta 2010. godine i 24. septembra 2010. godine, apelantu naloženo da sudu dostavi notarski obrađenu Odluku o izmjeni Odluke o organizovanju Filijale u Banja Luci, broj 684-1337/10 od 22. juna 2010. godine, u skladu sa odredbom člana 33. i 39. Zakona o izmjenama Zakona o registraciji poslovnih subjekata u FBiH, u roku od osam dana od dana prijema zaključka. Budući da je apelant navedene zaključke primio 6. septembra 2010. godine i 1. oktobra 2010. godine, kao i da je podneskom od 8. septembra 2010. godine i 6. oktobra 2010. godine obavijestio Općinski sud da je navedena Odluka notarski ovjerena od strane notara u Republici Austriji, te da ispunjava formalne uslove da bi se na osnovu nje izvršio upis, doneseno je rješenje kao u dispozitivu.

3. Apelant navodi da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

5. Budući da apelant smatra da je osporenim rješenjima, u postupku upisa u sudski registar promjene sjedišta Podružnice-Filijale Banja Luka, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, koje je garantovano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud prvo mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom uopšte primjenljive na apelantov slučaj.

6. U vezi sa navedenim, Ustavni sud konstatuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuje svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obaveza. Ovo pravo se ograničava samo na one postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na temelju posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, st. 71. i 94.). Ključna stvar kod određivanja da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenljiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, H. Protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).

7. Ustavni sud dalje podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi u više predmeta (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-146/05 od 20. decembra 2005. godine i broj AP-65/06 od 9. maja 2007. godine dostupne na www.ustavnisud.ba), zaključio da se ne može smatrati da se postupak upisa u sudski registar tiče određivanja građanskih prava te je zaključio da je sudski registar-registar podataka i registar isprava, da se postupak upisa u sudski registar vrši po pravilima vanparničnog postupka te da se u takvom postupku ne odlučuje o sticanju ili gubitku prava učesnika zbog čega član 6. Evropske konvencije nije primjenljiv na taj postupak.

8. Ustavni sud smatra da je njegova dosadašnja praksa primjenljiva i na apelantov slučaj. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku upisa u sudski registar promjene sjedišta Podružnice-Filijale Banja Luka, nije odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelanta, odnosno da taj postupak nije bio odlučujući za njegova privatna prava i obaveze. Budući da garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenljive na predmetni postupak, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Također, apelant navodi da je osporenim odlukama povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud zaključuje da se osporenom odlukom odlučivalo o postojanju zakonskih proceduralnih osnova za upis promjene sjedišta Podružnice-Filijale Banja Luka, a ne o imovinskim pravima apelanta, pa se shodno navedenom, u predmetnom postupku nije odlučivalo o imovini apelanta u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, iz čega proizilazi zaključak da je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1609/11 («Uniqa osiguranje» d.d. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio