Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2781/10 (N. L. i M. L.)
Odluka donesena 23. 02. 2012.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2781/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 02. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine, u predmetu broj AP-2781/10, rješavajući apelaciju Nikole Liović i Milene Liović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nikole Liović i Milene Liović podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Kž-08-000022-4/10 od 25. maja 2010. godine i rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj 003-0-Kvl-08-000002 od 16. decembra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Nikola Liović i Milena Liović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Slavonskog Broda, koje zastupa Žarko Bulić, advokat z Sarajeva, podnijeli su 7. jula 2010. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Kž-08-000022-4/10 od 25. maja 2010. godine i rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 003-0-Kvl-08-
000002 od 16. decembra 2009. godine. S obzirom da apelacija nije sadržavala sve elemente propisane članom 19. stav 2. Pravila Ustavnog suda od apelanata je 15. novembra 2011. godine zatraženo da dopune apelaciju. Apelanti su 28. novembra 2011. godine dostavili dopunu apelacije.
2. Presudom Kantonalnog sud u Odžaku, broj K.-2/03 od 23. decembra 2005. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda, broj 070-0-Kž-06-000097 od 22. augusta 2006. godine, apelanti su oglašeni krivim zbog krivičnog djela zloupotrebe ovlasti u privredi iz člana 259. stav 2. u vezi sa stavom 1. tačka 3. i u vezi sa članom 25. ranijeg Krivičnog zakona F BiH (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), te su osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.
3. Apelanti su protiv naprijed navedenih odluka podnijeli apelaciju Ustavnom sudu koja je odbijena kao neosnovana Odlukom o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda broj AP 3159/06 od 15. januara 2009. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba).
4. Rješenjem Kantonalnog suda, broj 003-0-Kvl-08-000002 od 16. decembra 2009. godine, odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanata za ponavljanjem pravosnažno okončanog krivičnog postupka, budući da predloženi nalaz i mišljenje vještaka finasijske struke A.H. nije novi dokaz u smislu odredbe člana 395. stav 1. tačka 3. Zakona o krivičnom postupku F BiH (u daljnjem tekstu:
ZKP F BiH).
5. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Kž-08-000022-4/10 od 25. maja 2010. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelanata izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda, broj 003-0-
Kvl-08-000002 od 16. decembra 2009. godine.
6. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti posebno ističu da: «su sudovi trebali uzeti u obzir nalaz i mišljenje vještaka A.H. od 30. oktobra 2010. godine, kojeg su angažovali apelanti, budući da iz nalaza proizilazi potpuno pogrešna primjena legislative o fiskalnim davanjima u nalazu vještaka R.B. na kojem su sudovi zasnovali svoje odluke».
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. U konkretnom slučaju apelanti se žale na rješenje Vrhovnog suda, broj 070-0-Kž-08-000022-
4/10 od 25. maja 2010. godine, kojim je odbijena žalba izjavljena na rješenje Kantonalnog suda, broj 003-0-Kvl-08-000002 od 16. decembra 2009. godine, a kojim je odbijen zahtjev apelanata za ponavljanjem krivičnog postupka okončanog pravosnažnom presudom Kantonalnog suda u Odžaku, broj K.-2/03 od 23. decembra 2005. godine i presudom Vrhovnog suda, broj 070-0-Kž-06-000097 od 22. augusta 2006. godine. U toku postupka je utvrđeno da nalaz i mišljenje vještaka finansijske struke A.H. nije novi dokaz u smislu odredbe člana 395. stav 1. tačka 3. ZKP-a F BiH, te se na osnovu njega nije moglo dozvoliti ponavljanje krivičnog postupka.
9. Budući da član 6. Evropske konvencije, na koji se apelanti pozivaju, garantira pravičan postupak prilikom «utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe» protiv nekog lica Ustavni sud treba utvrditi da li je član 6. Evropske konvencije uopće primjenjiv na slučaj apelanata.
10. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje «osnovanost bilo kakve krivične optužbe». S tim u vezi, Ustavni sud se poziva i na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivčne optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 538/11od 12.oktobra 2011. godine , dostupna na www.ustavnisud.ba).
11. Dakle, iz navedenog proizilazi da se u postupku koji je okončan osporenim rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Kž-08-000022-4/10 od 25. maja 2010. godine i rješenjem Kantonalnog suda, broj 003-0-Kvl-08-000002 od 16. decembra 2009. godine, nije odlučivalo niti o građanskim pravima i obavezama apelanata, niti o osnovanosti krivične optužbe protiv njih u smislu člana 6. stav
1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. O osnovanosti krivične optužbe protiv apelanata, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravosnažno je odlučeno u krivičnom postupku okončanom presudom Kantonalnog suda u Odžaku, broj K.-2/03 od 23. decembra 2005. godine i presudom Vrhovnog suda, broj 070-0-Kž-06-000097 od 22. augusta 2006. godine. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović