Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3046/09 (S. I. S.)

Odluka donesena 23. 02. 2012.

  • Izmijenjene pravne okolnosti
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3046/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 02. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine, u predmetu broj AP 3046/09, rješavajući apelaciju Stanislava Ivana Steinera, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 8. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stanislava Ivana Steinera podnesena zbog dužine trajanja postupka pred nadležnim organima uprave u predmetu vraćanja u posjed stana u ulici Nurije Pozderca broj 2. (novi naziv ulica Franjevačka broj 2.) u Sarajevu, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.

OBRAZLOŽENJE

1. Stanislav Ivan Steiner (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Nenad Maglajlić, advokat iz Sarajeva, podnio je 25. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred nadležnim organima uprave u predmetu vraćanja u posjed stana u Sarajevu u ulici Nurije Pozderca broj 2. (novi naziv ulica Franjevačka broj 2., u daljnjem tekstu: predmetni stan).

2. Rješenjem Uprave za upravno rješavanje u stambenoj oblasti Kantona Sarajevo broj 23/1-372-

744/98 od 23. decembra 1998. godine odbačen je kao neosnovan zahtjev apelanta kojim je tražio povrat predmetnog stana u posjed.

3. Rješenjem Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 27/02-23-643/99 od 28. januara 2000. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv prvostepenog rješenja.

4. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U-218/00 od 7. maja 2002. godine odbijena je kao neosnovana tužba apelanta kojom je pokrenuo upravni spor protiv drugostepenog rješenja Ministarstva.

5. Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Už-525/02 od 30. novembra 2006. godine, uvažena je žalba apelanta izjavljena protiv presude Kantonalnog suda. Navedenom presudom Vrhovni sud je preinačio presudu Kantonalnog suda na način da je uvažio tužbu apelanta, poništio osporeno rješenje Ministarstva broj 27/02-23-643/99 od 28. januara 2000. godine kao i prvostepeno rješenje broj 23/1-372-744/98 od 23. decembra 1998. godine, te predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje.

6. Iz dokumentacije dostavljene Ustavnom sudu proizilazi da je, nakon podnošenja apelacije Uprava za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) u ponovnom postupku donijela rješenje broj 23/1-372-744/98 od 9. marta 2010. godine. Navedenim rješenjem je potvrđeno da je Bojana Nikolić bila nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu, odbijen je prijedlog apelanta za vraćanje u posjed predmetnog stana, te je utvrđeno da Draganu Nikoliću, članu porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog prava, pripada pravo na vraćanje predmetnog stana u posjed. Istim rješenjem je utvrđeno da predmetni stan bespravno koristi Indira Frašto, te je istoj utvrđen prestanak bespravnog korištenja i naloženo da napusti predmetni stan.

7. Također, iz dokumentacije dostavljene Ustavnom sudu proizilazi da su rješenjem Ministarstva broj 27/02-23-2506/10 od 20. aprila 2010. godine odbijene kao neosnovane žalbe apelanta i njegovog malodobnog sina R.S. kao i bespravnog korisnika izjavljene protiv rješenja Uprave broj 23/1-372-

744/98 od 9. marta 2010. godine, te da je apelant nezadovoljan rješenjem Ministarstva protiv istog tužbom kod Kantonalnog suda pokrenuo upravni spor.

8. Apelant smatra da mu je nezakonitim postupanjem upravnih organa (Uprave i Ministarstva) u predmetu vraćanja u posjed predmetnog stana povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, apelant je zbog povrede navedenog prava tražio da mu Ustavni sud «odredi kompenzaciju od 2.000,00 KM».

9. Iz podneska apelanta dostavljenog Ustavnom sudu 26. januara 2012. godine, proizilazi da je apelantov malodobni sin R.S. sa Draganom Nikolićem (kojem je rješenjem Uprave vraćen predmetni stan u posjed) 8. avgusta 2011. godine pred notarom Nedžadom Kapidžićem zaključio vansudsku nagodbu. Pomenutom nagodbom je dogovoreno da će apelantov sin ostvariti određena novčana potraživanja od prodaje predmetnog stana pod uslovom da dođe do povlačenja tužbe koja je podnesena protiv rješenja Ministarstva broj 27/02-23-2506/10 od 20. aprila 2010. godine. Nakon zaključivanja vansudske nagodbe, s obzirom da nije imao nikakvih razloga za dalje vođenje upravnog postupka (upravnog spora), apelant je povukao tužbu kojom je pokrenuo upravni spor, o čemu je obavijestio i Ustavni sud.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda glasi:

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (8) ako su izmijenjene pravne okolnosti;

11. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka vraćanja u posjed predmetnog stana. S obzirom da su nakon podnošenja apelacije Uprava i Ministarstvo donijeli rješenja kojim je predmetni stan vraćen u posjed Draganu Nikoliću, sa kojim je apelantov sin zaključio vansudsku nagodbu nakon čega je apelant povukao tužbu kojom je pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva zbog nepostojanja razloga za dalje vođenje upravnog postupka (upravnog spora), proizilazi da je u međuvremenu došlo je do izmijenjenih pravnih okolnosti zbog kojih je bespredmetno dalje razmatranje apelantovih navoda iz apelacije.

12. U odnosu na apelantov zahtjev za kompenzaciju, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva, zbog izmijenjenih pravnih okolnosti, to apelantu ne pripada pravo na kompenzaciju.

13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3046/09 (S. I. S.) | Sudska praksa | Aktio